Unatoč
tome što naočigled pojam „sreća“ djeluje kratko
i jasno,
doslovno prevodi se sam od sebe,
njega
je vrlo teško definirati, zbog
čega se naziva jednim od najvećih psihologijskih problema.
Tome kumuje činjenica da
za svakog od nas sreća ima drugačije značenje
; nekom je ona dobitak na lutriji, nekome uspjeh u ljubavi, drugima biti dobrog
zdravlja, trećima položaj u društvu, unutrašnji mir i tako dalje. Vjerovatno
zbog svih navedenih formulacija
možemo
pomisliti
kako je tu riječ o nečem
nedefinisanom i
prijepornom
no to nije nimalo zamršeno kako se možda u
prvu ruku čini. Sreća je najprostije rečeno ugođaj duše, koji može biti
emotivan ili materijalan, i koji čovjeka drži u poletu
kraće ili duže vrijeme.
Iako sreća često dolazi kao
produkt isprepletenih ili iznenadnih događaja, koji ne ovise isključivo od nas samih, treba
naglasiti da smo mnogo puta mi sebi najveći neprijatelji u mnogo čemu pa i u
pronalasku sreće. Naime, glavna prepreka ka tome da budemo sretni je uobraženost, tvrdoglavost i nezahvalnost jer, na žalost, prisutnost
sreće često nismo ni svjesni, niti njenog pozitivnog
učinka na nas, sve dok ne izgubimo ono što smo do tada imali i uzimali zdravo
za gotovo.
Tri nebeske sofre
U Bosni i Hercegovini postoji niz izjava i vjerovanja o sreći i tome kako
ona kroji ljudske sudbine. Smatra se da postoje ljudi zatvorene ili zaključane
sreće, oni sa malom ili velikom srećom, lude sreće, pasje sreće, i tako redom.
Kada se za nekoga veli da je “više sretan nego pametan“ onda se generalno misli da je ta osoba rođena pod sretnom zvijezdom i
da će kroz život bez puno truda dolaziti do uspjeha.
U našem narodu od davnina se
vodila diskusija o pojmu ljudske nafake i života. Za njome se tragalo, težilo i
nastojalo ju se određenim postupcima i djelima zaslužiti, kako bi sudbina prema
nekome postala bolja i lakša. Sreća se tradicionalno određivala
po danu rođenja, madežu na tijelu ili nekom drugom osobitom biljegu, ako je
dijete dešnjak ili ljevak, po izgledu tabana i sijaset drugih znakova. Ali, narodna mudrost svjesna koliko je pojam sreće bitan za
ljudski um i psihu nikada nije nesretnog čovjeka ostavljala na milost i nemilost
zloj kobi nego mu je uvijek davala nadu
za spas i olakšanje. Naime, vjerovalo se ukoliko se neki pojedinac rodi u
nesretan dan, on može berićetno živjeti uz
osobu koja se rodila u sretni dan, te ako je glava familije sretna duša da će
ta sreća preći i na ostale ukućane, što nam jasno prezentira drevno vjerovanje bosanskog
naroda kako se nafaka odnosno sreća može prenositi sa jednog čovjeka na drugog.
A kakvo su mišljenje o sreći imali naši predaci možda
najbolje govori narodna predaja o tri
nebeske sofre. Kako priča kazuje živio jednom davno neki čovjek sa svojom familijom
sretno i sa rahatlukom, ali mu ta idila ne bijaše
dugog vijeka, pošto se iznenada stariji brat odluči na dijeljenje imovine. Ono
malo stoke što mu je diobom pripalo pomre kroz godinu dana od bolesti a ostalo
pojedoše vuci. Još za veći belaj, umrije mu žena i djeca, te on osta sam kao
prst.
Kad mu jadi i nesreća dodijaše, pribra se i naumi da pođe u svijet da traži
bolju sreću za sebe. Tumarajući k'o muha
bez glave, pređe jedno brdo i sretne starca koji ga upita kuda li je pošao, a
on mu odgovori, da ide tražiti svoju sreću pa makar bila na kraju svijeta.
-"Dostu moj, po Bogu si brat, ako znaš, gdje bi sreću našao kaži mi?"
Starac na to pokaza štapom prema jednom velikom brdu u daljini i reče: -"
Vidiš ono brdo, popni se na njega i tamo ćeš naći dida bijele brade i kose,
koji će ti kazati za sreću, ali kada stigneš onamo ne progovaraj niti jedne
riječi, dok te on ne upita, i šta on bude radio, to radi i ti."
