Hajde da ti gatam?

Od davnina se na našim prostorima pripovijedalo kako su pojedine Ciganke bile jako vješte u proricanju sudbine, pravljenju ili skidanju magije te izvođenju pravih malih čuda. Obično su nakon dolaska ciganske čerge u neki kraj mještanke hitale među njihove šatore u potrazi za onom Romkinjom koja bi im gatala i nudila čarke uz čiju će pomoć smiriti nevjernog muža ili osvojiti nečije srce. Odlazilo se tajno, plaćalo u novcu ili hrani, i čvrsto vjerovalo u cigankino kazivanje.



Dolaskom novijih vremena nestale su te stare i dobro poznate faletarke, a među mladim naraštajima skoro i da nema njihovih nasljednica. No, još se ponekad na ulici može susresti neka starija Romkinja koja za nešto novca nudi falanje. Obično se tada gata u karte ili dlan a dosta rjeđe i u zrna graha.

Dok mješa karte ciganska faletarka govori ovako:" Bože, pomozi mi, da ti se kaže na tvoj posao, ljubav, čovječanost, nek ti se pojavi tvoja pravda i istina" a onda karte pruži klijentu i kaže "Presijeci".

Ciganke uglavnom nikada nemaju potpuni špil od 36 karata takozvanih ciganica, već je uvijek karata manje a ponekad ih ima devet ili tri. Odgovor zašto je tako krije se u prilično dobrom uvidu u  osnove ljudske psihologije po čijem su poznavanju ovi nomadi itekako poznati.

Cigankama se mora priznati da su mnogo vještije i pronicljivije od bijelih faladžinica, pošto detaljnije poznaju ljudsku narav, i kroz njihovo "viđenje" klijent je nezaobilazno dobra duša sa puno neprijatelja, ali ga uvijek od njih čuva Bog, sadaka ili neki madež. Ženama gatare pak lukavo laskaju, hvale njihov izgled i poštenje, majčinstvo, a muškarcima vide sinove, dug život, vjerne ljubavi... Skoro svaka od njih će spomenuti kako klijenta ili nekog njemu bliskom nazivaju sa dva imena, jer je to toliko raširena pojava da je skoro nemoguće pogriješiti.



Nabrajalica za sudbinu

Iako većina ciganskih faletarki ogleda iz karata ili dlana čini se da ipak svaka od njih ima napamet naučenu "nabrajalicu" koja se na dosta mjesta rimuje, a kroz koju ona klijentu "predviđa" više manje standardne detalje u kojima se može većina pronaći. Naravno, ona će tu faletarsku "nabrajalicu" usput doraditi novim detaljima kako bi je prilagodila spolu i godinama klijenta.

Ciganka Halida ovako počinje: "Ti si mlogo sretan samo si mnogo vjeran, za svakoga si dobar i vjeran za tebe je mali svijet, kuća ti je mala a kesa starinska, koliko svijet viče da imaš polovinu nemaš,  prema sebe svega imaš, do jedne nesreće si bio što nisi glavu pogubio tebe velika sadaka sačuvala, razumiješ? Što očekuješ nešto da dobiješ nisi završio još, kroz sedam dana želja ti se ispunjava da ćeš biti mlogo sretan i zadovoljan. Razumiješ? Jedno dijete sudba i vijenac zoveš, na dva imena zoveš. Razumiješ? Samo jedan dobitak ćeš imati radi dobitka Bog će te zadovoljiti i sretan ćeš biti. Ne želi ti ni pare ni novac samo želi za tebe čuti i vidjeti. Kahara ti nema, sve te radosti i veselja dočekuju. Na što misliš i žrvuješ na tvoje će biti neće na dušmansko, da ćeš biti mlogo sretan i zadovoljan. Ti mnogo dušmana imaš, a dušmani ne može ti niko ništa samo dragi Bog. Razumiješ? Petkom i utorkom nemoj se šišati nemoj se brijati jer ti to mnogo škodi u životu. Razumiješ? Kad si bio mali na dva imena su te zvali, jedno ti se ime prima, drugo ti se ime nikako ne prima. Razumiješ? Što očekuješ da dobiješ, što ganjaš nešto da dobiješ, da činiš, nisi završio još, želja ti se ispunjava kroz sedam dana da ćeš biti mlogo sretan i zadovoljan. Na što misliš i žrtvuješ na tvoje će biti, neće na dušmansko, da ćeš biti mlogo sretan i zadovoljan."


Duga nafaka te prati

Uočljivo je iz navedenog kako ciganske faletarke koriste i pojedine podatke iz takozvanih "stogodnjaka" ili vječitih kalendara, gdje se za svaki astrološki znak navelo kojim danom treba da se čuva i pazi. Također, zahvaljujući nabrajalicama ciganske gatare se ne libe "proricati" sudbinu klijentu i bez rekvizita, stvarajući time lažni dojam kako su vidovite. Jedna od njih gledajući klijenta u lice ovako kazuje:

"Mnogo godina nejmaš a mlogo pameti imaš, na put si bio umalo da glavu  nisi izgubio tuđa te nacija više tebe poštuje nego tvoja vjera, a da vidim šta te čeka jedan put i jedno društvo, da ćeš biti jako sretan, a dug život imaš, dugu nafaku pratiš, bogami tri sina ćeš imati i jednu curicu, o bogastvo ćeš živiti, ne živiš na sirotinju, da će te Bog obeseliti, a imat ćeš sretan put. Svoje tajnosti svoje vjernosti na svoju pravdu biće propadaš. Jedno čeljade jedinka, jedinicu hraniš li, jedno čeljade zoveš ga na dva imena. A ženska ti je vjerna i tačna, mlogo ti je za tebe, valahi billahi, ubila bi se za tebe, da bidne prava hanuma. Imat ćeš, pun si dijete k'o kokoška jaja. Hoćeš bogami, samo čeljade sretan ti je, dug život ima, dugu nafaku ti prati, a tuđe te nacije više tebe poštuje, nego tvoja vjera, bogami. Sa jednim kolegom si se volio i pazio, a malo poslije gorke si riječi čuo, nisi se nad'o gorke si riječi sazn'o. A svoje tajnosti nemoj nikome dokazivati pa će ti Bog želju ispuniti".

Na kraju treba priznati kako je narod oduvijek volio ciganska ogledanja, bilo kao zabavu ili stvarnu želju da se nekome otkrije budućnost. Naša urođena radoznalost ili želja da se preduhitri sudbina glavni je pokretač interesa za gatarama i proricateljima, koja sasvim sigurno nikada neće nestati unatoč tome bilo u vremenima koja dolaze još uvijek ciganskih faletarki ili ne.

autor teksta: Raif Esmerović

Cigaretom do sudbine i ljubavi

Piše: Raif Esmerović



Na našem podneblju veoma malo je poznato kako cigareta osim užitka za mnoge pušače može poslužiti i kao prilično pouzdan divinacijski rekvizit sa kojim se duž cijele Južne Amerike od davnina proriče sudbina. Vjerovali ili ne, tragove takve prakse nalazimo i u Bosni i Hercegovini, kroz nekoliko prekognicijskih vjerovanja, među kojima je najpoznatije ono kada se nekome iznenada ugasi cigareta što se tumači znakom gašenja ljubavi. Postoji još nekoliko popularnih primjera kao kada se primjeti na zapaljenoj cigari izduženi dio, koji nije izgorio, što se smatra skorašnjim putovanjem. Gori li cigareta brzo i stvara dosta pepela, koji ne pada na pod, onda se vjeruje da će onaj čija je uskoro dobiti većeg novca.

U Meksiku ali i drugim dijelovima Latinske Amerike postoji mnoštvo pojedinaca koji prakticiraju tabakomanciju ili jednostavnije rečeno - proricanje sa duhanom. Zbog raširene upotrebe samog rekvizita može se pretpostaviti da je navedeno falanje vrlo popularno i omiljeno među tomošnjim narodom. Iako ima na desetine verzija proricanja sva su ona manje više ista i razlikuju se u tek ponekom detalju. Faletarka na početku seanse držeći cigaretu u ustima pripali šibicu ali pri tome pazeći na ritualno pravilo, prema kojemu za ženskog klijenta šibicu pri kresanju povuče ka sebi a bude li klijent muškarac onda šibicu povlači po kremenu na kutiji od sebe ka naprijed.



Zapaljenu cigaretu drži u ustima toliko dugo dok jedna četvrtina ne izgori. Onda je držeći u desnoj ruci koncentrisano osmatra i tumači ono što vidi. Poznato je kako u tradicionalnom pravilu desna strana cigarete uvijek predstavlja osobu kojoj se gata a lijeva osobu prema kojoj klijent gaji neke osjećaje ili ima određene planove. Pored toga pažljivo se analizira bočni dio cigarete, kao i onaj površinski i donji.



