Kako se izrađuju talismani/hamajlije/zapisi

Pošto je talismanska nauka prilično komplikovana i zahtjeva puno znanja da bi se sastavio djelotvoran zapis pokušat ću vam opisati onaj zadnji dio izrade koji se tiče ceremonije zatvaranja zapisa.

Tradicionalno se zapisi, a posebno hamajlije, zamotavaju u crvenu tkaninu, no, prije toga, zapis se mora omotati selotejpom kako bi se onemogućio bilo kakav doticaj sa vodom, vlagom ili nečistoćom. Također, ovo se radi i zbog odlazaka u wc, pošto na ovako način zaštićen zapis ne dolazi u neposredni kontakt sa neugodnim mirisom ili prljavštinom.

Kada se zapis ili hamajlija počnu zamotavati, u oblik kocke ili trougla, ispisivač počinje sa učenjem prve kur'anske molitve, zatim nastavlja sa učenjem tri puta prvog ajeta sure Al-Fath.

Potom ispisivač donosi salavat na božijeg Poslanika Muhameda s.a.v.s.

Nakon toga tri puta ponovi Estagfirullah.

Iza toga tri puta ponoviti: La ilahe illallah.

Na kraju se izgovori Ajetul Kursija, čime bi omotavanje zapisa ili hamajlije trebalo biti završeno. Pojedini ispisivači su skloni praksi da završeni tilsum provuku nekoliko puta kroz dim tamjana, što je svakako pohvalna gesta.

Pošto se zapis ili hamajlija jednom na ovaj način zatvore i zalijepe ne smije se narušavati geometrijski oblik otvaranjem, pošto se time gubi njihova osnovna namjena tojest ono za što su bili urađeni. Također, zapisi se ne smiju nositi u džepovima hlača nego uvijek iznad pupka; u džepu košulje, jakne, kaputa ili obješeni oko vrata.

Tajne talismanske magije

U nastavku teksta o talismanskoj magiji pozabaviću se detaljnijim opisom ovoga izvanrednog i krajnjeg mističnog segmenta bliskoistočnog okultizma.

Talisman, tilsum ili tilisum, znači dragocjen, posvećen predmet... U arapskom jeziku, kada se riječ tilsim, ispisana u originalu, pročita obratno, izgovorila bi se musal-lat, što znači napast, pa je, možda, i sama riječ tilsim, kako smatraju pojedini autoriteti magije, zato obrnuto napisana, jer je predmetu kojeg označava zadatak i svrha odvratiti i odagnati mogući demonski napad.  Obično se radi o kratkim, ali vrlo moćnim sadržajima, urađenim u brojevima i tajanstvenim slovima (simbolima), koji su često podvučeni. Snaga i efikasnost talismana najviše ovisi  o onome ko ih pravi. Ukoliko ta osoba poznaje tajna učenja, ukoliko se pravilno služi tehnikom spravljanja, te ukoliko poznaje astrologiju i najefikasnije sadržaje koji se upisuju; ukoliko posao obavlja u duhu vjere – stručno i pobožno- tada će priprema talismana djelovati argumentirano, imat će puni smisao i u potpunosti će postići željeni cilj.

Po svemu dosad napisanom lako je zaključiti kako je znanost o talismanima ili ilm ul tilsum jedna  od najzahtjevnijih magijskih disciplina, pošto od praktikanta zahtjeva veliko znanje i upućenost u spiritualne tajne.  U jednom okultnom priručniku, nakon opsežnog opisa pravila i smjernica, na kraju stoji upozorenje: „Prilikom obavljanja ovog posla ne smije se ništa izostaviti. Ako negdje pogriješiš ili nešto izostaviš sav tvoj trud će biti uzaludan!“.

