Valentinovo je praznik koji prije devedesetih godina prošlog stoljeća nije niti postojao na ovom prostoru, već ga je vješto iznjedrila sveprisutna kapitalistička mašinerija, koja u svemu što ima potencijala za zaradu nastoji umiješati svoje prste, bezdušno komercijalizirati i masno naplatiti. No, ljubav je sila koja se ne može uhvatiti i ukrotiti, smjestiti u jedan dan, omotati šarenim vrpcama i poklonima, i onda nakon toga zaboraviti. Ljubav se intenzivno živi, iz dan u dan, i ne dozvoljava nikome da je sputava. Pokušali su to mnogi pisci, pjesnici, slikari, filmaši i drugih umjetnici kroz mnoge vijekove ali još nikome do današnjih dana taj smioni poduhvat nije pošao za rukom.
Tužno je da ljubavi u današnje vrijeme sve manje ima, postajemo zadrti samoljubi čiji se bezbrojni selfiji neumorno množe po društvenim mrežama, pošto opsesivno želimo sebe i druge uvjeriti da smo baš mi ono najbolje što se desilo svijetu, i u svoj toj suludoj ideji udaljavamo se sve dalje od pravog osjećaja ljubavi, koji traži da se praktično dajemo, a ne virtualno plasiramo na hladnim i mrtvim slikama.
Kriza ljubavi duboko se involvirala u skoro sve segmente ljudske svakodnevnice. Zbog toga je najveći apsurd da u eri komukacije ljudi sve lošije i manje komuniciraju, a kada to i čine onda vode površne razgovore, ili stalno ponavljaju jedne te iste teme, dok na kraju i drugi, ali i oni sami, ne postanu umorni od toga. A zapravo ono što čini srž ljubavi i bilo kojeg drugog međuljudskiog odnosa jeste zdrava i iskrena komunikacija. Ako ne razgovaramo, ne iznosimo jasno i glasno ono što mislimo i želimo, nikada se nećemo niti razumijeti. Niko od nas nije telepat i upravo zato ne možemo jedni drugima čitati misli.
Kao direktna posljedica svega toga došli smo do opšteg fenomena današnjice da se ljubav iskomercijalizirala, postala gluma, jer svi želimo drugima pokazati kako u našem životu stalno cvjetaju ruže, volimo i voljeni smo, a zapravo iza svega toga najčešće se krije puno tuge, nezadovoljstva i samoće. Razlog tome, osim samoljublja, stoji i u činjenici da više-manje svi odrastamo sa nerealnim prikazom ljubavi, posebno danas uz poplavu trivijalnih sapunica bez početka i kraja, koje su ništa drugo nego moderne bajke vješto prezentirane da nam stvore lažnu sliku kako ljubav uvijek, kao i dobro, na kraju pobjedi. Naravno, svi bi trebali biti svjesni činjenice da u stvarnom životu nije tako, i ne može biti, što je sasvim uredu - jer to je realnost.
Ljubav je govor duše, ili je ima ili je nema. Možemo mi o njoj govoriti satima ali opet svi ćemo doći do istog zaključka, koji je ovako kratko sažet i nadasve jasan.
I prije nego li krenemo sa drugim dijelom ovog priloga bitno je napomenuti da naš partner ne može i ne treba biti onakvim kakvim mi to želimo, nego isključivo onakav kakav on zapravo jeste od rođenja. Ako ne možete prihvatiti karakter i narav osobe pored sebe, onda bar budite toliko razumni pa priznajte sebi da je dovoljne ne volite i pustite je neka ide sebi pronaći nekoga, ko će je voljeti takvu kakva jeste. Zapamtite, ljubav je obostrana komunikacija, obostrano razumijevanje i obostrano prihvatanja druge strane onakvom kakva ona jeste. Nema tu neke posebne filozofije niti magije jer ljubav je sama od sebe najveća čarolija.
Bajanje za ljubav
Međutim, iako je ljubav sama po sebi čudesna, i njoj ponekad treba pomoć kako bi zasijala u svom punom opsegu i ispunila svoju osnovnu zadaću da usreći dvije duše.