Kako se „čita“ cigareta

Nakon što je cigareta dogorijela do tražene dužine faladžinica je vadi iz usta i držeći ispred sebe analizira izgled pepela, znakove po njemu ali i crte koje su nastale na samoj ivici izgorenog dijela i ostatka cigarete. Proricanje počinje „čitanjem“ vrha cigare odnosno pepela koji se stvorio i on se simbolično naziva „kruna“. Bude li linija krune odnosno njen vrh bijele boje to je pouzdan znak uzvraćene ljubavi, sretnog braka, dobrog zdravlja ili dugog života.

Uoči li se nekoliko crnih tačkica po toj liniji one su znaci rastanka, zapleta, ogovaranja, nezadovoljstva, smetnji. Ukoliko je samo jedna crna tačka i to ona velika predznak je tuge i razočaranja, loših prijatelja i nevraćenih dugova. Ako je nekim slučajem ta velika crna tačka još i razgranata onda predskazuje žalost u familiji, nepovoljna vremena ili udovištvo.

Crnilo sa strane na vrućem pepelu cigarete znači gubitak, oproštaj od nekoga, ili ljubav koja se gasi i nestaje. Ako je umjesto toga pri vrhu pepeo sive boje najavljuje suze, tugu, očaj. Bijela boja pepela po površini izgorenog dijela cigarete označava novu ljubav ili prijateljstvo, pomirenje ili ozdravljenje.

Primjetili faladžinica crvenu tačku ispod krune to joj je čvrst znak da će se njenom klijentu desiti bolest, promjena života ili neko neugodno iznenađenje. Osim toga, pojave li se u tom predjelu bijele tačke one se nazivaju „mrtva djeca“ i predviđaju klijentu sreću na lotu ili u klađenju. Jedna velika bijela tačka otkriva bračnu posvećenost odnosno vjernost, poslovni uspjeh, novčani dobitak, dobro zdravlje.

Za razliku od nje ukoliko se pojavila veliku crnu tačku onda je ona vrlo loš predznak koji priziva smrt, gubitak u familiji, kašnjenje, ili dugotrajnu bolest. Slično tome, male crne tačkice najavljuju izdaju, loša prijateljstva, nekoliko uzastopnih gubitaka. Ako su crne tačke odvojene jedna od druge znaci su sumnje i neizvjesnosti.


Nakon što iznese svoje viđenju klijenti faladžinica uzima pudera u prahu i pažljivo ga posipa po pepelu cigarete, koji na taj način padne na površinu stola, a ona cigaru ponovo stavlja u usta i drži je dok ne dogori do nove dužine, kada se nastavlja proricanje.


Jedna cigareta – jedno falanje

Samo tumačenje onoga što se pokaže izgaranjem cigarete najviše ovisi od mašte i iskustva osobe koja se bavi njenom analizom. Na primjer, ukoliko cigareta ima i crne i bijele sjenke to je znak nekog odloženog udvaranja ili obećanja na koje će se dugo čekati. Vide li se u sivim sjenkama crne tačkice one su slutnja melanholije, ljutnje, bijesa ili laži. Budu li naprotiv u sivim sjenkama bijele tačkice onda će vas obradovati neočekivani novac, ali se isto tako pripremite i za jedan stresni period, koji ne mora biti negativan.

Veoma dobar znak je mnogo bijelih sjenki što je znamenje slave, popularnosti i bogastva. Uoči li se na cigareti bijela tačka sa crnim krugom neka trudnoća je na pomolu.

Ako proričete drugoj osobi onda gledajte da u vašem društvu za vrijeme seanse bude samo ona i niko drugi. Isto tako izbjegavajte proricati na više cigareta tojest uvijek se vodite pravilo jedan dan – jedna cigareta, kako ne bi došlo do konfuzije i mješanja viđenja i odgovora. Od jednog do drugog proricanja istoj osobi, tvrde iskusne gatare, treba proći sedam dana. Najidealnije za ogledanje su prirodne cigarete, one bez filtera ili dodane arome pošto oboje ometaju pronicljivost divinatora. Ako zbog nepažljivog pokreta ruke ili puhanja vjetra pepeo padne na pod, možete zapaliti novu cigaretu i ponoviti proces.


Cigaretom do ljubavne sreće

Osim za doznavanje sudbine cigarete se često koriste i kao rekvizit u ljubavnoj magiji. Za jednu takvu čaroliju potrebna vam je fotografija osobe čiju ljubav priželjkujete. Uzmite zatim jednu cigaretu i na njenoj površini pažljivo napišete njeno ime. Potom vrh cigarete ovlažite malo sa jezikom. Onda je zapalite i tri puta povucite dim cigarete i puhnite ga u pravcu slike, tako da je preplavi. Navedeni postupak se ponovi sedam puta. Sa pepelom cigarete se prekrije lice željene osobe na slici te se tako zakopa u zemlju. Dok se fotografija prekriva zemljom govori se: „Neka ne prestane nikad razmišljati o meni, kroz moć ove molitve. Ja ću biti jedina osoba o kojoj on ili ona razmišlja dok je budan i dok spava, stalno me traži i jedino što želi jeste da budemo zauvijek zajedno“.


Koristeći cigaretu i sliku voljene osobe možemo postići i povratak partnera u naš život. Crvenim flomasterom piše se ime osobe čiji povratak želimo na cigaretu ali tako da ime pišemo od zadnjeg slova ka prvom odnosno u suprotnom smjeru. Potom se udobno sjedne i postavi slika ispred sebe, zapali se cigareta i cijelo vrijeme, dok se ona puši, gleda se u sliku i dim puše prema njoj.
Preporučuje se čaroliju izvoditi kasno noću, onda kada ste sigurni da ta osoba već spava, kako bi magija lakše i jednostavnije djelovala na nju. Također, veoma je bitno da se cijelo čaranje obavi u noćima punog Mjeseca, uz potpunu opuštenost i koncentraciju na ono što se čini.

Kako se izrađuju talismani/hamajlije/zapisi

Pošto je talismanska nauka prilično komplikovana i zahtjeva puno znanja da bi se sastavio djelotvoran zapis pokušat ću vam opisati onaj zadnji dio izrade koji se tiče ceremonije zatvaranja zapisa.

Tradicionalno se zapisi, a posebno hamajlije, zamotavaju u crvenu tkaninu, no, prije toga, zapis se mora omotati selotejpom kako bi se onemogućio bilo kakav doticaj sa vodom, vlagom ili nečistoćom. Također, ovo se radi i zbog odlazaka u wc, pošto na ovako način zaštićen zapis ne dolazi u neposredni kontakt sa neugodnim mirisom ili prljavštinom.

Kada se zapis ili hamajlija počnu zamotavati, u oblik kocke ili trougla, ispisivač počinje sa učenjem prve kur'anske molitve, zatim nastavlja sa učenjem tri puta prvog ajeta sure Al-Fath.

Potom ispisivač donosi salavat na božijeg Poslanika Muhameda s.a.v.s.

Nakon toga tri puta ponovi Estagfirullah.

Iza toga tri puta ponoviti: La ilahe illallah.

Na kraju se izgovori Ajetul Kursija, čime bi omotavanje zapisa ili hamajlije trebalo biti završeno. Pojedini ispisivači su skloni praksi da završeni tilsum provuku nekoliko puta kroz dim tamjana, što je svakako pohvalna gesta.

Pošto se zapis ili hamajlija jednom na ovaj način zatvore i zalijepe ne smije se narušavati geometrijski oblik otvaranjem, pošto se time gubi njihova osnovna namjena tojest ono za što su bili urađeni. Također, zapisi se ne smiju nositi u džepovima hlača nego uvijek iznad pupka; u džepu košulje, jakne, kaputa ili obješeni oko vrata.

Tajne talismanske magije

U nastavku teksta o talismanskoj magiji pozabaviću se detaljnijim opisom ovoga izvanrednog i krajnjeg mističnog segmenta bliskoistočnog okultizma.

Talisman, tilsum ili tilisum, znači dragocjen, posvećen predmet... U arapskom jeziku, kada se riječ tilsim, ispisana u originalu, pročita obratno, izgovorila bi se musal-lat, što znači napast, pa je, možda, i sama riječ tilsim, kako smatraju pojedini autoriteti magije, zato obrnuto napisana, jer je predmetu kojeg označava zadatak i svrha odvratiti i odagnati mogući demonski napad.  Obično se radi o kratkim, ali vrlo moćnim sadržajima, urađenim u brojevima i tajanstvenim slovima (simbolima), koji su često podvučeni. Snaga i efikasnost talismana najviše ovisi  o onome ko ih pravi. Ukoliko ta osoba poznaje tajna učenja, ukoliko se pravilno služi tehnikom spravljanja, te ukoliko poznaje astrologiju i najefikasnije sadržaje koji se upisuju; ukoliko posao obavlja u duhu vjere – stručno i pobožno- tada će priprema talismana djelovati argumentirano, imat će puni smisao i u potpunosti će postići željeni cilj.