Nesretnik krenu tamo kuda ga uputi starac, no, put mu ne bude kratak pa on
putovaše dva dana, uspinjući se teškom mukom na vrh brda. Ondje ugleda
spomenutog dida, sijede kose i brade, kako sjedi i mota veliko klupko bijelog
konca, koji se iz zemlje kroz jednu rupicu izvlači.
Kad se Sunce spustilo da zađe on počne motati mrk konac, a malo po malo, on postade
sasvim crn, dok se potpuno ne uhvati mrak, kada se pred dida sa neba spusti
zlatna sinija. Sva se presijavala od sjaja a po njoj poredano obilje svakakve
ukusne hrane. Did započne večerati a nesretnik se napokon ohrabri, primakne se
siniji, sjede, pa i on poče sa njim jesti. Kad su završili sa večerom, sinija
se podignu u nebo, a did nastavi motati crni konac cijelu noć. Pred zoru konac
malo po malo promjeni svoju boju, postade blijeđi, a čim se pojavi Sunce on
potpuno pobijeli. Tako je did motao cijeli dan bijeli konac, a predveče on opet
izmijeni svoju boju, potamni i pocrni.
Sa neba se spusti sinija ali ovaj put drvena i na njoj osrednja vrsta jela, ne onako dobrih kao
prošlu noć, pa oni započeše večerati. Treće noći eto ti opet sinije sa neba proste
i samo sa malo soli i hljeba, što njih dvojica pojedoše, nakon čega se sinija
sama od sebe podiže u nebesa a did tek tada progovori i upita nesretnika šta li
od njega želi.
Ovaj mu ispripovijedi kako nema sreće pa
je traži i zamoli ga, ako zna, da mu otkrije kako da je sebi pribavi. Did mu na
to reče: - " Jesi li vidio onu prvu večer sofru, pa drugu i treću?".
Koja je u njima razlika, takva je razlika i među ljudima. Ko se onaj dan rodi
kada silazi zlatna sofra biće vrlo sretan i bogat, ko se rodi drugi dan ili
noć, imaće osrednju sreću, i od dobrog rada i truda moći će da živi prilično
dobro, a onaj ko se rodi trećeg dana ili noći, kad siđe mršava sofra, taj je
cijelog svog života nesretan i jedva se hljebom prehranjuje. On se mora kod
onoga pridvoriti, koji se u sretni čas rodio. Ti sad idi pa se strpi, jer ti je
tako suđeno!".
Rituali za sreću
Po Bosni i Hercegovini
udomaćilo se mnogo ritualnih postupaka i pravila sa kojima se podsticala i
čuvala sreća pojedinca te kojih se još i danas mnogi ljudi slijepo pridržavaju.
Ovo su samo neki od njih:
U Cazinskoj krajini se
vjeruje kako bi neka kuća bila sa srećom treba
pažljivo lopatom iskopati otisak konjske potkovice ostao na zemlji nakon
prolaska konja, i odnijeti ga svojoj kući pa zakopati pod kućni prag. Nakon toga će kuća, tvrdi se, stalno biti sa nafakom i berićetom.
Svaki put kada dobijete neki
na pošten način zarađeni novac prije nego li ga pospremite u novčanik držite ga
između dlanova ruku i proučite suru Fatihu a zatim recite“ Dragi Bože, produži
moju nafaku“. Ako tako radite, tvrde stravarke, uvijek ćete imati sreće u
novcu.
Prilikom dobijanja novca,
koji niste zaradili nego dobili, žena ga treba tri puta protrljati po kosi i
reći: „Koliko imala dlaka na svojoj glavi, tako meni bila nafaka i rasla“.
Muškarci si novcem protrljaju po bradi
kazujući: „ Kako mi rasle dlake na bradi, tako rasla i moja nafaka!“. Vjeruje
se i to da će neki muškarac imati cijeli
dan sreće ukoliko ujutro kada vidi mlado žensko uhvati se lagano za testise.
Kada se nekome poklanja novi
novčanik uvijek se u njega treba staviti nešto novca kako bi vlasnik imao sreće
u novcu tojest da mu novčanik nikad ne bude prazan.