U rumunskoj magiji dosta često se sreću bajanja kojima se neki pojedinac treba očistiti od svega onoga što ga spriječava da bude sretan u ljubavi. Uglavnom su u pitanju tuđe zle misli, ljubomora i zavist, koji mogu blokirati i najuspješniju osobu. Naime, uroci i negativne misli znaju biti nekada toliko jaki da od lijepe i komunikativne osobe stvore potpunog gubitnika i kazne je dugotrajnom samoćom. Zato ću vam otkrit ritual sa kojim se na prilično jednostavan način svako od nas može poslužiti i očistiti od tuđeg zla te zasijati u punom sjaju i tako privući ljubav u svoj život. Da ne bi bilo zabune bajanje mogu za sebe izvesti osobe oba spola, tako da muškarci prilagode određene riječi u bajalici muškom rodu.
U noći punog Mjeseca ulijte u flašu izvorske vode, zapalite na stolu voštanu svijeću i sjednite pored prozora, tako da vam jedan dio tijela osvjetljava mjesečina a drugu polovinu svijeća. Flašu držite u lijevoj ruci a u desnoj grančicu suhog ili svježeg bosiljka, koji ćete zamočiti u vodu i pomjerajući sve vrijeme ritmički gore-dole bosiljak u vodi ponoviti tri puta ovu bajalicu:
Velika vodo – velika gospođo,
kako znaš oprati i očistiti sve doline i sve korijenje,
tako operi i mene od svake mržnje.
Pošla sam po putu, po stazi,
na putu do rijeke Jordan,
po neugaženoj stazi, orošenoj rosom;
braća me mrze, zetovi me mrze,
stranci, komšije, otac, mati, svi!
Daj mi svoju odjeću da se obučem,
da budem slatka i lijepa,
umiljata cijelom svijetu,
da me čuju, da me vide,
da me pozivaju,
po svemu svijetu i od svih ljudi.
Od braće, zetova, stranaca, komšija,
neka me vole i poštuju.
Kad čuju moj glas neka misle da je to Gospod,
kada vide moje držanje neka misle da je to sultan.
Kako dijete ne može bez majčine sise,
neka tako ne mogu živjeti bez mojih riječi,
bez moga lica.
Nakon trećeg ponavljanja bajalice obred je završen. Bosiljak se izvadi iz flaše i objesi iznad kućnih vrata ili strehe a obajanom vodom se okupa, pazeći da zahvati svaki dio tijela. Ne smije se brisati nego treba sačekati da se voda sama osuši na koži. Sa ovim ritualom djevojke i momci po Transilvaniji čiste se od tuđe zavisti i zlih misli, istovremeno prizivajući ljubav u svoj život.
Kako bi produbili ljubavne osjećaje osobe sa kojom ste u vezi ili braku poslužite se ovim starim vještičijim receptom. Uzmite diskretno iz novčanika voljene osobe jednu kovanicu koja se tu nalazila barem jedan dan. Petkom između 7-8 sati ujutro ili između 14-15 sati popodne ubacite tu kovanicu u decilitar crvenog vina, kojem ste dodali jedan ili dva listića kadulje te dvije kapljice svoje krvi iz bilo kojeg prsta. Zatim fokusirano gledajte u novčić potopljen u vinu i nekoliko minuta šaljite mu ljubavne misli i poruke, zamišljajući kako ih novčić upija u sebe. Kada prođe Venerin sat, izvadite pincetom kovanicu iz vina, osušite je bez brisanja i onda je potajno vratite u novčanik voljene osobe. Za uspjeh ove čarolije važno je da vaš partner tu kovanicu bar jedan dan ne potroši, tojest nosi u novčaniku, kako bi imala dovoljno vremena da u potpunosti djeluje.