Po svemu dosad napisanom lako je zaključiti kako je znanost o talismanima ili ilm ul tilsum jedna  od najzahtjevnijih magijskih disciplina, pošto od praktikanta zahtjeva veliko znanje i upućenost u spiritualne tajne.  U jednom okultnom priručniku, nakon opsežnog opisa pravila i smjernica, na kraju stoji upozorenje: „Prilikom obavljanja ovog posla ne smije se ništa izostaviti. Ako negdje pogriješiš ili nešto izostaviš sav tvoj trud će biti uzaludan!“.

Osim teoretskog i praktični dio izrade talismana bazira se na mnogim pravilama i opsežnoj upotrebi posebnog načina konvertiranja slova u brojeve koje se naziva abjad hisab, koji uostalom predstavlja samu srž talismanske magije. U iranskoj magijskoj tradiciji postoji zanimljiva metoda saznavanja na kojem se materijalu treba raditi talisman: nakon što se po abjad hisabu konverira želja, na primjer ljubav, dobijeni zbir se podijeli sa brojem 3. Ako je finalni broj 1 – tilsum se mora gravirati na bakar, željezo, srebro, zlato, etc. Ostane li na kraju oduzimanja broj 2 – talisman se piše na papir, a bude li krajnji broj 3 – talisman se piše na životinjskoj koži.

Iako, kako saznajemo, uspjeh u talismanskoj magiji ovisi od mnogo stavki ne treba zaboraviti navesti pravilo o odabiru idealnog vremena za rad. Tu se posebno upozorava na  izbjegavanje određenih nesretnih dana koji postoje u svakom arapskom/lunarnom mjesecu: 3, 5, 13, 16, 21, 24, 25. Ovi se dani smatraju izuzetno negativnim jer u njima postoje posebni sati takozvani sati džina u kojima puše neki od sedam opakih demonskih vjetrova. Onaj mag koji poznaje točno vrijeme pojave tih vjetrova može iskoristiti njihovu moć i praviti veoma moćne čarolije crne magije.

Svakako, među najvažnijim stavkama talismanske magije jeste i određivanje menazil ul-kamar (Mjesečeve kuće)  odnosno  neke od 28 stanica u kojoj se Mjesec nalazi. Posebno je bitna ona koja nosi naziv Al-Butain čiji period predstavlja idealno vrijeme za pravljenje magije, talismana i magijskih kvadrata, posebno onih iz domena ljubavne magije. Isto tako, Al-Butain je pogodan za rituale povećanja bogastva, za otvaranje sudbine (sreće), za magije ozdravljenja, itd.

Prije nego što se započne sa izradom talismana, naročito  ako se on pravi za realizaciju neke ljubavne želje, mag mora kroz analiziranje astroloških profila dviju osoba dokučiti koliko su oni kompaktibilni odnosno u kakvom su odnosu i poziciji njihove planete i horoskopski znaci nalaze. Sa talismanima treba biti oprezan jer oni mogu izazvati mnogo problema osobi koja ih koristi, ako sam talisman nije u skladu sa nekim pravilima koja su vezana za njega.

Na primjer, ako između dvije osobe postoji nerazumijevanje i sukob, prvo što mag mora učiniti jeste pronaći razloge za te nesuglasice analiziranjem uticaja zvijezda i zodijačkih znakova. Ako se ispostavi da je razlog svađama nedostatak harmonije planeta napravi se određeni talisman. Pošto se završi talisman se mora sakriti u blizini kuće gdje neće biti izložen djelovanju vode. Svrha ovog talismana je da stimulira poboljšanje odnosa između muškarca i žene. On nema efekta ako je u pitanju sukob između osoba istog spola.

Ono što je zanimljivo u slučaju primjene ovog talismana jeste to da se ovaj talisman ne smije praviti za invalide, epileptičare, ili osobe koje su u braku a imaju vanbračne odnose. Isto tako, klijent ne smije biti lopov niti smije konzumirati svinjsko meso.

Ako postoje nesuglasice između dvije osobe koje se vole, a sukobi nisu uzrokovani njihovom voljom, koristi se poseban talisman čiji će se efekat pokazati u narednih sedam dana. Osim što donosi mir između supružnika ovaj talisman se koristi i za bolest, nesreću, glad, siromaštvo, smrt djece, etc. No, bude li se koristi u neke druge svrhe talisman će svome vlasniku izazvati velike probleme na svim životnim poljima.

Sedam talismana

Prema iransko-arapskoj tradiciji talismani se dijele na četiri elementa i sedam planeta. Svaka planeta ima svoje određene specifikacije i značenja te proceduru izrade:

Saturn: ova planeta se naziva i Kraljevska planeta. Sat Saturna je nesretan, element - zemlja, spol - muški. Tinta koja se koristi pri pisanju talismana je crne boje.

Jupiter: sat ove planete je sretan, u njemu se rade svi poslovi koji su u vezi sa vodom, prave se talismani za pomirenje braće i spajanje razdvojenih. Element koji se pripisuje Jupiteru je vatra, muškog je spola. Tinta za sve njegove talismane je ulje od lipe.

Mars: u satu ove planete izbjegavaju se raditi važni poslovi, jer je nesretan, i u njemu se izrađuju talismani kojima je osnovni cilj nasilje, izazivanje neprijateljstva, razdvajanje partnera, etc. Element Marsa je vatra, ženskog je spola. Tinta za talisman se pravi od đumbira.

Sunce: sat ove planete je sretan i služi za pridobijanje ljubavi, zanatske poslove, naročito za poslove sa zlatom. Element je vatra, muškog je spola. Tinta za sunčev talisman se pravi od ruže. Neki autoriteti (alim) tvrde da je Sunce ženskog spola i da je vladar svijeta. To nam Allah nagovještava u molitvi „Vešemsi vedudaha“.

Venera: sat ove planete je sretan i pogodan za ljubav i sklapanje brakova, sklapanje prijateteljstva, poljoprivredne radove i ostale korisne radnje i poslove. Njen element je zemlja, ženskog je spola. Tinta za pisanje talismana se pravi od mušusa.

Merkur: ova planeta u toku dana je vruća i muškog je roda dok je noću hladna i ženskog je spola. Sva četiri elementa prirode su prisutna, zbog toga je Merkur prilagodljiv, ovisno od okolnosti.

Mjesec: u satu ove planete mogu se raditi sve vrste poslova. Želje u nekom od sati Mjeseca se lako ostvaruju. Posebno su povoljni za one koji tragaju za naukom i ribare. Mjesec je sretna i hladna planeta. Njegov element je voda i ženskog je spola. Mjesečeve magije se zapisuju sa tintom od bijelog karanfila. Ovisno od stanice (menzila) u kojoj se nalazi može biti pogodan za bijelu ili crnu talismansku magiju.

Idealni za magiju ali i za protiv magije

Talismani su dualistični, mogu se podjednako koristiti i za pozitivne ali i negativne ciljeve. Isto tako, sa talismanima se može neutralisati uticaj crne magije. Jedan od velikih magova Ibn Hadž opisao je svoj susret sa vladarem najjačih džina, poznati pod imenom Ifrits, kraljem Dehmušem u kojem mu je on otkrio najbolji način za poništenje svih vrsta magija.

-“ Prije nekoliko godina razgovarao sam sa kraljem mnogobrojnih džina – Dehmušom. Pitao sam ga o simptomima koji su karakteristični za osobe na koje je bačena magija. Odgovorio mi je: Postoji 30 vrsta magije”Nakon što se zakleo Allahom i Sulejmanom da neće lagati, Dehmuš mi je kazao: “Osoba na koju je bačena magija je kao kuća čija su vrata zaključana. Ima li drugog načina da se u tu kuću uđe osim da se njena vrata otključaju ključem?” upitao me je –“Ne postoji drugi način”. Odgovorio sam mu. Nastavio je sa pitanjima: “Ako se čovjek ubode na trn ili ga pogodi strijela, da li će bol proći dok se trn ili strijela ne izvadi iz tijela?”-“Ne, neće proći”, odgovorio sam mu. Kralj ifrita mi je rekao: “O, Ibn Hadžadž. Prije svega, za sve vrste magija potreban je visok nivo ozbiljnosti i ispravnosti pri pravljenju istih”. Nakon što mu je džinski kralj otkrio sve vrste magije Ibn Hadž ga je upitao:”O Dehmuše! Koji je lijek za ove vrste magija?”Dehmuš je samo odmahnuo glavom. –“Opiši mi i upoznaj me sa lijekovima koji se koriste protiv ovih magija”, rekao sam mu. Nakon toga Dehmuš je rekao:” Magije se mogu izliječiti i neutralisati samo pomoću talismana”.