Torbu koju nosite i u kojoj
se nalazi novčanik uvijek odlažite na stol, stolicu ili bilo gdje ali nikada i
nikako na pod, pošto vam time nafaka opada. Uvijek odložite novčanik na neku
visinu – da vam i nafaka raste.
Na mladi petak treba se
skinuti na golo i pomokriti na tri strane govoreći: „Kako god ovaj Mjesec bio
mlad, tako se i moja sreća pomladila“.
Iz kuće nemojte ništa
pozajmljivati ili davati u sumrak ili noću, jer vam tako izlazi i nafaka iz
kuće.
Vještičija magija prizivanja
sreće
Slučajno pronađen novčić negdje na ulicu ili u nekom objektu, a koji
nije vaš, drevni je znak sreće. Njega obavezno pokupite i pospremite, bez
obzira na njegovu vrijednost. Kako u našem narodu postoji stari običaj, posebno
kod stravarki, da se zlo ili strah prenosi sa bolesnika na novac, koji se potom
baca na put da ga pokupi slučajni prolaznik, radi predostrožnosti dobro je da
pronađeni novčić izložite jednu ili dvije minute direktnom mlazu vode iz slavine.
Onda ga ostavite da se posuši te ga pospremite u malu bijelu vrećicu. U nju,
pored novčića, možete staviti i jedno zrnce tamjana. Vrećicu potom zašijte i
stavite na pogodno mjesto u kući. Isti postupak uradite sa svakom novom
pronađenom kovanicom. Kada vam zatreba mala pomoć sreće, recimo prilikom
razgovora za posao, ponesite tu kesicu sa novčićem sa sobom, i kada obavite što
ste naumili, bacite je daleko od sebe.
Osim slučajno pronađenog
novčića sreću nam može donijeti na isti
način pribavljena djetelina sa četiri lista. Ona se po magijskom pravilu ne
smije iščupati iz zemlje nego pažljivo otkinuti noktima. Onda je stavite sebi
na desni dlan i u nju svom snagom puhnite tri puta. Obred ponovite nakon tri
dana, a onda ostavite djetelinu da se u potpunosti osuši u hladu te je
pospremite između dva lista papira. Njega stavite u svoj novčanik kako bi bili
pod stalnim uticajem pozitivne energije koja vam može prizvati sreću u život.
U narodu se vjeruje da
slučajno pronađena djetelina sa četiri lista, ukoliko se stavi među stranice
Kur'ana donosi u toj dom nafaku i
zaštitu od zla. Posebno je dobra, tako se smatra u Cazinskoj krajini, ona
djetelina sa 4 lista koja se pronađe u aprilu, pošto ona vlasniku može
osigurati imunitet da ne potpadne pod energetski negativne misli i okruženje
drugih ljudi.
Ritual sa olovom
Za olovo se u bosanskoj
narodnoj tradiciji vjeruje da ima moć da upije u sebe negativnu energiju i
pročisti je, te na takav način, ukloni od čovjeka. Zbog toga je ovaj metal
poznat i kao idealan rekvizit za izradu amuleta sreće. Dovoljno je da nabavite
malo olova, pa ga rastopite u metalnoj posudi
na jakoj vatri. Kada se rastali tu posudu iznesite brzo napolje i naglo
preokrenite, kako bi se olovo iscijedilo na tlo.U tom položaju neka ostane
naredna tri dana a nakon toga vratite je u normalan položaj i pogledajte šta se
zbilo sa olovom. Dobro je da u međuvremenu razmišljate što češće o svojoj
sreći, o onome što bi željeli postići i ostvariti, ciljevima koje bi voljeli
ispuniti u životu. U tome možete si i u mislima predočiti neki simbol koji bi trebao
predstavljao tu sreću poput lika ptice, Sunca, cvijeta ili nečega drugog. U
olovu koje se hlađenjem formiralo u mnoštvo sitnih oblika vjerovatno ćete
primjetiti neki koji odgovara ili je vrlo sličan onome o kome ste prethodnih
dana intenzivno razmišljali. To je vaš amulet
sreće. Pažljivo ga uzmite ili odlomite od ostalog olova i nosite stalno sa
sobom. Ostatak olova odnesite u šumu i
zakopajte ispod velikog hrasta, i vratite se kući bez okretanja nazad. Ukoliko
želite da vaš olovni talisman sreće nikada ne izgubi svoju moć, ne smijete se vraćati niti približavati
mjestu gdje ste zakopali te ostatke.