Februar - mjesec ljubavi i plodnosti
Za kraj ovog priloga bilo bi nezahvalno ne spomenuti pojedine zanimljivosti koje su 14.februar kroz historiju učinile tako posebnim danom. Prva od njih nas jasno upućuje zbog čega je Valentinovo baš smješteno u ovome zimskom mjesecu a ne u nekom toplijem. Odgovor se krije u paganskim svečanostima i karnevalima koji su bili najintenzivniji u ovome mjesecu, pošto je on od tih drevnih vremena važio kao period probuđene plodnosti. Naime, narod na sjeveru Evrope 14.februar je proslavljao na vrhovima brda i drugih uzvišenja u čast boga Arauna, podzemnog božanstvo kojem se tada molilo da u narednom periodu daruje svoj blagoslov plodnosti. Kod starih Rimljana 14.februar je bio posvećen Jupiterovoj supruzi boginji Juno Februata, božanstvu zaduženom za podsticanje strastvenosti u ljubavi. Nakon ovoga dana, odnosno od 15.februara, u Rimu su započinjale Luperkalije, urnebesni festival posvećen bogu fertilnosti Luperkasu. Razuzdanost i orgijanja koja su se tada dešavala ostala su zapisana u knjigama mnogih rimskih historičara kao podsjetnik na ljudsku nesputanost u slavljenju ljubavi, koja od postanka čovječanstva nosi u sebi sjeme radosti i života.
Međutim, bilo bi pogrešno konstatirati da se u ovom mjesecu budila isključivo ljudska seksualnost i želja za stvaranjem novog života, već se isto dešavalo i u svijetu prirode. U narodu je od davnina februar poznat kao doba parenja mačaka, i vrijeme pojave prvih mladih izbojaka na vrbama, zbog čega se govorilo kako je „udario vrbopuc“, kojem navodno posebno teško odole mlade raspuštenice. U stara vremena ljudi su također za 14.februar vjerovali da je to dan na koji ptice odabiru partnere sa kojima će te godine saviti gnijezdo i donijeti na svijet potomstvo.
Po narodnom kalendaru Cazinske krajine 14.februara, tačno u podne, započinje Veljača, period nestabilnog vremena koji traje sve do 15.marta, kada nastaje Baba. U vremenu dok traje Veljača narod pripovijeda kako se tuku bura i južni vjetar, što bi se jednostavnije rečeno moglo pojasniti da se u tom vremenu bore dobre sile proljeća sa zlim duhovima zime, te na kraju odnose pobjedu. Za sam početak Veljače, tojest 14.februar, krajišnici vjeruju ako bude snježan odnosno „pun“ ta će godina biti rodna i plodna, što samo po sebi ima svu osobujnost koja krasi februar.
Nakon svega rečenog šta drugo reći osim slavimo ljubav na Valentinovo, ali i svaki naredni dan, jer ona nema veze sa nikakvom ideologijom, religijom ili nacijom, ljubav je čista i bezvremenska, ona nas spaja, usrećuje i svakako čini boljim ljudima. Volite i budite voljeni!
Raif Esmerović
Tužno je da ljubavi u današnje vrijeme sve manje ima, postajemo zadrti samoljubi čiji se bezbrojni selfiji neumorno množe po društvenim mrežama, pošto opsesivno želimo sebe i druge uvjeriti da smo baš mi ono najbolje što se desilo svijetu, i u svoj toj suludoj ideji udaljavamo se sve dalje od pravog osjećaja ljubavi, koji traži da se praktično dajemo, a ne virtualno plasiramo na hladnim i mrtvim slikama.
Kriza ljubavi duboko se involvirala u skoro sve segmente ljudske svakodnevnice. Zbog toga je najveći apsurd da u eri komukacije ljudi sve lošije i manje komuniciraju, a kada to i čine onda vode površne razgovore, ili stalno ponavljaju jedne te iste teme, dok na kraju i drugi, ali i oni sami, ne postanu umorni od toga. A zapravo ono što čini srž ljubavi i bilo kojeg drugog međuljudskiog odnosa jeste zdrava i iskrena komunikacija. Ako ne razgovaramo, ne iznosimo jasno i glasno ono što mislimo i želimo, nikada se nećemo niti razumijeti. Niko od nas nije telepat i upravo zato ne možemo jedni drugima čitati misli.
Kao direktna posljedica svega toga došli smo do opšteg fenomena današnjice da se ljubav iskomercijalizirala, postala gluma, jer svi želimo drugima pokazati kako u našem životu stalno cvjetaju ruže, volimo i voljeni smo, a zapravo iza svega toga najčešće se krije puno tuge, nezadovoljstva i samoće. Razlog tome, osim samoljublja, stoji i u činjenici da više-manje svi odrastamo sa nerealnim prikazom ljubavi, posebno danas uz poplavu trivijalnih sapunica bez početka i kraja, koje su ništa drugo nego moderne bajke vješto prezentirane da nam stvore lažnu sliku kako ljubav uvijek, kao i dobro, na kraju pobjedi. Naravno, svi bi trebali biti svjesni činjenice da u stvarnom životu nije tako, i ne može biti, što je sasvim uredu - jer to je realnost.