Aktivacija zapisa

Sastavljanje zapisa ili tilsuma traje u nekoliko etapa i on se nikako ne može napisati za deset ili dvadeset minuta. Ko pred vama napiše zapis i odmah vam ga uruči  možete bez imalo dvojbe znati da nećete imati nikakve koristi od njega. Napisati ili prepisati iz knjige sadržaj zapisa na papir samo je jedan segment cjelokupnog rada. Naime, taj sadržaj je potpuno „mrtav“ tojest neučinkovit ukoliko se ne podvrgne daljnjem ritualu u kojem ispisivač određuje dan i sat prizivanja onih spiritualnih bića koji su zaduženi za njegovu aktivaciju.

Kada dođe sat koji odgovara onome što je ispisivač unio u sadržaj zapisa vrijeme je da se pozovu spiritualna bića da realiziraju želju koja se navela u tilsumu. Prema duhovnoj znanosti postoje dvije vrste tih bića. Prvi su takozvani „niži duhovi“, demoni, ili popularnije – džini. Oni naseljavaju sva područja kopna i mora. Niko ne može pouzdano ustanoviti njihovu brojnost  ali su svi autoriteti sa ovoga područja složni u konstataciji da ih je mnogo više nego li ukupne ljudske populacije na Zemlji. Što se pak tiče njihove naravi u tome su potpuno jednaki ljudima odnosno mogu djelovati dualistično tojest pozitivno i negativno. Druga vrsta spiritualnih bića su ona koja se u ruhanijetu nazivaju „viši duhovi“ i koji nikada ne čine zlo. Njihovo ponašanje je potpuno primjereno i moralno. Oni žive raspršeni  po sedam sfera (nebesa).

Sedmorici meleka („viši duhova“) i sedmorici džina („niži duhova) Allah dž.š., dao je odgovornost za sve što se dešava na zemlji. Svaki spiritualni par (melek – džin) određen je kao vladar jednog dana u sedmici. Svi oni zajedno, njih četrnaest, čine ono što bi se našim ljudskim izrazom moglo nazvati „Božija vlada“. U talismanskoj magiji ova grupa duhovnih kreacija, naročito džinski kraljevi ili vladari, imaju veoma važnu ulogu. Kao što ćete doznati u nastavku mog teksta ispisivač zapisa se mora obratiti džinskom vladaru, koji vlada nad onim danom u kojem se ritual izvodi, kako bi dobio dozvolu za rad sa onim bićima koja su mu podčinjena.

Da bi se džini prizvali i stimulirali na saradnju potrebno je određenim metodama i pregledom tabela doznati koji su njihovi mirisi. Naime, tamjan i sve druge vrste mirisnih smola su „hrana“ za spiritualna bića. Kađenjem ili dimljenjem pojedinog mirisa stvara se pogodna atmosfera za prizivanja onih džina koji su spremni preuzeti na sebe zadatak napisan u zapisu i izvršiti ga. No, prije toga morate ih pozvati. Kako to rado ponavljaju mnogi stari okultisti Bliskog istoka:“ Ne možete nekoga pozvati a da mu ne ponudite obrok“. I u toj svojoj tvrdnji su potpuno u pravu.

Nakon što odredi koji će miris koristiti ispisivač omota zapis tri puta sa koncem i objesi ga na pola metra iznad metalne posude sa živim ugljenom, u koju će svako malo bacati po nekoliko komadića tamjana ili nečega drugog. Prije nego li krene sa prizivanjem on će klanjati dva rekata, a nakon toga, sjest će i obratiti se kućnim džinima, kako bi ih natjerao da napuste kuću i tako oslobode prostor za dolazak drugih džina potrebni za rad.

Ponekad kućni džini  hoće da poslušaju ispisivača i pokore se njegovoj želji ali mnogo češće to odbijaju. Dokaz da su oni doista prisutni u kući može se otkriti putem nekih specifičnih znakova. Imao sam nekoliko puta priliku da mi kućni džini preko iznenadnog i upornog trepetanja sijalice ili čudnim zvukovima po sobi signaliziraju da odbijaju svojevoljno napustiti prostor. Iako kućni džini nisu po svojoj naravi negativni i opasni jako su posesivni odnosno vezani za kuću u kojoj borave te onda, kako bi onemogućili dolazak drugih spiritualnih bića, vrlo rado ispisivaču kvare njegov rad. Upravo zbog toga je neophodno da ih se prisili na odlazak, u protivnom neće biti nikakvog rezultata.

No, kada ispisvač prođe i taj dio rituala, on ulazi u onu finalnu fazu kada nakon ponavljanja određenog broja puta kasema odnosno zaziva spiritualna bića pristižu. Odmah treba naglasiti kako se ne dešavaju nikakve filmske materijalizacije duhova, padanje slika sa zidova, pucanje stakla ili nešto drugo. Džini koji se odazivaju na poziv obično se nazivaju "sluge magije" i nisu skloni nikakvoj predstavi niti senzaciji već se ponašaju kao i sve druge sluge, urade ono što se od njih zatraži i povuku se. Zanimljivo je da čim pristignu istog treba „ pročitaju“ ono što je ispisivač unio u tekst zapisa, i sve predočeno razumiju, jer su im ti simboli vrlo poznati. Ukoliko je ispisivač dobro potkovan znanjem talismanske magije onda su njegovi vefkovi u koje je unio određene riječi, brojeve i imena izuzetno snažni i sluge magije pred njim osjećaju veliko poštovanje i bojaznost pa se trude čim prije ispuniti očekivano.

Jedini znak da se nešto dešava u prostoriji jeste iznenadno pomjeranje tojest vrtenje u krug obješenog zapisa, koji počinje da se vrti sve brže i brže. Time sluge magije odaju svoju prisutnost i daje ispisivaču na znanje da su preuzeli zadatak na sebe. Sve vrijeme dok se to dešava on mora ostati hladne glave, koncentriran na ono što radi i ozbiljnog izraza lica.

Čudesna moć vode

Voda je jedan od četiri elementa na kojima je sazdan naš cio svijet i kao takva predstavlja silu božanskog stvaranja. Poznato je da se ljudsko tijelo sastoji od 70 posto tekućine što savršeno odgovara i opisu planete Zemlje koju veći dio sačinjavaju vodena prostranstva a onaj manji dio kopnena površina. Po tome bi mogli zaključiti da je i sam čovjek preslika planete na kojoj živi. Osim toga, voda je izuzetno medijalna supstanca koja povezuje zemlju i nebo u svom stalnom kruženju. Bez nje ne bi bilo niti života pa je ona krucijalna esencija našeg bića i samog postojanja. Također, malo je poznato da je upravo voda tojest mora i oceani najveći akumulatori energije na Zemlji, koju će vjerovatno naučnici u bliskoj budućnosti početi iskorištavati da bi našu civilizaciju opskrbili sa dovoljno potrebne energije.

 

Voda je božanski fluid. Sve drevne religije starih civilizacija, nastale daleko prije islama i kršćanstva, u mitovima geneze navode kako je u početku  postojao veliki tamni okean iz kojeg je kasnije ponikao život. Tog mišljenja se u modificiranoj verziji drže  i bliskoistočni teolozi. Naime, pošto je u islamskoj tradiciji zabranjeno prikazivanje Boga u bilo kakvom fizičkim obliku arapski i perzijski mistici proglasili su vodu najupečatljivijom manifestacijom samog Allaha. Na taj zaključak ih je navela činjenica kako jedino od vode ljudi ne mogu izrađivati kipove niti bilo kakva obličja, jer je ona po svojoj naravi neuhvatljiva i neukrotiva.

 

Bosanski kult boga Binda

 

U Velikoj Kladuši i drugim dijelovima Cazinske krajine oduvijek se tvrdilo kako među narodom nikada nije bilo drvenog i vodenog prosjaka, jer je uvijek bilo dovoljno šume i izvora po Bosni. Još se uvijek može na ovim prostorima čuti izjava kako je među najvećim sevapima poravnati i nasuti šljunkom neki put ili očistiti izvor. Poznato je iz tradicionalne prakse kako su Bošnjaci oduvijek bili vezani za izvore i gradnju hair-česmi, kako bi se slučajni putnici mogli pored njih zaustaviti i osvježiti a graditelji osevapiti. Zbog toga se na hair-česmi obično vidi uklesano ime graditelja te prigodni epitaf pred njegovu dušu.