Osim teoretskog i praktični dio izrade talismana bazira se na mnogim pravilama i opsežnoj upotrebi posebnog načina konvertiranja slova u brojeve koje se naziva abjad hisab, koji uostalom predstavlja samu srž talismanske magije. U iranskoj magijskoj tradiciji postoji zanimljiva metoda saznavanja na kojem se materijalu treba raditi talisman: nakon što se po abjad hisabu konverira želja, na primjer ljubav, dobijeni zbir se podijeli sa brojem 3. Ako je finalni broj 1 – tilsum se mora gravirati na bakar, željezo, srebro, zlato, etc. Ostane li na kraju oduzimanja broj 2 – talisman se piše na papir, a bude li krajnji broj 3 – talisman se piše na životinjskoj koži.

Iako, kako saznajemo, uspjeh u talismanskoj magiji ovisi od mnogo stavki ne treba zaboraviti navesti pravilo o odabiru idealnog vremena za rad. Tu se posebno upozorava na  izbjegavanje određenih nesretnih dana koji postoje u svakom arapskom/lunarnom mjesecu: 3, 5, 13, 16, 21, 24, 25. Ovi se dani smatraju izuzetno negativnim jer u njima postoje posebni sati takozvani sati džina u kojima puše neki od sedam opakih demonskih vjetrova. Onaj mag koji poznaje točno vrijeme pojave tih vjetrova može iskoristiti njihovu moć i praviti veoma moćne čarolije crne magije.

Svakako, među najvažnijim stavkama talismanske magije jeste i određivanje menazil ul-kamar (Mjesečeve kuće)  odnosno  neke od 28 stanica u kojoj se Mjesec nalazi. Posebno je bitna ona koja nosi naziv Al-Butain čiji period predstavlja idealno vrijeme za pravljenje magije, talismana i magijskih kvadrata, posebno onih iz domena ljubavne magije. Isto tako, Al-Butain je pogodan za rituale povećanja bogastva, za otvaranje sudbine (sreće), za magije ozdravljenja, itd.

Prije nego što se započne sa izradom talismana, naročito  ako se on pravi za realizaciju neke ljubavne želje, mag mora kroz analiziranje astroloških profila dviju osoba dokučiti koliko su oni kompaktibilni odnosno u kakvom su odnosu i poziciji njihove planete i horoskopski znaci nalaze. Sa talismanima treba biti oprezan jer oni mogu izazvati mnogo problema osobi koja ih koristi, ako sam talisman nije u skladu sa nekim pravilima koja su vezana za njega.

Na primjer, ako između dvije osobe postoji nerazumijevanje i sukob, prvo što mag mora učiniti jeste pronaći razloge za te nesuglasice analiziranjem uticaja zvijezda i zodijačkih znakova. Ako se ispostavi da je razlog svađama nedostatak harmonije planeta napravi se određeni talisman. Pošto se završi talisman se mora sakriti u blizini kuće gdje neće biti izložen djelovanju vode. Svrha ovog talismana je da stimulira poboljšanje odnosa između muškarca i žene. On nema efekta ako je u pitanju sukob između osoba istog spola.

Ono što je zanimljivo u slučaju primjene ovog talismana jeste to da se ovaj talisman ne smije praviti za invalide, epileptičare, ili osobe koje su u braku a imaju vanbračne odnose. Isto tako, klijent ne smije biti lopov niti smije konzumirati svinjsko meso.

Ako postoje nesuglasice između dvije osobe koje se vole, a sukobi nisu uzrokovani njihovom voljom, koristi se poseban talisman čiji će se efekat pokazati u narednih sedam dana. Osim što donosi mir između supružnika ovaj talisman se koristi i za bolest, nesreću, glad, siromaštvo, smrt djece, etc. No, bude li se koristi u neke druge svrhe talisman će svome vlasniku izazvati velike probleme na svim životnim poljima.

Sedam talismana

Prema iransko-arapskoj tradiciji talismani se dijele na četiri elementa i sedam planeta. Svaka planeta ima svoje određene specifikacije i značenja te proceduru izrade:

Saturn: ova planeta se naziva i Kraljevska planeta. Sat Saturna je nesretan, element - zemlja, spol - muški. Tinta koja se koristi pri pisanju talismana je crne boje.