Ljubav je govor duše, ili je ima ili je nema. Možemo mi o njoj govoriti satima ali opet svi ćemo doći do istog zaključka, koji je ovako kratko sažet i nadasve jasan.
I prije nego li krenemo sa drugim dijelom ovog priloga bitno je napomenuti da naš partner ne može i ne treba biti onakvim kakvim mi to želimo, nego isključivo onakav kakav on zapravo jeste od rođenja. Ako ne možete prihvatiti karakter i narav osobe pored sebe, onda bar budite toliko razumni pa priznajte sebi da je dovoljne ne volite i pustite je neka ide sebi pronaći nekoga, ko će je voljeti takvu kakva jeste. Zapamtite, ljubav je obostrana komunikacija, obostrano razumijevanje i obostrano prihvatanja druge strane onakvom kakva ona jeste. Nema tu neke posebne filozofije niti magije jer ljubav je sama od sebe najveća čarolija.
Bajanje za ljubav
Međutim, iako je ljubav sama po sebi čudesna, i njoj ponekad treba pomoć kako bi zasijala u svom punom opsegu i ispunila svoju osnovnu zadaću da usreći dvije duše.
U rumunskoj magiji dosta često se sreću bajanja kojima se neki pojedinac treba očistiti od svega onoga što ga spriječava da bude sretan u ljubavi. Uglavnom su u pitanju tuđe zle misli, ljubomora i zavist, koji mogu blokirati i najuspješniju osobu. Naime, uroci i negativne misli znaju biti nekada toliko jaki da od lijepe i komunikativne osobe stvore potpunog gubitnika i kazne je dugotrajnom samoćom. Zato ću vam otkrit ritual sa kojim se na prilično jednostavan način svako od nas može poslužiti i očistiti od tuđeg zla te zasijati u punom sjaju i tako privući ljubav u svoj život. Da ne bi bilo zabune bajanje mogu za sebe izvesti osobe oba spola, tako da muškarci prilagode određene riječi u bajalici muškom rodu.
U noći punog Mjeseca ulijte u flašu izvorske vode, zapalite na stolu voštanu svijeću i sjednite pored prozora, tako da vam jedan dio tijela osvjetljava mjesečina a drugu polovinu svijeća. Flašu držite u lijevoj ruci a u desnoj grančicu suhog ili svježeg bosiljka, koji ćete zamočiti u vodu i pomjerajući sve vrijeme ritmički gore-dole bosiljak u vodi ponoviti tri puta ovu bajalicu:
Velika vodo – velika gospođo,
kako znaš oprati i očistiti sve doline i sve korijenje,
tako operi i mene od svake mržnje.
Pošla sam po putu, po stazi,
na putu do rijeke Jordan,
po neugaženoj stazi, orošenoj rosom;
braća me mrze, zetovi me mrze,
stranci, komšije, otac, mati, svi!
Daj mi svoju odjeću da se obučem,
da budem slatka i lijepa,
umiljata cijelom svijetu,
da me čuju, da me vide,
da me pozivaju,
po svemu svijetu i od svih ljudi.
Od braće, zetova, stranaca, komšija,
neka me vole i poštuju.
Kad čuju moj glas neka misle da je to Gospod,
kada vide moje držanje neka misle da je to sultan.
Kako dijete ne može bez majčine sise,
neka tako ne mogu živjeti bez mojih riječi,
bez moga lica.
Nakon trećeg ponavljanja bajalice obred je završen. Bosiljak se izvadi iz flaše i objesi iznad kućnih vrata ili strehe a obajanom vodom se okupa, pazeći da zahvati svaki dio tijela. Ne smije se brisati nego treba sačekati da se voda sama osuši na koži. Sa ovim ritualom djevojke i momci po Transilvaniji čiste se od tuđe zavisti i zlih misli, istovremeno prizivajući ljubav u svoj život.