 

Ta povezanost ovdašnjeg čovjeka i vode nije nimalo slučajna i ona datira iz vremena naših ilirskih predaka. Ostaci njihovih religijskih vjerovanja i prakse, posebno one vezane za izvore, najbolje se prezentira kroz kult Binda, boga izvora, čije je svetilište pronađeno u Privilicama kod Bihaća. Naime, pleme Japoda koji su nastanjivali sjeverozapadni dio Bosne te susjednu Liku u Hrvatskoj, bili su od svih ilirskih grupacija najviše naklonjeni obožavanju navedenog božanstva što je rezultiralo time da praksa liječenja vodom nije prestala u antičkom dobu nego se preko srednjeg vijeka uspijela zadržati sve do polovine dvadesetog stoljeća. Opise tih jednostavnih rituala zabilježili su pojedini antropolozi te danas možemo imati uvid u njihovu ritualnu praksu. Bolesnik bi sam ili u pratnji nekog člana familije u rano jutro odlazio na izvor u prirodi gdje se umivao, kupao a na kraju bi pored vode obavezno ostavljao simboličan dar u hrani ili bi se u izvor bacao novac. Ukoliko se dolazilo bez bolesnika onda bi se nosio neki dio njegove odjeće koji se vješao i ostavljao na najbližem drvetu do izvora. Nekada se odlazak ravnao prema određenom prazniku, mjesečevoj mijeni ili se nije nikako obaziralo na to već je bilo samo bitno znati od čega koji izvor ima moć liječenja.

 

No, to hodočašće na izvore nije bio specifikum samo ovoga dijela naše domovine nego je prisutan na cijelom njenom teritoriju. Emilijan Lilek, profesor velike gimnazije u Sarajevu, navodi mnoštvo izvora na kojima se narod liječio od raznih bolesti. Autor je zabilježio slijedeće:“ Sarajlije idu na izvor Mjedenicu kad je ko bolestan od groznice. Tu se bolesnik umiva, pa ostavi novaca ili štogod od haljina. Vraćajući se kući ne smije se okretati nazad. Na Koševu  ima jedan bunar u džamiji, koji se zove Jezero. U njega bacaju žene novce, nakon što se napiju vode. Ovdje dolaze i bolesnici, žene i ljudi različite vjere, umiju i operu se vodom iz Jezera, ostavljajući po koji novčić na mjestu. U blizini Brčkog ima jedan izvor koji narod zove Zmajevac, pošto se po vjerovanju u njemu kupa zmaj. Na ovaj izvor dolaze žene sa djecom pa se u njemu kupaju ostavljajući na tom mjestu nešto od haljina ili novaca“. Autor dalje spominje i mnoge druge izvore po Tuzli, Zenici, Travniku, Višegradu, Vlasenici, Foči Čajniču, Goraždu, Tešnju, Banjaluci, i drugim mjestima, što na najbolji mogući način prezentira dugotrajnost kulta boga Binda koji je uspio ostati dugo vijekova nakon dolaska kršćanstva i islama u Bosnu.

 

 

Rituali sa vodom

 

Voda je najjednostavniji i najmoćniji prirodni čistač. Možda se upravo iz te spoznaje još od bogumilskog doba Bosne ukorijenila narodna izjava kako voda može oprati sve na ovome svijetu osim ljudskog grijeha, na što su kasnije ukalemile još neke izjave i izreke poput one o nepopravljivom ljudskom zlu: „I da ga izaperu u devet voda nema tome pomoći!“. Međutim, unatoč svim izjavama, u  ljekovitu moć izvorske vode naš narod nikada nije sumnjao. Njoj se pripisivala sposobnost da u sebe impregnira moć Sunca, Mjeseca, biljaka, zlata, izgovorene ili napisane riječi. Kako nekad tako i danas vjeruje se kako će ljekovite biljke najbolje demonstrirati  svoju učinkovitost ukoliko se pomiješaju sa svježom izvorskom vodom. Vjerovatno to mnogi ne znaju ali poznate Bachove kapi, inače jako popularna metoda liječenja na Zapadu, nisu ništa drugo nego li kombinacija izvorske vode i mješavine ljekovitog bilja, koje potopljeno u njoj nekoliko sati, predstavlja izvrstan homeopatski pripravak za liječenje stresa i pojedinih psihičkih bolesti.

 

Izvorska voda je ljekovita na svom izvorištu ali i ako se donese kući i nad njom izvrše određeni volšebni postupci. Idealne primjere možemo pronaći kod bosanskih stravaruša. Prije salijevanja olova stravarka bi sastavila tri izvorske vode u jednu i onda započinjala sa ritualom. Po tu vodu bolesnik uvijek ide šuteći i pazeći da ga neko ne bi vidio ili susreo, pošto se to nije smatralo dobrim znakom za sam rezultat liječenja.

 

U rumunjskoj tradiciji ako se liječila kožna bolest onda bi se po vodu išlo ranom zorom, bosih nogu preko rosne trave. Za teške bolesti kao i one psihičke po vodu bi se išlo vrlo rano, prije sunčeva izlaska, ali tako da se uzme po malo vode sa tri izvora, mjenjajući pri povratku kući rutu pua i pazeći da se niko ne susretne. U liječenju nepoznatih bolesti tojest onih kojima se ne može naslutiti nastanak voda se uzimala ispod mlinskog žlijeba. Isto tako, bude li neka osoba bolesna zbog urokljivih očiju ili magije skupila bi se voda sa devet izvora a onda u njoj zagasilo devet živih ugljenova nastalih od izgaranja drveta lipe.

 

Osim za liječenje voda se uzimala i za čaranje. Na primjer, za potrebe ljubavnog bajanja po vodu se uvijek ide dvije, tri noći prije punog Mjeseca, ali nikako na sam Uštap, pošto se onda može po kazivanju naroda prikazati nešto loše u vodi. Izvorsku vodu je najbolje zagrabiti odmah iza ponoći a ona osoba koja je uzima mora biti čistog tijela i odjeće.

 

Za kraj treba naglasiti da iscjeljujuću moć ne posjeduje isključivo samo izvorska voda već i kišnica. U perzijskoj tradiciji mjesec april naziva se Nisan i za njega se vjeruje da ima posebno svojstvo odnosno da je kiša koja pada u aprilu ljekovita. Naime, još uvijek u zraku nema dosta prašine koja bi mogla onečistiti kišu pa se kišnica u Nisanu skuplja i čuva. Ako se nad aprilskom kišnicom prouče sure protiv zla ona uspješno može liječiti od uroka, sihira i džina. Također, aprilska kišnica se koristi kao sastojak pri izradi mastila za pisanje hamajlija i zapisa. Čak se i rosa u ovom mjesecu smatra ljekovitom i nekada se upražnjavalo umivanja sa njom ili pak hodanje bosim nogama po livadi u samu zoru.

 

Šta je ljubavna magija i kako funkcionira

Ljubavna magija je jedan od najpopularnijih segmenata okultnog učenja i zasniva se na uvjerenju kako se kroz ritualne postupke praćene izgovaranjem pažljivo odabranih riječi ili pisanjem zapisa (talismana), izradom ljubavnih napitaka i prahova, može direktno uticati na buđenje emocija i svijest nekog pojedinca.

Ovu vrstu magije najviše traže sponzoruše, ogorčene ljubavnice, ostavljene ili stare cure te nesretne supruge. Isto tako, i muškarci traže pomoć kako bi osvojili ženu koja im se dopada ili rješili bračne probleme. No, primjetno je kako oba spola često imaju želje i zahtjeve koji nerjetko prelaze granicu normalog,  pošto žele da se sve prilagodi njima i njihovim hirovima. Međutim, tako ništa ne funkcionira pa ni magija. Generalno, većina ljudi u magiji vidi čudo koje rješava sve želje i probleme. I to je pogrešan stav koji dovodi do toliko konfuzije, manipulacije i doslovno pljačkanja naivnih pojedinaca. Morate svi shvatiti da su neke želje ostvarive a neke ne.

Magija nije svemoguća niti nudi rješenja za sve! Takva je i religija; možete se vi moliti koliko god hoćete i obilaziti bogomolje ali i dalje će vam se dešavati negativne stvari pošto su Dobro i Zlo u stalnoj interakcije i nemoguće ih je izbjeći. U religiji samo možete pronaći određenu utjehu i ništa više od toga.

Da bi se moglo na nekoga magijski djelovati potrebno je ispuniti puno uslova i sve ih treba ispoštovati. Prvi i najvažniji je procjena da li se može uticati na određenu osobu. Pokaže li metoda provjere da ne može onda je svaki trud uzalud i najpametnije je odustati na vrijeme kako bi se izbjeglo doslovno bacanje para i vremena.

Drugi uslov je neophodna blizina osobe na koju se želi djelovati, jer iz daljine se ne prave nikakve magije. Naime, što je osoba udaljenija magija je sve slabija. To važi i u slučaju onoga ko radi magiju. Obično ljubavna magija djeluje u opsegu oko 20 kilometara. Sve ostalo gubi se i nestaje.

Pisanje zapisa je najzahtjevnija metoda ljubavne magije koja zahtjeva pripreme kako bi se odredio idealan termin izrade i izgovorile sve potrebne formule. Ukoliko se ne uspije uraditi sve u jednom satu proces se prekida i nastavlja u onom satu koji odgovara. Za "jače" zapise treba i postiti dan, tri ili sedam.