Jupiter: sat ove planete je sretan, u njemu se rade svi poslovi koji su u vezi sa vodom, prave se talismani za pomirenje braće i spajanje razdvojenih. Element koji se pripisuje Jupiteru je vatra, muškog je spola. Tinta za sve njegove talismane je ulje od lipe.

Mars: u satu ove planete izbjegavaju se raditi važni poslovi, jer je nesretan, i u njemu se izrađuju talismani kojima je osnovni cilj nasilje, izazivanje neprijateljstva, razdvajanje partnera, etc. Element Marsa je vatra, ženskog je spola. Tinta za talisman se pravi od đumbira.

Sunce: sat ove planete je sretan i služi za pridobijanje ljubavi, zanatske poslove, naročito za poslove sa zlatom. Element je vatra, muškog je spola. Tinta za sunčev talisman se pravi od ruže. Neki autoriteti (alim) tvrde da je Sunce ženskog spola i da je vladar svijeta. To nam Allah nagovještava u molitvi „Vešemsi vedudaha“.

Venera: sat ove planete je sretan i pogodan za ljubav i sklapanje brakova, sklapanje prijateteljstva, poljoprivredne radove i ostale korisne radnje i poslove. Njen element je zemlja, ženskog je spola. Tinta za pisanje talismana se pravi od mušusa.

Merkur: ova planeta u toku dana je vruća i muškog je roda dok je noću hladna i ženskog je spola. Sva četiri elementa prirode su prisutna, zbog toga je Merkur prilagodljiv, ovisno od okolnosti.

Mjesec: u satu ove planete mogu se raditi sve vrste poslova. Želje u nekom od sati Mjeseca se lako ostvaruju. Posebno su povoljni za one koji tragaju za naukom i ribare. Mjesec je sretna i hladna planeta. Njegov element je voda i ženskog je spola. Mjesečeve magije se zapisuju sa tintom od bijelog karanfila. Ovisno od stanice (menzila) u kojoj se nalazi može biti pogodan za bijelu ili crnu talismansku magiju.

Idealni za magiju ali i za protiv magije

Talismani su dualistični, mogu se podjednako koristiti i za pozitivne ali i negativne ciljeve. Isto tako, sa talismanima se može neutralisati uticaj crne magije. Jedan od velikih magova Ibn Hadž opisao je svoj susret sa vladarem najjačih džina, poznati pod imenom Ifrits, kraljem Dehmušem u kojem mu je on otkrio najbolji način za poništenje svih vrsta magija.

-“ Prije nekoliko godina razgovarao sam sa kraljem mnogobrojnih džina – Dehmušom. Pitao sam ga o simptomima koji su karakteristični za osobe na koje je bačena magija. Odgovorio mi je: Postoji 30 vrsta magije”Nakon što se zakleo Allahom i Sulejmanom da neće lagati, Dehmuš mi je kazao: “Osoba na koju je bačena magija je kao kuća čija su vrata zaključana. Ima li drugog načina da se u tu kuću uđe osim da se njena vrata otključaju ključem?” upitao me je –“Ne postoji drugi način”. Odgovorio sam mu. Nastavio je sa pitanjima: “Ako se čovjek ubode na trn ili ga pogodi strijela, da li će bol proći dok se trn ili strijela ne izvadi iz tijela?”-“Ne, neće proći”, odgovorio sam mu. Kralj ifrita mi je rekao: “O, Ibn Hadžadž. Prije svega, za sve vrste magija potreban je visok nivo ozbiljnosti i ispravnosti pri pravljenju istih”. Nakon što mu je džinski kralj otkrio sve vrste magije Ibn Hadž ga je upitao:”O Dehmuše! Koji je lijek za ove vrste magija?”Dehmuš je samo odmahnuo glavom. –“Opiši mi i upoznaj me sa lijekovima koji se koriste protiv ovih magija”, rekao sam mu. Nakon toga Dehmuš je rekao:” Magije se mogu izliječiti i neutralisati samo pomoću talismana”.