Kako bi produbili ljubavne osjećaje osobe sa kojom ste u vezi ili braku poslužite se ovim starim vještičijim receptom. Uzmite diskretno iz novčanika voljene osobe jednu kovanicu koja se tu nalazila barem jedan dan. Petkom između 7-8 sati ujutro ili između 14-15 sati popodne ubacite tu kovanicu u decilitar crvenog vina, kojem ste dodali jedan ili dva listića kadulje te dvije kapljice svoje krvi iz bilo kojeg prsta. Zatim fokusirano gledajte u novčić potopljen u vinu i nekoliko minuta šaljite mu ljubavne misli i poruke, zamišljajući kako ih novčić upija u sebe. Kada prođe Venerin sat, izvadite pincetom kovanicu iz vina, osušite je bez brisanja i onda je potajno vratite u novčanik voljene osobe. Za uspjeh ove čarolije važno je da vaš partner tu kovanicu bar jedan dan ne potroši, tojest nosi u novčaniku, kako bi imala dovoljno vremena da u potpunosti djeluje.
Februar - mjesec ljubavi i plodnosti
Za kraj ovog priloga bilo bi nezahvalno ne spomenuti pojedine zanimljivosti koje su 14.februar kroz historiju učinile tako posebnim danom. Prva od njih nas jasno upućuje zbog čega je Valentinovo baš smješteno u ovome zimskom mjesecu a ne u nekom toplijem. Odgovor se krije u paganskim svečanostima i karnevalima koji su bili najintenzivniji u ovome mjesecu, pošto je on od tih drevnih vremena važio kao period probuđene plodnosti. Naime, narod na sjeveru Evrope 14.februar je proslavljao na vrhovima brda i drugih uzvišenja u čast boga Arauna, podzemnog božanstvo kojem se tada molilo da u narednom periodu daruje svoj blagoslov plodnosti. Kod starih Rimljana 14.februar je bio posvećen Jupiterovoj supruzi boginji Juno Februata, božanstvu zaduženom za podsticanje strastvenosti u ljubavi. Nakon ovoga dana, odnosno od 15.februara, u Rimu su započinjale Luperkalije, urnebesni festival posvećen bogu fertilnosti Luperkasu. Razuzdanost i orgijanja koja su se tada dešavala ostala su zapisana u knjigama mnogih rimskih historičara kao podsjetnik na ljudsku nesputanost u slavljenju ljubavi, koja od postanka čovječanstva nosi u sebi sjeme radosti i života.
Međutim, bilo bi pogrešno konstatirati da se u ovom mjesecu budila isključivo ljudska seksualnost i želja za stvaranjem novog života, već se isto dešavalo i u svijetu prirode. U narodu je od davnina februar poznat kao doba parenja mačaka, i vrijeme pojave prvih mladih izbojaka na vrbama, zbog čega se govorilo kako je „udario vrbopuc“, kojem navodno posebno teško odole mlade raspuštenice. U stara vremena ljudi su također za 14.februar vjerovali da je to dan na koji ptice odabiru partnere sa kojima će te godine saviti gnijezdo i donijeti na svijet potomstvo.
Po narodnom kalendaru Cazinske krajine 14.februara, tačno u podne, započinje Veljača, period nestabilnog vremena koji traje sve do 15.marta, kada nastaje Baba. U vremenu dok traje Veljača narod pripovijeda kako se tuku bura i južni vjetar, što bi se jednostavnije rečeno moglo pojasniti da se u tom vremenu bore dobre sile proljeća sa zlim duhovima zime, te na kraju odnose pobjedu. Za sam početak Veljače, tojest 14.februar, krajišnici vjeruju ako bude snježan odnosno „pun“ ta će godina biti rodna i plodna, što samo po sebi ima svu osobujnost koja krasi februar.
Nakon svega rečenog šta drugo reći osim slavimo ljubav na Valentinovo, ali i svaki naredni dan, jer ona nema veze sa nikakvom ideologijom, religijom ili nacijom, ljubav je čista i bezvremenska, ona nas spaja, usrećuje i svakako čini boljim ljudima. Volite i budite voljeni!
Raif Esmerović
