Zapis za liječenje impotencije

U današnje vrijeme sve je više muškaraca različitih životnih dobi koje muči problem sa slabom erekcijom, a dosta njih ima tegoba sa impotencijom. Ona može biti uzrokovana različitim uticajima, među kojima je jedan od njih i stres. U klasičnoj medicini impotencija se dijeli na onu psihičku i fizičku tojest postoji stvarni problem. U arapskoj duhovnoj medicini egzistira niz zapisa namjenjenih liječenju ove neugodne bolesti, poput ovoga:



Za razliku od mnogih drugi zapisa magična formula se ne piše na papiru ili tkanini već na listovima betela (Piper betle) koje zatim impotentni muškarac proguta. Postupak se ponavlja sve dok bolesnik ne osjeti da mu se vraća muškost.



Betel (Piper betle)

Ljubavna čarolija sa svijećom i devet igli

Svijeća u ovom čaranju predstavlja željenog muškarca koji se želi vezati, a u čije se „tijelo“ zabadaju igle na sljedeći način.

U sam vrh svijeće zabodu se tri igle govoreći:

Ne zabadam u svijeću, već u srce toga i toga da me želi i čezne za mnom.

Potom se zabadaju još dvije igle ispod tih govoreći:

Bodem u glavu da razmišlja o meni bez prestanka.

Po jedna igla bode se u dijelove koji predstavljaju ruke (sa strane svijeće) i u noge (podnožnje svijeće), govoreći pri tome:

Bodem tvoje ruke da ne dodiruju nikoga osim mene,
ubadam u tvoje noge da mogu samo ići ka meni i mojoj kući.

Opisani ritual se radi devet uzastopnih dana, svakog dana u podne i svake noći u ponoć. Nakon ovog perioda, ispred svijeće se napiše i postavi ime osobe koja se želi privući i kaže se ovako:

Luciferu, stavila sam ova tri dijela svijeće pod tvoju vladavinu,
učini da taj i taj ne može ni jesti, ni piti, niti sjediti na stolici,
niti sa ženom niti sa muškarcem, niti da sa kime govori ili hoda,
neka nema mira ni odmora dok ne dođe meni i ne bude moj.
Neka brzo dođe!

Da voljena osoba odgovori na pismo ili poruku

Prije nego li napišete pismo ili poruku (SMS), proučite Al-Fatihu i posvetite je božijem poslaniku Muhamedu s.a.v.s. Zatim tri puta ponoviti ovu dovu:

Bismilahir rahmanir rahim. Wa lammaa dakhaluu min haitsu am arahum abuuhum maa kaana yughnie 'anhum minallaahi min šain illaa haajatan fie nafsi ya'kuuba kadnaahaa, wa innahuu ladžuu ilmil-limaa allamnaahu wa laakinna aktsaran naasi la ya'lamuun.

Zatim napišite ono što želite i pošaljite.

Kako se osloboditi baksuzluka

U narodu se vjeruje da doslovno preko noći sretan i uspješan čovjek može postati pravi baksuz; ništa mu, pa i najednostavniji poslovi ne idu od ruke, prate ga razne nezgode, i upada u potpuno apsurdne situacije.
Do takvog neugodnog stanja nekog pojedinca mogu dovesti raznorazni slučajevi a među najčešćim je urok i uzimanje nekog predmeta na ulici ili putu, poput novca, nakita ili nečega drugog. Iako se većini ljudi u toj situaciji čini da su veseli nalazioci i da ih je zadesila neočekivana sreća zapravo najčešće se desi upravo suprotno.

Naime, od davnina je poznato kako se niti zlo niti dobro ne mogu uništiti, jer to su dvije nepobjedive sile, ali se zbog toga mogu magijskim radnjama prebacivati sa jednog mjesta na drugo ili sa jedne osobe na drugu. Tom prebacivanju su posebno sklone stravarke i oni pojedinci koji se žele spasiti okova magije pa ostavljaju na raskrsnicama olovo i ugljen, prolivaju vodu sa kojom su se okupali, a onda po tome odlože nešto novca ili nakita, kako bi na pouzdan način probudili pažnju i pohlepu prvog prolaznika te se napokon oslobodili onoga što ih je mučilo i uništavalo.

Ukoliko čovjek, tvrde bosanske stravarke, uspije odoliti probuđenoj gramzivosti i pljune u pravcu viđenog predmeta pa se brzim koracima udalji na njega neće preći postavljeno zlo. No, oni koji nisu bili te sreće pa su se polakomili na ovaj ili neki drugi način te postali baksuzni mogu se kutarisati tog belaja onako kako to pripovijedaju stravarke.



Idi od mene suhota i grehota


Ko je puno nesretan ili baksuzan, sklon malerima i pehovima, treba kupiti neku vrijedniju stvar poput komada nakita ili još jednostavnije novog mobitela. Kupljeni predmet postavi se na stol, a sa desne i lijeve strane stola stavi se po jedna voštana svijeća, koje se zapale šibicom. Onda se fokusirano gledajući u kupljeni predmet šest puta ponovi ova oslobađajuća basma:

Odstupite od mene sve bijede i nevolje,
idi od mene suhota i grehota, baksuzluku prokleti!
Sa sebe svlačim na ovaj mobitel navlačim
svoj jad upravo sad;
neka ovaj mobitel preuzme
sve moje bijede, nevolje i baksuzluke.
Ko uzme ovu stvar,
preuzeće na sebe sve moje zlo!

Nakon toga obajani se predmet odnosi na raskršće i baci na njegov centar. Baksuzan čovjek zatim preko svoga lijevog ramena baci šest kovanica, jednu za drugom, i kaže: " Plaćeno!". Pošto sve to uradi udalji se žurno sa raskršća bez okretanja unazad. Onaj prolaznik koji poslije toga naiđe i podigne ostavljenu stvar preuzeće na sebe sav baksuzluk.