Aktivacija zapisa

Sastavljanje zapisa ili tilsuma traje u nekoliko etapa i on se nikako ne može napisati za deset ili dvadeset minuta. Ko pred vama napiše zapis i odmah vam ga uruči  možete bez imalo dvojbe znati da nećete imati nikakve koristi od njega. Napisati ili prepisati iz knjige sadržaj zapisa na papir samo je jedan segment cjelokupnog rada. Naime, taj sadržaj je potpuno „mrtav“ tojest neučinkovit ukoliko se ne podvrgne daljnjem ritualu u kojem ispisivač određuje dan i sat prizivanja onih spiritualnih bića koji su zaduženi za njegovu aktivaciju.

Kada dođe sat koji odgovara onome što je ispisivač unio u sadržaj zapisa vrijeme je da se pozovu spiritualna bića da realiziraju želju koja se navela u tilsumu. Prema duhovnoj znanosti postoje dvije vrste tih bića. Prvi su takozvani „niži duhovi“, demoni, ili popularnije – džini. Oni naseljavaju sva područja kopna i mora. Niko ne može pouzdano ustanoviti njihovu brojnost  ali su svi autoriteti sa ovoga područja složni u konstataciji da ih je mnogo više nego li ukupne ljudske populacije na Zemlji. Što se pak tiče njihove naravi u tome su potpuno jednaki ljudima odnosno mogu djelovati dualistično tojest pozitivno i negativno. Druga vrsta spiritualnih bića su ona koja se u ruhanijetu nazivaju „viši duhovi“ i koji nikada ne čine zlo. Njihovo ponašanje je potpuno primjereno i moralno. Oni žive raspršeni  po sedam sfera (nebesa).

Sedmorici meleka („viši duhova“) i sedmorici džina („niži duhova) Allah dž.š., dao je odgovornost za sve što se dešava na zemlji. Svaki spiritualni par (melek – džin) određen je kao vladar jednog dana u sedmici. Svi oni zajedno, njih četrnaest, čine ono što bi se našim ljudskim izrazom moglo nazvati „Božija vlada“. U talismanskoj magiji ova grupa duhovnih kreacija, naročito džinski kraljevi ili vladari, imaju veoma važnu ulogu. Kao što ćete doznati u nastavku mog teksta ispisivač zapisa se mora obratiti džinskom vladaru, koji vlada nad onim danom u kojem se ritual izvodi, kako bi dobio dozvolu za rad sa onim bićima koja su mu podčinjena.

Da bi se džini prizvali i stimulirali na saradnju potrebno je određenim metodama i pregledom tabela doznati koji su njihovi mirisi. Naime, tamjan i sve druge vrste mirisnih smola su „hrana“ za spiritualna bića. Kađenjem ili dimljenjem pojedinog mirisa stvara se pogodna atmosfera za prizivanja onih džina koji su spremni preuzeti na sebe zadatak napisan u zapisu i izvršiti ga. No, prije toga morate ih pozvati. Kako to rado ponavljaju mnogi stari okultisti Bliskog istoka:“ Ne možete nekoga pozvati a da mu ne ponudite obrok“. I u toj svojoj tvrdnji su potpuno u pravu.

Nakon što odredi koji će miris koristiti ispisivač omota zapis tri puta sa koncem i objesi ga na pola metra iznad metalne posude sa živim ugljenom, u koju će svako malo bacati po nekoliko komadića tamjana ili nečega drugog. Prije nego li krene sa prizivanjem on će klanjati dva rekata, a nakon toga, sjest će i obratiti se kućnim džinima, kako bi ih natjerao da napuste kuću i tako oslobode prostor za dolazak drugih džina potrebni za rad.