Ljubavne napitke nemoguće je napraviti bez kornjače jer jednostavno ne djeluju. To je još jedan interesantan segment bosanske magije.

Danas postoji mnogo lokalnih legendu o upotrebi vode sa kojom se kupao mrtvac, prstenu skinutom sa njegovih prstiju, menstrualnoj krvi, obajanom medu, vodi od slijepih mačića ili prahu od slijepog miša i tako unedogled. No, odmah da naglasim kako ništa od navedenog ne djeluje a ukoliko ne vjerujete izvolite pokušati sami. Rezultat će biti - nula.

Ono što je najveći problem u magijskom radu jesu te lokalne legende i priče, koje su prenapuhane i obojene senzacionalizmom, i u kojima nema nikakve magije. Da je čaranje tako lako i jednostavno onda doista ne bi bilo potrebe da se mučimo da nekoga zavedemo i održimo veze ili brakove. Svako bi svakome podmetao prah od slijepog miša, vodu od mačića ili nešto treće.

Na koncu to nije niti magija nego folklorna vjerovanja koja postoje u svakom narodu. I njih ne treba svrstavati u ozbiljni okultni rad i praksu nego u dio koji se naziva sujeverje ili praznovjerje.

Vradžbine za sudbinu

Crna magija sa kojom bi se trebala izazvati nesreća i smrt poznata je među svim narodima i ona je obično smještena u inkognito sferu, o njoj se govori ali uvijek u povjerenju i vrlo često sa pretjerivanjem. Među glavnim efektom koji takva kazivanja trebaju polučiti jeste strah, jer se ljudi standardno uvijek plaše onoga nepoznatog ili što ne razumiju, pa stoga tu sugestivne priče i predaje nepogrešivo naiđu na plodno tlo. Savršen prikaz jednog takvog obrasca pronalazi se kod rumunskog naroda i vjerovanja u čarke za sudbinu kojima se navodno mogla izazvati naprasna smrt neke trudnice ili porodilje.



No, prije nego li se detaljnije uputimo u opisivanje te prakse neophodno je naglasiti činjenicu da je u prošlosti, uslijed nedostatka adekvatne liječničke pomoći, stopa umiranja porodilja i dojenčadi  bila izuzetno visoka, ne samo u Rumuniji nego i cijeloj Evropi, te je stoga vrlo lako zaključiti kako je ova nesretna okolnost bila savršena podloga za nastanak raznih mističnih i magijskih predaja. Iako one realno gledano nisu imale nikakav stvarni učinak, već su uvijek ovisile o problematičnim  trudnoćama, porođajima a posebice naknadnim pogoršanjem zdravstvenog stanja žene, usljed nestručnog poroda i izostanka primjerene medicinske njege, to nije spriječavalo narod da u svemu lošem što se desi vidi đavolju, vještičiju volju. Sagledano u antropološkom kontekstu može se ukratko sažeti kako je narod pronalazeći imaginarne krivce za događaje pred kojima je ostajao nemoćan, na samo sebi svojstven način, objašnjavao gubitke voljenih osoba i članova familije.

Suđeni i nesuđeni

Kod Rumuna postoji specifično vjerovanje u sudbinu prema kojem postoje suđene i nesuđene osobe. Naime, iako se ljudi najčešće spajaju zbog ljubavi i fizičke privlačnosti tamošnji narod misli da to nije pouzdan dokaz da ih kroz to povezuje i sudbina. Kao i sve drugo i sama sudbina nije savršena pa zna pogriješiti i spojiti dvoje kojima su određeni neki drugi partneri. Možda oni za to nikada ne bi ni saznali da im se u jednom trenutku života na putu sreće i zajedničkog života nije ispriječila crna magija.

Vradžbine za sudbinu su najkraće rečeno čarke namjenjene da se određena osoba na perfidan način ubije, kako više ne bi bila zapreka u sklapanju novog braka. No, evidentno je kako baš sudbina nema puno veze sa samim ritualima, koji se svjesno izvode za prizivanje smrti, već iza svega toga stoji obična ljudska požuda, ljubomora ili pokvarenost. A ukoliko se ove tri čovječije slabosti ujedine onda sasvim sigurno postaju okidač za crnu magiju. Naime, ne postoje nikakvi pouzdani znaci da su neki bračni partneri neprimjereni jedno za drugo, već čitava ideja dolazi iz glave ogorčene ili zaljubljene djevojke kojoj se dopada tuđi muž.

Kako je već naglašeno čarke za sudbinu imaju za cilj izazvati iznenadnu smrt određenoj osobi i očituju se kroz tri glavna oblika; vještica odlazi u šumu i tamo ritualno zabada sjekiru u drvo, ili postavi željezni obruč oko nekog panja i čvrsto ga stegne. Navedene radnje predstavljaju direktnu repliku u odnosu na vjerovanje u drvo života koje je povezano sa sudbinom jedne individue. Interesantno je reći kako postoji velika sličnost između rumunjskih i bosanskih magijskih vjerovanja, koji se podudaraju i u ovom segmentu. Naime, kod Bošnjaka se vjeruje da svaki pojedinac ima svoje drvo koje ga predstavlja i ako bi nekim slučajem čovjek nehotice, ne znajući, posjekao svoje drvo istog trena bi umro. Zasjecanjem stabla oštricom sjekire, prema rumunjskom vjerovanju, nanosila bi se smrtna rana osobi koja se na volšeban način identificira sa njom.

Drugi oblik čaranja za sudbinu sastoji se od toga da se panj posječenog drveta obujmi željeznim obručem, čime se prvenstveno cilja na ženu pred samim porodom ili na onu koja je rodila prije nekoliko dana, kako bi joj se prizvala smrt i muž učinio udovcem. Radnja kojom se posječeno tojest umiruće drvo opaše željezom naglašena je činjenicom da žena koja se porađa u sebi nosi smrt. U Bosni se također vjeruje kako je svaka trudnica u toku porođaja jednom nogom u grobu, a takvo joj životno ugroženo stanje traje i nakon rođenja djeteta tokom narednih 40 dana, jer je "slaba poput ptice na grani" te podložna svakom magijskom uticaju. Dok okružuje panj željeznim obručem vještica obično ponavlja neku ubojitu formulu poput ove:" Sve dok ovaj panj ostaje ovako nepomičan i stegnut, ta i ta neće preživjeti".

Zadnji tojest treći oblik vradžbine za sudbinu izvodio se uz pomoć žive žabe, kojoj bi se usta zašila crvenom svilom, te bi se tako unakažena ostavila u zatvorenoj posudi sve do finalnog dijela rituala, kada bi se uz izgovaranja kratke magijske formule probola nožem. Iza toga se vjerovalo da čim bi žaba umrla isto bi se desilo trudnici ili onoj ženi koja se nedavno porodila. Ukoliko bi se nekim slučajem nakon smrti takve žene njen muž oženio u toku 40 dana onda se tvrdo mislilo kako je njegova supruga umrla od sudbine te da je njegova nova izabranica upravo ona koja je radila crnu magiju.

Opasno igranje sa sudbinom

Ileana Buresku, etnologija iz Bukurešta, navodi kako je prilikom terenskog istraživanja i prikupljanja informacija slučajno saznala za jedan neobičan i navodno istiniti događaj, koji se desio nekoj ženi u Moldaviji, koju je jedna stara cura iz sela zamolila je da čara za sudbinu. Djevojka je, naime, bila čvrsto uvjerena da je muž od mlade komšinice koja se upravo porodila, njoj zapravo bio suđen i htjela ga je pošto-poto osvojiti. Mislila je ukoliko je upravu sa tom pretpostavkom, mlada majka moraće umrijeti. Starica i djevojka su otišle u šumu da pronađu stablo u koje će se zabosti sjekira. Čim se deblo osušilo, kćerka od stare žene koja je čarala umrla je. Naime, i ona se bila također tek porodila i još je ležala u krevetu. To je ucviljena starica protumačila kako je sudbina njenog zeta namjenila nekoj drugoj a ne njenoj kćerki, a posumnjala je čak da je njegova sudbina možda i ova stara cura. Gospođa Buresku u nastavku navodi da se ipak taj mogući brak još nije desio u periodu dok su bili tamo, i kako je od tog događaja prošlo deset godina, stara žena joj je rekla:" Ako je njen zet taj kojeg ona stara cura treba dobiti, braka će ipak biti".