Opisani ritual je najbolje izvesti u noći punog Mjeseca u "vještičiji sat" odnosno nekoliko minuta iza ponoći. Dok se čovjek vraća kući ne smije izgovoriti niti jednu riječ sve dok se ne uđe u kuću, u protivnom, neće mu ritual biti uspješan.

Protjerajte crnu magiju iz svog doma i života te prizovite sreću

Poznato je kako postoje osobe koje uživaju u zlu i vole raditi djela koja su protivna Božijem zakonu. U toj svojoj pakosti ovi  pojedinci žele drugima pokazati dokaze svoga rada pa se običavaju  služiti izradom čarki koje donose tajno i ostavljaju u blizini onih osoba kojima žele nauditi. Stoga ukoliko ispred ulaznih vrata ili u dvorištu pronađete čudni zamotuljak, ili bilo šta drugo na što imate sumnju da bi mogla biti nečija zlonamjerna vradžbina ne paničarite već uzmite krupne soli i pronađeno pospite sa njome. Zatim bez imalo bojazni možete plastičnom lopaticom pokupiti pronađenu magiju i odnesite je na neko raskršće kojim ne prolazite i tu je bacite, tačno na centar raskrižja. Pored vradžbine zapalite šibicom crvenu svijeću i zamolite da se urađena magija vrati onome ko ju je radio i donio, i čija osjećanja prema vama nisu dobra. Iza toga vratite se kući bez okretanja nazad.

Među najvažnijim stavkama jake odbrane pred napadima crnomagijaša i njihovih čarki jeste da se zaštiti prostor u kojem živite odnosno da tim negativnim pojedincima onemogućite da vam se približe. U tom naumu, između ostalog, može vam itekako pomoći  sljedeći jednostavni ritual: kod prodavača na placu ili u trgovini kupite 13 jaja ali pazeći da sva jaja, od prvog do zadnjeg, budu slučajno odabrana, bilo da to radite vi ili sam prodavač. No, obavezno zapamtite koje je bilo zadnje odabrano jaje i njega kod kuće skuhajte u posudi sa vodom u koju ste dodali i komadić crvenog luka. Skuhano jaje nećete pojesti nego ćete ga oguliti, ljusku sačuvati a bjelanjak i žumanjak zakopati na neko samo vama znano mjesto. Ljuske ćete držati tri dana na tamnom i hladnom mjestu, a zatim ih stucati u prah, na koji ćete nakapati malo voska upaljene bijele svijeće. Sa prstima ćete zatim umijesiti kuglicu od praha i voska, koju ćete potom  staviti u kesicu od bijelog platna i sašiti. Nju ćete onda postaviti na neko skriveno mjesto u kući ili stanu i potpuno zaboraviti na nju.

Posumnjate li u nekoj situaciji da vam neko vradžbinama želi nauditi potražite onu kesicu i otvorite je te pažljivo pogledajte u kakvom je stanju kuglica. Ukoliko je boja nepromjenjena, onda vašoj sumnji nema mjesta. No, ako je loptica promjenila boju i postala crvenom, znajte kako je na sebe privukla moć crne magije koja je bila usmjerena na vas. Takvu lopticu odmah treba iznijeti iz kuće i baciti niz rijeku ili potok a nakon toga sljedeći postupak iz početka napraviti novu kuglicu zaštite, kako bi na vrijeme osujetili novi magijski napad.

Često puta se magija donosi u kuću žrtve preko darova, koji rjetko u nama bude sumnju da se iza lažne dobronamjernosti i pažnje krije sirova želja za zlom i uništenjem. No, u takvim situacijama uvijek obratite pažnju na onaj osjećaj koji dolazi iz nas samih, naše dubine, koji nam sugerira kako nešto nije uredu kroz nemir ili pak  čudni osjećaj sumnje. Nipošto ne ignorirajte već obavezno poslušajte taj tihi glas koji postoji u nama od rođenja i čuva nas. On se aktivira svaki put sa razlogom i uvijek za naše dobro.

Ako ste dobili poklon od osobe za koju sumnjate da vam magijom želi nauditi onda vam treba samo šaka krupne soli. Ukoliko je poklon u vidu odjeće ili obuće po njoj pospite šaku krupne soli i ostavite tako da prenoći na njoj. Sutradan tu odjeću ili obuću dobro istresite na ulicu i onda ih bez ikakvog straha možete koristiti.  Međutim, bude li poklon u vidu nekog kolača, čokolade ili drugog jela onda na njega stavite sedam zrna krupne soli i također ostavite da prenoći a sutra pojedite bez ikakvog straha. Bude li čarka napravljena na parfem koji vam je dostavljen kao dar otvorite ga i u njegov sadržaj stavite sedam zrna soli nakon čega je urađena magija poništena a parfem spreman za upotrebu. Tim jednostavnim postupkom vi ste deaktivirali moć magije koja gubi svoju sposobnost djelovanja.

Međutim, ako ste zakasnili sa bilo čime gore navedenim i magija je već učinila svoje te vaš dom pretvorila u mjesto stalnih svađa, suza, izostanka mira i sreće, onda morate poduzeti ovaj ritual sa kađenjem, koji potiče iz Gvatamale. U tradiciji te nama daleke zemlje u namjeri da se  kuća pročisti od zla, negativne energije i nemira,  treba uzeti neparan broj zrnaca tamjana, listova suhog lovora, ljuski od bijelog luka, nekoliko suhih klinčića i sve to baciti u vatru govoreći:

Kućo Jerusalema, u koju je ušao Isus Krist,

zlo je napustilo, a dobro je ušlo.

Molim te, Isuse, da svako zlo napusti ovu kuću

a kroz dim tamjana uđe samo dobro. Amin.

Nakon izgovaranja navedene molitve, kuća se popršće sa svetom vodom. Umjesto svete vodice može se koristiti i izvorska voda.