Ponekad kućni džini  hoće da poslušaju ispisivača i pokore se njegovoj želji ali mnogo češće to odbijaju. Dokaz da su oni doista prisutni u kući može se otkriti putem nekih specifičnih znakova. Imao sam nekoliko puta priliku da mi kućni džini preko iznenadnog i upornog trepetanja sijalice ili čudnim zvukovima po sobi signaliziraju da odbijaju svojevoljno napustiti prostor. Iako kućni džini nisu po svojoj naravi negativni i opasni jako su posesivni odnosno vezani za kuću u kojoj borave te onda, kako bi onemogućili dolazak drugih spiritualnih bića, vrlo rado ispisivaču kvare njegov rad. Upravo zbog toga je neophodno da ih se prisili na odlazak, u protivnom neće biti nikakvog rezultata.

No, kada ispisvač prođe i taj dio rituala, on ulazi u onu finalnu fazu kada nakon ponavljanja određenog broja puta kasema odnosno zaziva spiritualna bića pristižu. Odmah treba naglasiti kako se ne dešavaju nikakve filmske materijalizacije duhova, padanje slika sa zidova, pucanje stakla ili nešto drugo. Džini koji se odazivaju na poziv obično se nazivaju "sluge magije" i nisu skloni nikakvoj predstavi niti senzaciji već se ponašaju kao i sve druge sluge, urade ono što se od njih zatraži i povuku se. Zanimljivo je da čim pristignu istog treba „ pročitaju“ ono što je ispisivač unio u tekst zapisa, i sve predočeno razumiju, jer su im ti simboli vrlo poznati. Ukoliko je ispisivač dobro potkovan znanjem talismanske magije onda su njegovi vefkovi u koje je unio određene riječi, brojeve i imena izuzetno snažni i sluge magije pred njim osjećaju veliko poštovanje i bojaznost pa se trude čim prije ispuniti očekivano.

Jedini znak da se nešto dešava u prostoriji jeste iznenadno pomjeranje tojest vrtenje u krug obješenog zapisa, koji počinje da se vrti sve brže i brže. Time sluge magije odaju svoju prisutnost i daje ispisivaču na znanje da su preuzeli zadatak na sebe. Sve vrijeme dok se to dešava on mora ostati hladne glave, koncentriran na ono što radi i ozbiljnog izraza lica.

Čudesna moć vode

Voda je jedan od četiri elementa na kojima je sazdan naš cio svijet i kao takva predstavlja silu božanskog stvaranja. Poznato je da se ljudsko tijelo sastoji od 70 posto tekućine što savršeno odgovara i opisu planete Zemlje koju veći dio sačinjavaju vodena prostranstva a onaj manji dio kopnena površina. Po tome bi mogli zaključiti da je i sam čovjek preslika planete na kojoj živi. Osim toga, voda je izuzetno medijalna supstanca koja povezuje zemlju i nebo u svom stalnom kruženju. Bez nje ne bi bilo niti života pa je ona krucijalna esencija našeg bića i samog postojanja. Također, malo je poznato da je upravo voda tojest mora i oceani najveći akumulatori energije na Zemlji, koju će vjerovatno naučnici u bliskoj budućnosti početi iskorištavati da bi našu civilizaciju opskrbili sa dovoljno potrebne energije.

 

Voda je božanski fluid. Sve drevne religije starih civilizacija, nastale daleko prije islama i kršćanstva, u mitovima geneze navode kako je u početku  postojao veliki tamni okean iz kojeg je kasnije ponikao život. Tog mišljenja se u modificiranoj verziji drže  i bliskoistočni teolozi. Naime, pošto je u islamskoj tradiciji zabranjeno prikazivanje Boga u bilo kakvom fizičkim obliku arapski i perzijski mistici proglasili su vodu najupečatljivijom manifestacijom samog Allaha. Na taj zaključak ih je navela činjenica kako jedino od vode ljudi ne mogu izrađivati kipove niti bilo kakva obličja, jer je ona po svojoj naravi neuhvatljiva i neukrotiva.

