Odavno je poznato kako mnogi oblici narodne medicine koji baštine današnjih balkanski narodi potiču iz Turske, kao i sam naziv bajanje koji dolazi od turske riječi baymak – liječiti magijom. Zahvaljujući Osmanlijama naše stravarke su naučile liječiti vrućim vatraljem glavobolju, ali i kožne bolesti, uroke, strah (salivanje strahe/olova), pripravljati ljekovite čajeve i napitke te kako namjestiti pomjereni želudac.
Naime, prema turskom vjerovanju strunjivanje želuca prouzrokuje nakupljanje vode u želucu. Oboljeli zbog toga ima nagon za dijarejom pošto se stvara bol u želucu. Međutim, kako tvrde tomošnji narodni hećimi, to je nešto na što se čovjekov organizam može i navići, da mu postane navika nositi se sa time.
Želudac se struni donosno pomjeri zbog razno-raznih situacija među kojima su najčešće ukoliko gladan podigne nešto teško ili pak ako šutira nogom kamen kada šeta i slično tome.
Turski hećim ili odžaklija pomjereni želudac vraća na njegovo mjesto kroz masiranje stomaka, metodom vakuuma, a poneki od njih se služe i nadasve zanimljivom metodom kur'anskog lijeka. O ovome je kazano u časnom Kur'anu u 13.ajetu sure Zuhruf i 51.ajetu sure Kalem. Odžaklija kažiprst desne ruke potopi u posudu sa vodom, na čijem se dnu nalazi šivaća igla, i prstom je pritisne. Zatim slijedeća dva ajeta ponovi skušeno po tri puta, puhne u vodu a potom i u bolesnika. Ajeti koji se izgovaraju su:
Listevu ala zuhurihi summe
tezkuru nimete rabbikum
ize-stevejtum alejhi ve tekulu
subhane llezi sehhare lena
haza vema kunna lehu mukrinin.
Ve in jekadu llezine keferu
lejuzlikuneke biebsarihim
lemma semi'u zzikre ve
jekulune innehe lemedžnun.
Kada nakon toga izvadi prst iz vode sa njime se izvuče i igla zalijepljena za jagodicu. Hećim iglu opet baci u vodu i tako naredne dva puta. Ponovo se pritisne prstom, izgovaraju se ajeti i vadi se prst van sa priljepitom iglom na sebi. Po kazivanju odžaklija od drugog puta igla se ponekad "uhvati" (zalijepi) a ponekad i ne. Treći put se nikako ne zalijepi. To je i finalni znak da se želudac bolesniku vratio na mjesto i on ozdravi.
Naime, prema turskom vjerovanju strunjivanje želuca prouzrokuje nakupljanje vode u želucu. Oboljeli zbog toga ima nagon za dijarejom pošto se stvara bol u želucu. Međutim, kako tvrde tomošnji narodni hećimi, to je nešto na što se čovjekov organizam može i navići, da mu postane navika nositi se sa time.
Želudac se struni donosno pomjeri zbog razno-raznih situacija među kojima su najčešće ukoliko gladan podigne nešto teško ili pak ako šutira nogom kamen kada šeta i slično tome.
Turski hećim ili odžaklija pomjereni želudac vraća na njegovo mjesto kroz masiranje stomaka, metodom vakuuma, a poneki od njih se služe i nadasve zanimljivom metodom kur'anskog lijeka. O ovome je kazano u časnom Kur'anu u 13.ajetu sure Zuhruf i 51.ajetu sure Kalem. Odžaklija kažiprst desne ruke potopi u posudu sa vodom, na čijem se dnu nalazi šivaća igla, i prstom je pritisne. Zatim slijedeća dva ajeta ponovi skušeno po tri puta, puhne u vodu a potom i u bolesnika. Ajeti koji se izgovaraju su:
Listevu ala zuhurihi summe
tezkuru nimete rabbikum
ize-stevejtum alejhi ve tekulu
subhane llezi sehhare lena
haza vema kunna lehu mukrinin.
Ve in jekadu llezine keferu
lejuzlikuneke biebsarihim
lemma semi'u zzikre ve
jekulune innehe lemedžnun.
Kada nakon toga izvadi prst iz vode sa njime se izvuče i igla zalijepljena za jagodicu. Hećim iglu opet baci u vodu i tako naredne dva puta. Ponovo se pritisne prstom, izgovaraju se ajeti i vadi se prst van sa priljepitom iglom na sebi. Po kazivanju odžaklija od drugog puta igla se ponekad "uhvati" (zalijepi) a ponekad i ne. Treći put se nikako ne zalijepi. To je i finalni znak da se želudac bolesniku vratio na mjesto i on ozdravi.