 

Magijom do sreće

Kako je crna magija isključivo destruktivna sila vrlo često i nakon njenog neutraliziranja neka osoba ili kuća ne mogu se pomaknuti sa mrtve tačke, posebno ukoliko je magija bila prisutna kroz duže vrijeme, pošto je njen negativni učinak doslovno zablokirao sve druge segmente života. Da bi ubrzali taj oporavak i prizvali sile dobra možete se poslužiti sljedećim obredima.

Da bi prizvali sreću i zaštitu u svoj dom koristite novu crvenu kesicu koju ste zašili sa nitima crvene vune. Kroz otvor u nju ćete stavite mrvu hljeba, malo soli, grančicu sedefila i onda ćete taj dio zašiti govoreći:

„Ovu kesicu zašivam za svoju sreću, kao i sreću moje familije,

da nas čuva i danju i noću, i drži daleko od nas nevolje i bolest.“

Nakon toga ste dobili jaku hamajliju koju ćete držati iznad ulaznih vrata u kuću ili stan, odakle će čuvati kuću i privlačiti sreću.

 

Sljedeći  djelotvorni  ritual za stimuliranje pozitivnih dešavanja i napretka, posebno onog poslovnog i ljubavnog, izvodi se duž Južne Amerike sa grančicom rute ili sedefila. Potrebno je petkom nabrati buket rutvice  i staviti ga u posudu sa vodom te ga u tom položaju ostaviti da prenoći. U subotu ujutro sa mokrim buketom rute poprskaju se ulazna vrata u kuću ili stan sve dok on ne bude suh odnosno više ne bude imao na sebi kapljica kojima se može prskati. Potom se oko buketa sveže crvena vrpca ili tkanina i on se ostavi pored novca u kući, kako bi na taj način privukao u vaš dom sreću i berićet te ljubav.

 Kada zamočite buket sedefila u vodu onda se izgovori sljedeća molitva:

„Ruto blagoslovljena, moćna i čudesna rutvice, ti si na planini Kalvariji, iznikla iz suza Magdalenini, prolila si i suze za mene, dovedi pred mene moga voljenog. Pripremam sebi ovu vodu, donesi mi sreću i osobu koju želim, probudi u njemu ljubav i čežnju prema meni, neka njegove oči i misli budu vezane samo za mene. Za kapi krvi koje je Kralj nad Kraljevima prosuo, molim te, prospi pred mene novac i pažnju mojih kolega, posebno moga voljenoga. Podari mi prosperitet, napredak i berićet kada budem prskala sa ovom vodom. Kako ja prosipam kapljice vode tako neka se po meni prosipaju blagostanje i sreća. Molim te, ruto blagoslovljena, da mi omogućiš dobar i zadovoljavajući posao, i sreću u mom tijelu i duši.“

 

 

Sreća kao cilj i kako doći do nje

Unatoč  tome što naočigled pojam „sreća“ djeluje kratko i jasno,  doslovno prevodi se sam od sebe, njega  je vrlo teško definirati, zbog čega se naziva jednim od najvećih psihologijskih problema.  Tome kumuje činjenica da  za svakog od nas sreća ima drugačije značenje ; nekom je ona dobitak na lutriji, nekome uspjeh u ljubavi, drugima biti dobrog zdravlja, trećima položaj u društvu, unutrašnji mir i tako dalje. Vjerovatno zbog svih navedenih formulacija  možemo pomisliti  kako je tu riječ o nečem nedefinisanom i  prijepornom  no to nije nimalo zamršeno kako se možda u prvu ruku čini. Sreća je najprostije rečeno ugođaj duše, koji može biti emotivan ili materijalan, i koji čovjeka drži u poletu  kraće ili duže vrijeme.

Iako sreća često dolazi kao produkt isprepletenih ili iznenadnih događaja, koji  ne ovise isključivo od nas samih, treba naglasiti da smo mnogo puta mi sebi najveći neprijatelji  u mnogo čemu pa i u pronalasku sreće. Naime, glavna prepreka ka tome da budemo sretni  je uobraženost, tvrdoglavost  i nezahvalnost jer, na žalost, prisutnost sreće često nismo ni svjesni, niti njenog pozitivnog učinka na nas, sve dok ne izgubimo ono što smo do tada imali i uzimali zdravo za gotovo.

 

Tri nebeske sofre

U Bosni i Hercegovini  postoji  niz izjava i vjerovanja o sreći i tome kako ona kroji ljudske sudbine. Smatra se da postoje ljudi zatvorene ili zaključane sreće, oni sa malom ili velikom srećom, lude sreće, pasje sreće, i tako redom. Kada se za nekoga veli da je “više sretan nego pametan“ onda se generalno misli da je ta osoba rođena pod sretnom zvijezdom i da će kroz život bez puno truda dolaziti do uspjeha.

U našem narodu od davnina se vodila diskusija o pojmu ljudske nafake i  života. Za njome se tragalo, težilo i nastojalo ju se određenim postupcima i djelima zaslužiti, kako bi sudbina prema nekome postala bolja i lakša. Sreća se tradicionalno određivala po danu rođenja, madežu na tijelu ili nekom drugom osobitom biljegu, ako je dijete dešnjak ili ljevak, po izgledu tabana i sijaset drugih znakova.  Ali, narodna mudrost  svjesna koliko je pojam sreće bitan za ljudski um i psihu nikada nije nesretnog čovjeka ostavljala na milost i nemilost  zloj kobi nego mu je uvijek davala nadu za spas i olakšanje. Naime, vjerovalo se ukoliko se neki pojedinac  rodi  u nesretan dan, on može berićetno živjeti  uz osobu koja se rodila u sretni dan, te ako je glava familije sretna duša da će ta sreća preći i na ostale ukućane, što nam jasno prezentira drevno vjerovanje bosanskog naroda kako se nafaka odnosno sreća može prenositi sa jednog čovjeka na drugog.