 

Bosanski kult boga Binda

 

U Velikoj Kladuši i drugim dijelovima Cazinske krajine oduvijek se tvrdilo kako među narodom nikada nije bilo drvenog i vodenog prosjaka, jer je uvijek bilo dovoljno šume i izvora po Bosni. Još se uvijek može na ovim prostorima čuti izjava kako je među najvećim sevapima poravnati i nasuti šljunkom neki put ili očistiti izvor. Poznato je iz tradicionalne prakse kako su Bošnjaci oduvijek bili vezani za izvore i gradnju hair-česmi, kako bi se slučajni putnici mogli pored njih zaustaviti i osvježiti a graditelji osevapiti. Zbog toga se na hair-česmi obično vidi uklesano ime graditelja te prigodni epitaf pred njegovu dušu.

 

Ta povezanost ovdašnjeg čovjeka i vode nije nimalo slučajna i ona datira iz vremena naših ilirskih predaka. Ostaci njihovih religijskih vjerovanja i prakse, posebno one vezane za izvore, najbolje se prezentira kroz kult Binda, boga izvora, čije je svetilište pronađeno u Privilicama kod Bihaća. Naime, pleme Japoda koji su nastanjivali sjeverozapadni dio Bosne te susjednu Liku u Hrvatskoj, bili su od svih ilirskih grupacija najviše naklonjeni obožavanju navedenog božanstva što je rezultiralo time da praksa liječenja vodom nije prestala u antičkom dobu nego se preko srednjeg vijeka uspijela zadržati sve do polovine dvadesetog stoljeća. Opise tih jednostavnih rituala zabilježili su pojedini antropolozi te danas možemo imati uvid u njihovu ritualnu praksu. Bolesnik bi sam ili u pratnji nekog člana familije u rano jutro odlazio na izvor u prirodi gdje se umivao, kupao a na kraju bi pored vode obavezno ostavljao simboličan dar u hrani ili bi se u izvor bacao novac. Ukoliko se dolazilo bez bolesnika onda bi se nosio neki dio njegove odjeće koji se vješao i ostavljao na najbližem drvetu do izvora. Nekada se odlazak ravnao prema određenom prazniku, mjesečevoj mijeni ili se nije nikako obaziralo na to već je bilo samo bitno znati od čega koji izvor ima moć liječenja.

 

No, to hodočašće na izvore nije bio specifikum samo ovoga dijela naše domovine nego je prisutan na cijelom njenom teritoriju. Emilijan Lilek, profesor velike gimnazije u Sarajevu, navodi mnoštvo izvora na kojima se narod liječio od raznih bolesti. Autor je zabilježio slijedeće:“ Sarajlije idu na izvor Mjedenicu kad je ko bolestan od groznice. Tu se bolesnik umiva, pa ostavi novaca ili štogod od haljina. Vraćajući se kući ne smije se okretati nazad. Na Koševu  ima jedan bunar u džamiji, koji se zove Jezero. U njega bacaju žene novce, nakon što se napiju vode. Ovdje dolaze i bolesnici, žene i ljudi različite vjere, umiju i operu se vodom iz Jezera, ostavljajući po koji novčić na mjestu. U blizini Brčkog ima jedan izvor koji narod zove Zmajevac, pošto se po vjerovanju u njemu kupa zmaj. Na ovaj izvor dolaze žene sa djecom pa se u njemu kupaju ostavljajući na tom mjestu nešto od haljina ili novaca“. Autor dalje spominje i mnoge druge izvore po Tuzli, Zenici, Travniku, Višegradu, Vlasenici, Foči Čajniču, Goraždu, Tešnju, Banjaluci, i drugim mjestima, što na najbolji mogući način prezentira dugotrajnost kulta boga Binda koji je uspio ostati dugo vijekova nakon dolaska kršćanstva i islama u Bosnu.