Devet konaca iz devet kuća

Rumunjske vješice bavile su se i poništavanjem navedenih magija ali uvijek po određenim pravilima. Naime, ženi od koje je sudbina napravila djevicu, djevica bi trebala poništiti vradžbine kako bi postala stara baba, dok stara baba treba poništiti te čarke da bi mogla postati udovica. Nadalje, udovica vradžbine sudbine skida kako bi postala "momak", a momak mora poništiti magije da bi postao udovac, i tako dalje sve dok se zlo ne otkloni. Pošto se magije za sudbinu rade na mnoge načine potrebno je biti dovitljiv pa znati pogoditi čime su se napravile, pošto se samo na taj način magije mogu pobjediti. Ukoliko je tamo neka žena čarke radila sa željeznim ekserima onda se samo sa njima one i skidaju, kao i ako su rađene sa drvenim klinovima, i tako redom. Jednom rječju, onako kako je rađeno po sudbinu tako se moralo i poništavati. Po bilježenju etnologa uvijek je bilo lakše pronaći ona lica koja su tvrdila da znaju slomiti čarke za sudbinu od onih koji su ih pravili, pošto se niko od njih nije htio odati i otvoreno priznati da se bavi takvim stvarima, jer ih je valjde i same bilo sram zbog učinjenih djela.

Ti pojedinci otkrivali su kako bi u svom ritualu oslobađanja koristili devet konaca iz devet kuća, srp, nož, lanenu krpu, sjekiru, ražanj i mnoštvo drugih rekvizita koje bi pojedinačno ili zajedno spajali u posudi sa izvorskom vodom, uz duže i kraće bajanje, da bi se na kraju tom obajanom vodom bolesnica oprala i napila. Time bi se ona u potpunosti spasila od sigurne smrti koju joj je na magijski način bila namjenila neka zlobnica.

Raskovnik ili gvozdena trava

Zadnjih decenija proširila se priča o čudesnoj biljci koja navodno ima magični korijen koji može otključati bilo koju bravu ili vrata, prizvati sreću i zaštiti od zla. Na temelju te legende vješti prevaranti dosjetili su se kako varati narod i poturati im nekakvo nepoznato korijenje obećavajući im pritom svakakva čuda. No, šta se zapravo krije iza sve te pompozne priče?

Gvozdena ili željezna trava (Cynanchum vincetoxicum) je otrovna biljka sa višestrukom upotrebom u magijskim ritualima i narodnoj medicini. U Rumuniji je nazivaju različito poput: biljka hajduka, raspjevana biljka, trava spavanja, zaboravna trava, zlatna ili ljubavna trava i tako dalje. U pojedinim dijelovima ove zemlje ne smatraju je običnom biljkom nego pravom prirodnom vradžbinom sa čudesnom moći  da otvori ili otključa bilo koju bravu i katanac. No, kako je u vezi navedene biljke sve mistično i obojeno čarobnošću put do nje je uvijek prošaran lukavošću i magijom. Zbog toga su primat u pronalasku te glasovite travke preuzele lokalne vještice domišljajući se kako je se domoći na siguran način. Da su rješenjima kumovale ženske glave možda najbolje predočavaju sami opisi rituala  kroz koje se čistim lukavstvom tjera životinjska majka da učini skoro nemoguće da bi oslobodila svoje potomstvo od zatočeništva.




U najpoznatijem od svih recepata osoba koja ima želju da dođe u posjed čarolije koju posjeduje gvozdena trava potraži u prirodi ženku ježa, koja ima mlade, pa iz prikrajka pazi kada će ih napustiti u potrazi za hranom. Čim se ona udalji treba da svu mladunčad pokupi i odnese do svoje štale, tu ih zatvori a štalu zaključa sa katancem. Majka ježica kada se vrati i opazi da joj nema mladih odmah se uputi u potragu za njima, vođena instinktom i mirisom, i brzo ih pronalazi te oslobađa, ali tako da dodirom svoje njuške otvori katanac i sama vrata. To uspijeva, prema mišljenju rumunjskog naroda, jer je prethodno pojela struk gvozdene trave a dokaz tome je da nakon njenog odlaska ostaje čudan trag u obliku srebrenkastog praha. U ovaj prah osoba treba uvaljati prst kako bi se on zalijepio za kožu i tako apsorbirao u nju. Nakon sedam dana ova osoba ima moć da dodirnuvši prstom bilo koju zaključanu bravu istog trena  je otključa.

I u drugim regijama, poput Maramureša, recepti za upotrebu navedene magijske biljke su veoma slični: čovjek koji želi da bude jak kao samo gvožđe mora pronaći ovu travu u samu zoru, ubrati je i odnijeti kući, potom si rasječe kožu na desnom dlanu i u tu otvorenu ranu položi nit ove biljke, te je zatvori kako bi ona zarasla u njoj. Nakon toga, vjeruje se, ne samo da će ojačati poput  samog gvožđa, nego će moći bez ikakvih problema otvoriti bilo koju bravu.


Biljka koja otkriva blago

Međutim, skoro svi oni koji tragaju za gvozdenom travom slažu se u konstataciji da je nije nimalo lako pronaći. Najvažniji faktori u tom poduhvatu ogledaju se u velikoj mudrosti ili pak velikoj sreći. Oni uporni domišljaju se kroz razne načine. Tako ljudi koji žive po planinskim zabitima i područjima pribjegavaju sljedećoj metodi traženja: ispletu od pruća mali tor ili ogradu, ali tako gusto da ni skakavac ne može proći kroz njih. U ono što su spleli zatvore mladunče  krtice ili poljskog hrčka. Na vratima obora stave veliki zaključan katanac koji stoji naslonjen na zemlju. Majka tog mladunčeta, u želji da ga izbavi, pokušava da izbjegne katanac i nekako uđe no kada shvati da joj to ne uspijeva mahinalno odlazi da pronađe gvozdenu travu. Nakon kraćeg vremena ona se vraća noseći nit  trave u njuški, njome dodiruje katanac, koji se odmah nakon toga otvori. Sretna što je uspijela spasiti svoje mladunče, ženka zaboravlja na tu nit koja ostaje na tlu u blizini katanaca i odlazi. Onaj čovjek koji je namjestio zamku iz prikrajka gledajući šta se dešava, koristi tu nepažnju da ugrabi nit i čvrsto je držeći u šaci odnese kući.

Osim sposobnosti da otključa sve zaključano narod po Rumuniji misli da se sa gvozdenom travom može pronaći  i blago skriveno u zemlji ili po pećinama. Za tu namjenu ona se traži i ubire noću, uoči nekog velikog praznika, kao što je Jurjevo (23.april), na Ispasul (25.maj), Sanzionele (24.juni) ili Ovidenia, koja se slavi 21.novembra, i tako dalje. Ko je tada ubere i nosi sa sobom posjeduje neprobojnu zaštitu pred napadom strijela i metaka, a isto tako poprima moć da razumije jezik životinja.

Neki tvrde da je ova biljka u početku svog rasta sasvim obična trava, ali samo godinu dana, dok u drugoj godini prelazi preko tri tekuće vode, i tako dalje, sve do devete  godine, kada se opet vrati na ono isto mjesto na kojem je ponikla. No, nisu svi takvog mišljenja već se duž Rumunije mogu čuti i druge izjave poput one da gvozdena trava prelazi isključivo preko močvarnih predjela, a ukoliko je slučajno pojede stoka umrijet će. Ako se biljka baci u stajaću vodu, ona potone na samo dno, dok ukoliko se nađe u rijeci ona pluta po površini. Također, misli  se da samo jež, drozd, djetlić i još poneka životinja znaju gdje ta trava raste, kako bi njome, u slučaju da neko zatoči mladunce i zaključa ih, mogli da ih oslobode.

Zbog raznih folklornih vjerovanja često se stiče utisak kako gvozdena trava zapravo i ne postoji, već da je plod narodnih legendi i one sveprisutne, duboko utkane ljudske čežnje za čudima i nesvakidašnjim. U Banatu i Transilvaniji vjeruje  se kako gvozdena trava raste na kamenu, između lišća, nosi krunu, živi i hoda. Nema korijena ili lišća, samo na ramenima krila. Ima četiri noge i rep. U takvom prikazu pojavljuje se na ukrasnom keramičkom disku u staroj crkvi u Radauci, sa naglašenim muškim atributima.

Nadalje, misli se da je gvozdena trava žućkaste boje.  Na kamenju ostavlja malo korjenje i odlazi. Kada je oblačno, ono se ne može uočiti  dok  je obris korijenja jasan i lako uočljiv usred sunčanog i vedrog dana. Navodno, biljka najintenzivnije sjaji samo noću, poput Sunca ili zlata. Još se tvrdi da je to čarobna biljka zbog toga što je davala izvanrednu snagu pojedinim narodnim junacima, ali i poznatim lopovima koji su bez puno muke otvarali i pljačkali kuće bogataša i plemića. Narod uglavnom smatra da se biljka nalazi tamo gdje dugo gori vatra, na oštrim liticama ili mjestima na koja je protjeran đavo.