A  kakvo su  mišljenje o sreći imali naši predaci možda najbolje govori narodna predaja  o tri nebeske sofre. Kako priča kazuje živio  jednom davno neki čovjek sa svojom familijom sretno i sa rahatlukom, ali mu ta idila ne bijaše dugog vijeka, pošto se iznenada stariji brat odluči na dijeljenje imovine. Ono malo stoke što mu je diobom pripalo pomre kroz godinu dana od bolesti a ostalo pojedoše vuci. Još za veći belaj, umrije mu žena i djeca, te on osta sam kao prst.

Kad mu jadi i nesreća dodijaše, pribra se i naumi da pođe u svijet da traži bolju sreću za sebe. Tumarajući  k'o muha bez glave, pređe jedno brdo i sretne starca koji ga upita kuda li je pošao, a on mu odgovori, da ide tražiti svoju sreću pa makar bila na kraju svijeta.

-"Dostu moj, po Bogu si brat, ako znaš, gdje bi sreću našao kaži mi?" Starac na to pokaza štapom prema jednom velikom brdu u daljini i reče: -" Vidiš ono brdo, popni se na njega i tamo ćeš naći dida bijele brade i kose, koji će ti kazati za sreću, ali kada stigneš onamo ne progovaraj niti jedne riječi, dok te on ne upita, i šta on bude radio, to radi i ti."

Nesretnik krenu tamo kuda ga uputi starac, no, put mu ne bude kratak pa on putovaše dva dana, uspinjući se teškom mukom na vrh brda. Ondje ugleda spomenutog dida, sijede kose i brade, kako sjedi i mota veliko klupko bijelog konca, koji se iz zemlje kroz jednu rupicu izvlači.

Kad se Sunce spustilo da zađe on počne motati mrk konac, a malo po malo, on postade sasvim crn, dok se potpuno ne uhvati mrak, kada se pred dida sa neba spusti zlatna sinija. Sva se presijavala od sjaja a po njoj poredano obilje svakakve ukusne hrane. Did započne večerati a nesretnik se napokon ohrabri, primakne se siniji, sjede, pa i on poče sa njim jesti. Kad su završili sa večerom, sinija se podignu u nebo, a did nastavi motati crni konac cijelu noć. Pred zoru konac malo po malo promjeni svoju boju, postade blijeđi, a čim se pojavi Sunce on potpuno pobijeli. Tako je did motao cijeli dan bijeli konac, a predveče on opet izmijeni svoju boju, potamni i pocrni.

Sa neba se spusti sinija ali ovaj put drvena i na njoj  osrednja vrsta jela, ne onako dobrih kao prošlu noć, pa oni započeše večerati. Treće noći eto ti opet sinije sa neba proste i samo sa malo soli i hljeba, što njih dvojica pojedoše, nakon čega se sinija sama od sebe podiže u nebesa a did tek tada progovori i upita nesretnika šta li od njega želi.

Ovaj mu ispripovijedi  kako nema sreće pa je traži i zamoli ga, ako zna, da mu otkrije kako da je sebi pribavi. Did mu na to reče: - " Jesi li vidio onu prvu večer sofru, pa drugu i treću?". Koja je u njima razlika, takva je razlika i među ljudima. Ko se onaj dan rodi kada silazi zlatna sofra biće vrlo sretan i bogat, ko se rodi drugi dan ili noć, imaće osrednju sreću, i od dobrog rada i truda moći će da živi prilično dobro, a onaj ko se rodi trećeg dana ili noći, kad siđe mršava sofra, taj je cijelog svog života nesretan i jedva se hljebom prehranjuje. On se mora kod onoga pridvoriti, koji se u sretni čas rodio. Ti sad idi pa se strpi, jer ti je tako suđeno!".

 

Rituali za sreću

Po Bosni i Hercegovini udomaćilo se mnogo ritualnih postupaka i pravila sa kojima se podsticala i čuvala sreća pojedinca te kojih se još i danas mnogi ljudi slijepo pridržavaju. Ovo su samo neki od njih:

U Cazinskoj krajini se vjeruje   kako bi neka kuća bila sa srećom treba pažljivo lopatom iskopati otisak konjske potkovice ostao na zemlji nakon prolaska konja, i odnijeti ga svojoj kući pa zakopati  pod kućni prag. Nakon toga će kuća, tvrdi se,  stalno biti sa nafakom i berićetom.

Svaki put kada dobijete neki na pošten način zarađeni novac prije nego li ga pospremite u novčanik držite ga između dlanova ruku i proučite suru Fatihu a zatim recite“ Dragi Bože, produži moju nafaku“. Ako tako radite, tvrde stravarke, uvijek ćete imati sreće u novcu.

Prilikom dobijanja novca, koji niste zaradili nego dobili, žena ga treba tri puta protrljati po kosi i reći: „Koliko imala dlaka na svojoj glavi, tako meni bila nafaka i rasla“. Muškarci  si novcem protrljaju po bradi kazujući: „ Kako mi rasle dlake na bradi, tako rasla i moja nafaka!“. Vjeruje se i  to da će neki muškarac imati cijeli dan sreće ukoliko ujutro kada vidi mlado žensko uhvati se lagano za testise.

Kada se nekome poklanja novi novčanik uvijek se u njega treba staviti nešto novca kako bi vlasnik imao sreće u novcu tojest da mu novčanik nikad ne bude prazan.

Torbu koju nosite i u kojoj se nalazi novčanik uvijek odlažite na stol, stolicu ili bilo gdje ali nikada i nikako na pod, pošto vam time nafaka opada. Uvijek odložite novčanik na neku visinu – da vam i nafaka raste.

Na mladi petak treba se skinuti na golo i pomokriti na tri strane govoreći: „Kako god ovaj Mjesec bio mlad, tako se i moja sreća pomladila“.

Iz kuće nemojte ništa pozajmljivati ili davati u sumrak ili noću, jer vam tako izlazi i nafaka iz kuće.