 

 

Rituali sa vodom

 

Voda je najjednostavniji i najmoćniji prirodni čistač. Možda se upravo iz te spoznaje još od bogumilskog doba Bosne ukorijenila narodna izjava kako voda može oprati sve na ovome svijetu osim ljudskog grijeha, na što su kasnije ukalemile još neke izjave i izreke poput one o nepopravljivom ljudskom zlu: „I da ga izaperu u devet voda nema tome pomoći!“. Međutim, unatoč svim izjavama, u  ljekovitu moć izvorske vode naš narod nikada nije sumnjao. Njoj se pripisivala sposobnost da u sebe impregnira moć Sunca, Mjeseca, biljaka, zlata, izgovorene ili napisane riječi. Kako nekad tako i danas vjeruje se kako će ljekovite biljke najbolje demonstrirati  svoju učinkovitost ukoliko se pomiješaju sa svježom izvorskom vodom. Vjerovatno to mnogi ne znaju ali poznate Bachove kapi, inače jako popularna metoda liječenja na Zapadu, nisu ništa drugo nego li kombinacija izvorske vode i mješavine ljekovitog bilja, koje potopljeno u njoj nekoliko sati, predstavlja izvrstan homeopatski pripravak za liječenje stresa i pojedinih psihičkih bolesti.

 

Izvorska voda je ljekovita na svom izvorištu ali i ako se donese kući i nad njom izvrše određeni volšebni postupci. Idealne primjere možemo pronaći kod bosanskih stravaruša. Prije salijevanja olova stravarka bi sastavila tri izvorske vode u jednu i onda započinjala sa ritualom. Po tu vodu bolesnik uvijek ide šuteći i pazeći da ga neko ne bi vidio ili susreo, pošto se to nije smatralo dobrim znakom za sam rezultat liječenja.

 

U rumunjskoj tradiciji ako se liječila kožna bolest onda bi se po vodu išlo ranom zorom, bosih nogu preko rosne trave. Za teške bolesti kao i one psihičke po vodu bi se išlo vrlo rano, prije sunčeva izlaska, ali tako da se uzme po malo vode sa tri izvora, mjenjajući pri povratku kući rutu pua i pazeći da se niko ne susretne. U liječenju nepoznatih bolesti tojest onih kojima se ne može naslutiti nastanak voda se uzimala ispod mlinskog žlijeba. Isto tako, bude li neka osoba bolesna zbog urokljivih očiju ili magije skupila bi se voda sa devet izvora a onda u njoj zagasilo devet živih ugljenova nastalih od izgaranja drveta lipe.

 

Osim za liječenje voda se uzimala i za čaranje. Na primjer, za potrebe ljubavnog bajanja po vodu se uvijek ide dvije, tri noći prije punog Mjeseca, ali nikako na sam Uštap, pošto se onda može po kazivanju naroda prikazati nešto loše u vodi. Izvorsku vodu je najbolje zagrabiti odmah iza ponoći a ona osoba koja je uzima mora biti čistog tijela i odjeće.

 

Za kraj treba naglasiti da iscjeljujuću moć ne posjeduje isključivo samo izvorska voda već i kišnica. U perzijskoj tradiciji mjesec april naziva se Nisan i za njega se vjeruje da ima posebno svojstvo odnosno da je kiša koja pada u aprilu ljekovita. Naime, još uvijek u zraku nema dosta prašine koja bi mogla onečistiti kišu pa se kišnica u Nisanu skuplja i čuva. Ako se nad aprilskom kišnicom prouče sure protiv zla ona uspješno može liječiti od uroka, sihira i džina. Također, aprilska kišnica se koristi kao sastojak pri izradi mastila za pisanje hamajlija i zapisa. Čak se i rosa u ovom mjesecu smatra ljekovitom i nekada se upražnjavalo umivanja sa njom ili pak hodanje bosim nogama po livadi u samu zoru.