 

Vještičija magija prizivanja sreće

 Slučajno pronađen novčić  negdje na ulicu ili u nekom objektu, a koji nije vaš, drevni je znak sreće. Njega obavezno pokupite i pospremite, bez obzira na njegovu vrijednost. Kako u našem narodu postoji stari običaj, posebno kod stravarki, da se zlo ili strah prenosi sa bolesnika na novac, koji se potom baca na put da ga pokupi slučajni prolaznik, radi predostrožnosti dobro je da pronađeni novčić izložite jednu ili dvije minute direktnom mlazu vode iz slavine. Onda ga ostavite da se posuši te ga pospremite u malu bijelu vrećicu. U nju, pored novčića, možete staviti i jedno zrnce tamjana. Vrećicu potom zašijte i stavite na pogodno mjesto u kući. Isti postupak uradite sa svakom novom pronađenom kovanicom. Kada vam zatreba mala pomoć sreće, recimo prilikom razgovora za posao, ponesite tu kesicu sa novčićem sa sobom, i kada obavite što ste naumili, bacite je daleko od sebe.

Osim slučajno pronađenog novčića sreću nam može donijeti  na isti način pribavljena djetelina sa četiri lista. Ona se po magijskom pravilu ne smije iščupati iz zemlje nego pažljivo otkinuti noktima. Onda je stavite sebi na desni dlan i u nju svom snagom puhnite tri puta. Obred ponovite nakon tri dana, a onda ostavite djetelinu da se u potpunosti osuši u hladu te je pospremite između dva lista papira. Njega stavite u svoj novčanik kako bi bili pod stalnim uticajem pozitivne energije koja vam može prizvati sreću u život.

U narodu se vjeruje da slučajno pronađena djetelina sa četiri lista, ukoliko se stavi među stranice Kur'ana donosi u toj dom nafaku  i zaštitu od zla. Posebno je dobra, tako se smatra u Cazinskoj krajini, ona djetelina sa 4 lista koja se pronađe u aprilu, pošto ona vlasniku može osigurati imunitet da ne potpadne pod energetski negativne misli i okruženje drugih ljudi.

 

Ritual sa olovom

Za olovo se u bosanskoj narodnoj tradiciji vjeruje da ima moć da upije u sebe negativnu energiju i pročisti je, te na takav način, ukloni od čovjeka. Zbog toga je ovaj metal poznat i kao idealan rekvizit za izradu amuleta sreće. Dovoljno je da nabavite malo olova, pa ga rastopite u metalnoj posudi  na jakoj vatri. Kada se rastali tu posudu iznesite brzo napolje i naglo preokrenite, kako bi se olovo iscijedilo na tlo.U tom položaju neka ostane naredna tri dana a nakon toga vratite je u normalan položaj i pogledajte šta se zbilo sa olovom. Dobro je da u međuvremenu razmišljate što češće o svojoj sreći, o onome što bi željeli postići i ostvariti, ciljevima koje bi voljeli ispuniti u životu.  U tome možete si  i u mislima predočiti neki simbol koji bi trebao predstavljao tu sreću poput lika ptice, Sunca, cvijeta ili nečega drugog. U olovu koje se hlađenjem formiralo u mnoštvo sitnih oblika vjerovatno ćete primjetiti neki koji odgovara ili je vrlo sličan onome o kome ste prethodnih dana intenzivno  razmišljali. To je vaš amulet sreće. Pažljivo ga uzmite ili odlomite od ostalog olova i nosite stalno sa sobom.  Ostatak olova odnesite u šumu i zakopajte ispod velikog hrasta, i vratite se kući bez okretanja nazad. Ukoliko želite da vaš olovni talisman sreće nikada ne izgubi svoju moć,  ne smijete se vraćati niti približavati mjestu gdje ste zakopali te ostatke.

Budi zdrav i bićeš sretan

Zdravlje je jedino i najveće bogastvo koje svaki čovjek može posjedovati. Sve drugo u usporedbi sa dobrom vitalnošću gubi smisao i postaje bezvrijedno. Zdrav čovjek je produktivan, pun snage i energije, sposoban da se brine za sebe i da kao takav pridonese i samom društvu u cjelini. Za razliku od njega bolestan pojedinac postaje teret kako drugima tako i samom sebi, njegov obim djelovanja je vrlo ograničen i uglavnom nema mogućnost da vlada nad svojim životom. O zdravlju, na žalost, najviše razmišljamo tek kada nam se ono pogorša a onda se vrlo malo toga može promjeniti na bolje, bar ne u nekom kratkom vremenu.

Bolest je upozorenje da nešto u svom životu ne radimo ispravno, da idemo protiv sebe, živimo i djelujemo na krajnje neprimjeren način a povrh svega da najmanje mislimo na sebe. Odgajani u konzervativnom društvu mnogi od nas su odrasli s uvjerenjem kako je misliti na sebe nepoželjna osobina koja nas čini egoistima i oduzima nam empatiju prema drugima, što na kraju krajeva nije nimalo tačno. Zdrav egoizam nije usmjeren niti protiv bilo koga iz naše okoline već samo pokazuje da imamo ozbiljan i ispravan stav prema samome sebi, da poštujemo tijelo koje je začećem poklonjeno našoj duši. Poštovati i brinuti se o svom tijelu identično je poštovanju samog Boga jer On nije niti u crkvi niti u džamiji već isključivo u našim srcima odnosno u nama.

O bolesti bi se moglo toga puno reći i napisati no za ovu priliku najidealnije je navesti kako se pojedini bosanski iscjelitelji slažu u tvrdnji da na svijetu ima oko tri hiljade vrsta bolesti od čega samo hiljadu može liječiti oficijalna medicina, sve drugo spada u resor duhovne ili tradicionalne prakse. To smo valjda sa vremenom i sami shvatili jer, iako je u jednom periodu prošlosti narodna medicina bila zapostavljena, svjedočimo velikom zaokretu u takvom stavu te je sve više onih koji traže pomoć u alternativnim metodama poput travarstva, bioenergije, kod hodža, stravaruša i želudarica.

Međutim, to oslobođenje svijesti ili vraćanje izvornim vrijednostima još uvijek koči činjenica da moderni čovjek ima sve manje strpljenja, pošto ga kapitalistički sistem podstiče na suludu ideju da se sve mora imati i desiti upravo sada te da je bilo kakvo čekanje gubljenje vremena. Za razliku od toga, narodna medicina od ljudi iziskuje upravo strpljenje jer, za razliku od hemijskih pripravaka, ona nema trenutni učinak, već je on uvijek postepen ali zato dugotrajniji i pozitivniji na ljudski organizam. Tome svjedoči i sama narodna izreka koja kaže kako bolest dolazi na tovar a odlazi na gram.


Sami smo sebi najveći lijek

Povratak prirodi i istinskoj duhovnosti koja nije omeđena jednoumnim religijskim sadržajem već podstiče ljudski um da bude otvoren prema svemu najbolji su način da podstaknemo samoizlječenje i učinimo si život kvalitetnijim. Htjeli mi to priznati ili ne - život je doista lijep ako ga znamo živjeti. A živjeti možemo samo ako smo zdravog tijela i duše. Morate znati da smo najvažniji faktor svakog liječenja mi sami. Osloboditi se mržnje, želje za svađom, osvetom, ljubomorom, takmičenjem sa drugima, prestati se interesovati za tuđe živote i posvetiti se isključivo svome prvi je korak ka zdravlju. Drugi je biti umjeren. Naime, u čemu se god pretjeruje, bilo da je riječ o ljubavi, hrani, seksu, brigi, odjeći, poslu, dovodi do disbalansa životne energije, stvara takozvane čvorove i blokade u nama koji se prije ili kasnije materijaliziraju kroz neko oboljenje.

O svemu tome su još davno, prije dosta vijekova znali mnogi narodni liječnici i šamani diljem svijeta koji su nam ostavili u amanet znanja kako sačuvati svoje zdravlje i pobjediti bolest. Na nama je samo da ih se držimo i primjenjujemo. Kod Meksikanaca, na primjer, postoji zanimljivo vjerovanje za tegobu probavnog sistema pod nazivom empaćo koja nastaje usljed prejedanja ili konzumacijom nečega što nije uobičajeno pa takozvana „loptica“ hrane ostane zaglavljenja negdje u crijevima uzrokujući grčevite bolove u trbušnim organima. Ova crijevna blokada ima dva oblika od kojih je prvi blaži i brže se liječi dok se drugi smatra kroničnim i prema tome zahtjeva duži tretman. U latino tradiciji se smatra da ovo oboljenje nastaje u slučaju nekog od sljedećih faktora: osoba je progutala bez žvakanja težak zalogaj, ili je pretjerala sa hranom, konzumirala je neprimjereno pripremljenu hranu, progutala je puno pljuvačke, osoba često jede u pogrešno doba dana, i tako dalje.

Empaćo se često prevodi kao „loptica u stomaku“ i oboljenje je koje se u jednakoj mjeri pojavljuje kod djece i odraslih. No, postoje neke razlike u manifestaciji bolesti pošto se kod djece redovito javlja dijareja, povraćanje ili visoka temperatura. Medicinski lijekovi poput purgativa i laksativa u ovom slučaju ne postižu željeni efekat te stoga pomoć treba tražiti kod narodnih liječnika, eksperata na ovom području, koji čuvaju vijekovna iskustva u tretiranju navedenog oboljenja.

Da bi se uvjerio da je u pitanju empaćo, unatoč nekim drugim simptomima, šaman koristi svježe kokošije jaje kojim prelazi odnosno kotrlja ga po bolesnikovom abdomenu. Ukoliko primjeti da se na nekom dijelu stomaka jaje „lijepi“ odnosno zadržava zaključuje da se upravo tu nalazi čvor tojest zdravstveni problem. Tretman liječenja počinje sa masiranjem stomaka, leđa i koljena sa vazelinom ili uljem. Potom se stavi peškir preko leđa bolesnika i povuče uz kožu ka glavi, pa ako se tom prilikom začuje zvuk pucketanja onda se konstatira kako je u doista u pitanju empaćo, i proces liječenja se nastavlja ispijanjem čajeva od ružinih latica ili kamilice, molitvom, ili pak kašikom maslinovog ulja u kojem je dodat prstohvat soli. Ukoliko se krckanje nije čulo, bolesnik se upućuje u bolnicu jer njegov problem nije za šamansko liječenje.


Urok – majka svih bolesti

Urok je prema kazivanju spiritualnih liječnika među glavnim uzročnicima mnogih bolesti. Vjeruje se kako jedna bolest uvijek za sobom povlači neku drugu odnosno novu tegobu a po tome je urok najpoznatiji. Negativan uticaj koji on ima na ljudsko tijelo daleko je od tradicionalnog mišljenja da zle oči izazivaju kod ljudi glavobolju, zijevanje i pospanost ili iznenadnu oscilaciju temperature. Duža izloženost djelovanju urokljivih očiju oslabi auru i toliko iscrpi životnu energiju čovjeka da mu oslabi imunitet i tada se aktiviraju bolesti na onim djelovima tijela koje je do tada imunitet uspjevao držati pod kontrolom. Osim toga, urečenost skoro uvijek djeluje i na samu sudbinu pojedinca čineći ga nesretnim. Naime, urečenoj osobi, posebno onoj koja na sebi ima više napada uroka u životu doslovno ne ide ništa, postiže vrlo teško ili nikako uspjeh.