 

Šta je ljubavna magija i kako funkcionira

Ljubavna magija je jedan od najpopularnijih segmenata okultnog učenja i zasniva se na uvjerenju kako se kroz ritualne postupke praćene izgovaranjem pažljivo odabranih riječi ili pisanjem zapisa (talismana), izradom ljubavnih napitaka i prahova, može direktno uticati na buđenje emocija i svijest nekog pojedinca.

Ovu vrstu magije najviše traže sponzoruše, ogorčene ljubavnice, ostavljene ili stare cure te nesretne supruge. Isto tako, i muškarci traže pomoć kako bi osvojili ženu koja im se dopada ili rješili bračne probleme. No, primjetno je kako oba spola često imaju želje i zahtjeve koji nerjetko prelaze granicu normalog,  pošto žele da se sve prilagodi njima i njihovim hirovima. Međutim, tako ništa ne funkcionira pa ni magija. Generalno, većina ljudi u magiji vidi čudo koje rješava sve želje i probleme. I to je pogrešan stav koji dovodi do toliko konfuzije, manipulacije i doslovno pljačkanja naivnih pojedinaca. Morate svi shvatiti da su neke želje ostvarive a neke ne.

Magija nije svemoguća niti nudi rješenja za sve! Takva je i religija; možete se vi moliti koliko god hoćete i obilaziti bogomolje ali i dalje će vam se dešavati negativne stvari pošto su Dobro i Zlo u stalnoj interakcije i nemoguće ih je izbjeći. U religiji samo možete pronaći određenu utjehu i ništa više od toga.

Da bi se moglo na nekoga magijski djelovati potrebno je ispuniti puno uslova i sve ih treba ispoštovati. Prvi i najvažniji je procjena da li se može uticati na određenu osobu. Pokaže li metoda provjere da ne može onda je svaki trud uzalud i najpametnije je odustati na vrijeme kako bi se izbjeglo doslovno bacanje para i vremena.

Drugi uslov je neophodna blizina osobe na koju se želi djelovati, jer iz daljine se ne prave nikakve magije. Naime, što je osoba udaljenija magija je sve slabija. To važi i u slučaju onoga ko radi magiju. Obično ljubavna magija djeluje u opsegu oko 20 kilometara. Sve ostalo gubi se i nestaje.

Pisanje zapisa je najzahtjevnija metoda ljubavne magije koja zahtjeva pripreme kako bi se odredio idealan termin izrade i izgovorile sve potrebne formule. Ukoliko se ne uspije uraditi sve u jednom satu proces se prekida i nastavlja u onom satu koji odgovara. Za "jače" zapise treba i postiti dan, tri ili sedam.

Ljubavne napitke nemoguće je napraviti bez kornjače jer jednostavno ne djeluju. To je još jedan interesantan segment bosanske magije.

Danas postoji mnogo lokalnih legendu o upotrebi vode sa kojom se kupao mrtvac, prstenu skinutom sa njegovih prstiju, menstrualnoj krvi, obajanom medu, vodi od slijepih mačića ili prahu od slijepog miša i tako unedogled. No, odmah da naglasim kako ništa od navedenog ne djeluje a ukoliko ne vjerujete izvolite pokušati sami. Rezultat će biti - nula.

Ono što je najveći problem u magijskom radu jesu te lokalne legende i priče, koje su prenapuhane i obojene senzacionalizmom, i u kojima nema nikakve magije. Da je čaranje tako lako i jednostavno onda doista ne bi bilo potrebe da se mučimo da nekoga zavedemo i održimo veze ili brakove. Svako bi svakome podmetao prah od slijepog miša, vodu od mačića ili nešto treće.

Na koncu to nije niti magija nego folklorna vjerovanja koja postoje u svakom narodu. I njih ne treba svrstavati u ozbiljni okultni rad i praksu nego u dio koji se naziva sujeverje ili praznovjerje.