Na prostoru Južne Amerike najpopularniji način liječenja uroka jeste uz pomoć kokošijeg jajeta, i taj ritual mogu izvoditi kako šamani tako i obični pojedinci. Koristi se svježe kokošije jaje kojim se pažljivim i nježnim pokretima istrlja cijelo tijelo bolesnika, kako bi u sebe apsorbiralo toplotu i energiju koja je poremetila prirodnu energetsku ravnotežu unutar bolesnika. Pored osobe koja izvodi ritual nalazi se i čaša napunjena do polovine vodom u koju će se jaje nakon masaže razbiti i izliti. No, prije toga iscjelitelj tri puta udari jajetom od ivicu ruba čaše. Prilikom trećeg udaranja ili kvrcanja ljuska jajeta treba da pukne, kako bi na takav simboličan način označila prekid konekcije između bolesnika i onog negativca koji ga je urekao. Sadržaj jajeta se izlije u vodu da bi stvorilo oblik pogodan za dijagnozu. Ukoliko bjelanjce i žumanjac imaju izgled kao da su kuhani to se smatra pouzdanim znakom kako se iza bolesnikovog stanja krije ni manje ni više nego li urokljive oči. Tada se posmatra da li je oblik jajeta u čaši izdužen ili okrugao pošto bi u prvom slučaju to označavalo da urok potiče od strane muške osobe a u drugom slučaju od ženska. Na kraju čaša sa jajetom se iznosi napolje i izlije u neku rupu i pokrije zemljom kako bi se u potpunosti anulirala svaka mogućnost povratka bolesti.

Raif Esmerović

Valentinovo - voljeti i biti voljen

Valentinovo je praznik koji prije devedesetih godina prošlog stoljeća nije niti postojao na ovom prostoru, već ga je vješto iznjedrila sveprisutna kapitalistička mašinerija, koja u svemu što ima potencijala za zaradu nastoji umiješati svoje prste, bezdušno komercijalizirati i masno naplatiti. No, ljubav je sila koja se ne može uhvatiti i ukrotiti, smjestiti u jedan dan, omotati šarenim vrpcama i poklonima, i onda nakon toga zaboraviti. Ljubav se intenzivno živi, iz dan u dan, i ne dozvoljava nikome da je sputava. Pokušali su to mnogi pisci, pjesnici, slikari, filmaši i drugih umjetnici kroz mnoge vijekove ali još nikome do današnjih dana taj smioni poduhvat nije pošao za rukom.

Tužno je da ljubavi u današnje vrijeme sve manje ima, postajemo zadrti samoljubi čiji se bezbrojni selfiji neumorno množe po društvenim mrežama, pošto opsesivno želimo sebe i druge uvjeriti da smo baš mi ono najbolje što se desilo svijetu, i u svoj toj suludoj ideji udaljavamo se sve dalje od pravog osjećaja ljubavi, koji traži da se praktično dajemo, a ne virtualno plasiramo na hladnim i mrtvim slikama.

Kriza ljubavi duboko se involvirala u skoro sve segmente ljudske svakodnevnice. Zbog toga je najveći apsurd da u eri komukacije ljudi sve lošije i manje komuniciraju, a kada to i čine onda vode površne razgovore, ili stalno ponavljaju jedne te iste teme, dok na kraju i drugi, ali i oni sami, ne postanu umorni od toga. A zapravo ono što čini srž ljubavi i bilo kojeg drugog međuljudskiog odnosa jeste zdrava i iskrena komunikacija. Ako ne razgovaramo, ne iznosimo jasno i glasno ono što mislimo i želimo, nikada se nećemo niti razumijeti. Niko od nas nije telepat i upravo zato ne možemo jedni drugima čitati misli.

Kao direktna posljedica svega toga došli smo do opšteg fenomena današnjice da se ljubav iskomercijalizirala, postala gluma, jer svi želimo drugima pokazati kako u našem životu stalno cvjetaju ruže, volimo i voljeni smo, a zapravo iza svega toga najčešće se krije puno tuge, nezadovoljstva i samoće. Razlog tome, osim samoljublja, stoji i u činjenici da više-manje svi odrastamo sa nerealnim prikazom ljubavi, posebno danas uz poplavu trivijalnih sapunica bez početka i kraja, koje su ništa drugo nego moderne bajke vješto prezentirane da nam stvore lažnu sliku kako ljubav uvijek, kao i dobro, na kraju pobjedi. Naravno, svi bi trebali biti svjesni činjenice da u stvarnom životu nije tako, i ne može biti, što je sasvim uredu - jer to je realnost.

Ljubav je govor duše, ili je ima ili je nema. Možemo mi o njoj govoriti satima ali opet svi ćemo doći do istog zaključka, koji je ovako kratko sažet i nadasve jasan.



I prije nego li krenemo sa drugim dijelom ovog priloga bitno je napomenuti da naš partner ne može i ne treba biti onakvim kakvim mi to želimo, nego isključivo onakav kakav on zapravo jeste od rođenja. Ako ne možete prihvatiti karakter i narav osobe pored sebe, onda bar budite toliko razumni pa priznajte sebi da je dovoljne ne volite i pustite je neka ide sebi pronaći nekoga, ko će je voljeti takvu kakva jeste. Zapamtite, ljubav je obostrana komunikacija, obostrano razumijevanje i obostrano prihvatanja druge strane onakvom kakva ona jeste. Nema tu neke posebne filozofije niti magije jer ljubav je sama od sebe najveća čarolija.


Bajanje za ljubav

Međutim, iako je ljubav sama po sebi čudesna, i njoj ponekad treba pomoć kako bi zasijala u svom punom opsegu i ispunila svoju osnovnu zadaću da usreći dvije duše.

U rumunskoj magiji dosta često se sreću bajanja kojima se neki pojedinac treba očistiti od svega onoga što ga spriječava da bude sretan u ljubavi. Uglavnom su u pitanju tuđe zle misli, ljubomora i zavist, koji mogu blokirati i najuspješniju osobu. Naime, uroci i negativne misli znaju biti nekada toliko jaki da od lijepe i komunikativne osobe stvore potpunog gubitnika i kazne je dugotrajnom samoćom. Zato ću vam otkrit ritual sa kojim se na prilično jednostavan način svako od nas može poslužiti i očistiti od tuđeg zla te zasijati u punom sjaju i tako privući ljubav u svoj život. Da ne bi bilo zabune bajanje mogu za sebe izvesti osobe oba spola, tako da muškarci prilagode određene riječi u bajalici muškom rodu.

U noći punog Mjeseca ulijte u flašu izvorske vode, zapalite na stolu voštanu svijeću i sjednite pored prozora, tako da vam jedan dio tijela osvjetljava mjesečina a drugu polovinu svijeća. Flašu držite u lijevoj ruci a u desnoj grančicu suhog ili svježeg bosiljka, koji ćete zamočiti u vodu i pomjerajući sve vrijeme ritmički gore-dole bosiljak u vodi ponoviti tri puta ovu bajalicu:

Velika vodo – velika gospođo,
kako znaš oprati i očistiti sve doline i sve korijenje,
tako operi i mene od svake mržnje.
Pošla sam po putu, po stazi,
na putu do rijeke Jordan,
po neugaženoj stazi, orošenoj rosom;
braća me mrze, zetovi me mrze,
stranci, komšije, otac, mati, svi!
Daj mi svoju odjeću da se obučem,
da budem slatka i lijepa,
umiljata cijelom svijetu,
da me čuju, da me vide,
da me pozivaju,
po svemu svijetu i od svih ljudi.
Od braće, zetova, stranaca, komšija,
neka me vole i poštuju.
Kad čuju moj glas neka misle da je to Gospod,
kada vide moje držanje neka misle da je to sultan.
Kako dijete ne može bez majčine sise,
neka tako ne mogu živjeti bez mojih riječi,
bez moga lica.

Nakon trećeg ponavljanja bajalice obred je završen. Bosiljak se izvadi iz flaše i objesi iznad kućnih vrata ili strehe a obajanom vodom se okupa, pazeći da zahvati svaki dio tijela. Ne smije se brisati nego treba sačekati da se voda sama osuši na koži. Sa ovim ritualom djevojke i momci po Transilvaniji čiste se od tuđe zavisti i zlih misli, istovremeno prizivajući ljubav u svoj život.

Kako bi produbili ljubavne osjećaje osobe sa kojom ste u vezi ili braku poslužite se ovim starim vještičijim receptom. Uzmite diskretno iz novčanika voljene osobe jednu kovanicu koja se tu nalazila barem jedan dan. Petkom između 7-8 sati ujutro ili između 14-15 sati popodne ubacite tu kovanicu u decilitar crvenog vina, kojem ste dodali jedan ili dva listića kadulje te dvije kapljice svoje krvi iz bilo kojeg prsta. Zatim fokusirano gledajte u novčić potopljen u vinu i nekoliko minuta šaljite mu ljubavne misli i poruke, zamišljajući kako ih novčić upija u sebe. Kada prođe Venerin sat, izvadite pincetom kovanicu iz vina, osušite je bez brisanja i onda je potajno vratite u novčanik voljene osobe. Za uspjeh ove čarolije važno je da vaš partner tu kovanicu bar jedan dan ne potroši, tojest nosi u novčaniku, kako bi imala dovoljno vremena da u potpunosti djeluje.


Februar - mjesec ljubavi i plodnosti

Za kraj ovog priloga bilo bi nezahvalno ne spomenuti pojedine zanimljivosti koje su 14.februar kroz historiju učinile tako posebnim danom. Prva od njih nas jasno upućuje zbog čega je Valentinovo baš smješteno u ovome zimskom mjesecu a ne u nekom toplijem. Odgovor se krije u paganskim svečanostima i karnevalima koji su bili najintenzivniji u ovome mjesecu, pošto je on od tih drevnih vremena važio kao period probuđene plodnosti. Naime, narod na sjeveru Evrope 14.februar je proslavljao na vrhovima brda i drugih uzvišenja u čast boga Arauna, podzemnog božanstvo kojem se tada molilo da u narednom periodu daruje svoj blagoslov plodnosti. Kod starih Rimljana 14.februar je bio posvećen Jupiterovoj supruzi boginji Juno Februata, božanstvu zaduženom za podsticanje strastvenosti u ljubavi. Nakon ovoga dana, odnosno od 15.februara, u Rimu su započinjale Luperkalije, urnebesni festival posvećen bogu fertilnosti Luperkasu. Razuzdanost i orgijanja koja su se tada dešavala ostala su zapisana u knjigama mnogih rimskih historičara kao podsjetnik na ljudsku nesputanost u slavljenju ljubavi, koja od postanka čovječanstva nosi u sebi sjeme radosti i života.

Međutim, bilo bi pogrešno konstatirati da se u ovom mjesecu budila isključivo ljudska seksualnost i želja za stvaranjem novog života, već se isto dešavalo i u svijetu prirode. U narodu je od davnina februar poznat kao doba parenja mačaka, i vrijeme pojave prvih mladih izbojaka na vrbama, zbog čega se govorilo kako je „udario vrbopuc“, kojem navodno posebno teško odole mlade raspuštenice. U stara vremena ljudi su također za 14.februar vjerovali da je to dan na koji ptice odabiru partnere sa kojima će te godine saviti gnijezdo i donijeti na svijet potomstvo.

Po narodnom kalendaru Cazinske krajine 14.februara, tačno u podne, započinje Veljača, period nestabilnog vremena koji traje sve do 15.marta, kada nastaje Baba. U vremenu dok traje Veljača narod pripovijeda kako se tuku bura i južni vjetar, što bi se jednostavnije rečeno moglo pojasniti da se u tom vremenu bore dobre sile proljeća sa zlim duhovima zime, te na kraju odnose pobjedu. Za sam početak Veljače, tojest 14.februar, krajišnici vjeruju ako bude snježan odnosno „pun“ ta će godina biti rodna i plodna, što samo po sebi ima svu osobujnost koja krasi februar.

Nakon svega rečenog šta drugo reći osim slavimo ljubav na Valentinovo, ali i svaki naredni dan, jer ona nema veze sa nikakvom ideologijom, religijom ili nacijom, ljubav je čista i bezvremenska, ona nas spaja, usrećuje i svakako čini boljim ljudima. Volite i budite voljeni!


Raif Esmerović