Kako pronaći gvozdenu travu

Na kraju treba skinuti taj plašt magičnosti kojima odišu narodne legende i kazivanja pa kazati kako gvozdena trava nije nimalo tajanstvena već vrlo dostupna pošto slobodno raste po šumama, pored živica, na livadama, te da cvjeta tokom jula i augusta. Ima male bijele cvjetove u obliku zvijezde, i okruglo lišće. Listovi su prekriveni sa nekoliko crvenih mrlja ili šara, što cijeloj biljci daje izgled kao da je hrđava, pa se zbog toga i naziva gvozdena trava. Te mrlje proizvode neku vrstu ljepljivog soka, čije kapljice ostaju na ivicama lista pa nalikuju na kapi rose.

U narodnoj medicini biljka se koristi na različite načine, a najpoznatija je praksa upotrebe njenog korijena kao diuretika. Protiv grčeva u stomaku, upale slijepog crijeva ili hernije, biljka se bere i suši, a prah koji se dobije njenim usitnjavanjem dodaje se rakiji ili mješa sa šećerom, pošto je jako gorkog okusa. Sa njenim sjemenom i u kombinaciji sa konjskom travom (gorki dubačac) liječi se onaj ko boluje od straha tako što se nakadi.

U rumunskoj etnobotanici postoji još jedna biljka pod nazivom gvozdena trava, koja se na našem prostoru naziva rosika. Njen izgled je bez sumnje zanimljiv a u narodnoj medicini koristi se protiv kašlja. Posjeduje crvenkasto-žute cvjetove  prekrivene nitima, na čijem se vrhu nalaze minijaturne kuglice, koje sadržavaju viskoznu supstancu, pa se na sunčevoj svjetlosti presijavaju i cakle. Vjerovatno se u tome krije porijeklo naziva te biljke.


Rosika


Za kraj treba napomenuti kako vjerovanje o gvozdenoj travi nije isključivo vezano za Rumuniju već se ono susreće kod Bugara i Turaka, koji imaju identično mišljenje o biljci nazvanoj demir-bozan ili u prijevodu na bosanski „razbij-gvožđe“. Također, ovo vjerovanje postoji i u Bosni i Hercegovini, što uostalom navodi i Ljudevit Ivandić u knjizi „Pučko vjerovanje“ gdje bilježi kako se u sjeverozapadnom dijelu Bosne pripovijeda o biljci „razkovnik“ kojoj narod pripisuje "moć da može otvoriti svaku bravu i ključaonicu“. Slično vjerovanje navodi se u Hrvatskoj, u Samoboru i na otoku Cresu, gdje tu travu nazivaju „se-odpira“.

Sve moći čudesne tisovine

Niti jednom drvetu, osim možda lipi, nije posvećena tolika pažnja u bosanskoj narodnoj tradiciji kao tisovini ili tisi. Korijeni takve prakse potiču još od naših ilirskih predaka koji su prije rimske okupacije Ilirikuma vjerovali da njihova božanstva obitavaju u raznom drveću. Od tog vremena kod Bošnjaka postoji vjerovanje kako svaki čovjek pored zvijezde na nebu, zviždenjaka ili salamandera, izvora ima i svoje drvo koje predstavlja njegovog dvojnika u svijetu prirode. Zapravo ta četiri dvojnika predstavljaju četiri elementa prirode i savršen su prikaz duboke povezanosti ovdašnjeg čovjeka sa svijetom koji ga okružuje.
Za tisovinu se u narodu govori da svoj skoro sveti status duguje tome što uglavnom raste na čistim i često nepristupačnim mjestima. Iako je danas vrlo malo tisovog drveća po Bosni može se konstatovati da je kult ovog drveta nekada bio vrlo raširen po cijeloj zemlji, ako ne i najvažniji, o čemu svjedoči na desetine topografskih naziva na geografskim kartama poput Tisa, Tisova Kosa, Mali Tisovac, Tisovača i mnogi drugi. Danas jedna od najstarijih tisa svakako je ona kod Olova, u Bukovu Dolu, čija se starost mjeri nekoliko stotina godina.

U narodu je ostalo sačuvano dosta vjerovanja o profilaktičnoj moći tise da odbrani neki kraj od nevremena i leda. Upravo zato smatra se velikim grijehom posjeći njeno stablo. Uvijek se gledalo da nešto od oraćeg pribora bude od tisovine te da se stoci, posebno volovima, utisne za rog mali komadić drveta kao utuk svakom zlu. U istu svrhu, na cijeni je posebno bio stap ili drvena posuda za tučenje masla napravljena od ovoga drveta, zbog vjerovanja kako ni jedna vještica neće moći oduzeti mlijeko kravi niti je ko ureći.

Tisovini je narodna predaja podarila mnoge priče i legende od kojih je najpoznatija ova. Pripovijedalo se, da je jednom davno u nekakva bega oralo pedeset plugova na njivi. Kako je bilo lijepo vrijeme, bijaše i sam beg izašao na njivu da posmatra, kako njegova vjerna raja marljivo tjera svoje tovne volove. Vele, dok su kmeti orali a beg ih gledao i razgovarao sa seljanima i slugama, dođe jedna Ciganka i zamoli bega. da joj udijeli sadaku.

- Vala ti ne dam ni pet para, reče beg - dok mi šta god ne pofaletaš; ja sam čuo, da si velika sihirbazica, deder svoj kakav majstorluk pokaži, da i ja vidim!

- Hoću, dragi begu, Allah ti dao svako dobro i zdravlje, Bog te očuvao od tvojih dušmana, samo obećaj štogod staroj neni, nastavi Ciganka onim poznatim lukavim tonom.

- Hoću, Ciganko, reče beg - daću ti stranu žita, ako nešto učiniš, što mi u pamet ne može leći.

- Dobro, dobro, Allah ti zdravlja dao, baš ću ti jedno čudo pokazati, i to veliki keramet; čudo, dragi begu, kakvo ni u snu nijesi vidio, produži Ciganka - eno, vidiš one tvoje plugove i volove, ja ću nešto proučiti i huknuti, pa se neće moći ni jedan maknuti.

- Dobro, Ciganko, ako to učiniš, daću ti tovar ječma; ali ako ne mogneš, turske mi vjere i lijepog mi mog dina, udariću ti stotinu udaraca bičem po stražnjici, zaprijeti joj beg, na što Ciganka bez razmišljanja pristade i odmah počnu nešto učiti i puhati prema volovima, koji marljivo svoj tovar za sobom vukoše.

Nije dugo ni bajala, kad zbilja svi volovi pod pluzima stadoše kao da su za zemlju prikovani, samo jedan plug ne stade, nego i dalje nastavi svoj teški posao.

- Vidiš, beže?, zapita Ciganka.
- Vidim, Ciganko, odvrati beg - baš si prava sihirbazica, al' mi reci, što je seveb (uzrok), da i onaj jedan ne stade?

- Heh, moj bego, Bog ti nafake dao, produži sitna vjera, - onog jednog ne bi mogli svi sihirbazi, što ih ima na svijetu, ustaviti; jer u onom plugu ima bilo šta od tisovog drveta.

Beg zapovijedi, da se onaj plug pretraži, kad zbilja u volovskim rogovima uvrćeno po komad tisovine. Beg Ciganki dade, što joj je obećao, a narod raširi taj istiniti i očevidni događaj po svojim selima. I od uha do uha pročuje se ta priča po cijeloj Bosni tako da je danas malo ko ne zna pričati.


Hamajlija od tisovine

Tisovina je među narodom počašćena nazivom "sretno drvo" zbog vjerovanja da štiti od svakog zla i donosi sreću te se u današnje vrijeme može skoro pronaći kod svakog drugog stanovnika Bosne i Hercegovine.

Adet je da se djeci, posebno onoj maloj, stavlja ispod jastuka da ih štite od urokljivih očiju dok je odrasli nose u novčaniku ili u vidu privjeska. Tu praksu slijede i spravljači zapisa pa tradicionalno hodže i derviši stavljaju komadić tisovine, zajedno sa sedefilom, u hamajliju kako bi se njena moć udvostručila.

Još je prije jednog vijeka doktor Sielski pisao;" U Bosni i Hercegovini su se kao hamajlije nosile mnoge druge stvari: platnene, mineralne, biljne i koštane. Tako se, na primjer, u crveno platno ušije komad tisovine, objesi na crvenu uzicu pa njome opaše plačljivo dijete. Hamajlija se može splesti od uzica u četiri boje (crna, žuta, narančasta i crvena) a onda se njome opasati urečeno dijete. Nadalje, kombinacija tisovine i dvije košpice od hurme sašiveno u komad crvene tkanine, predstavljalo je moćno sredstvo protiv uroka".

Rahmetli stravarka Fatime K., iz Velike Kladuše za života je radila hamajliju od tisovine na slijedeći način; prvo bi na koncu proučila 99 puta Ajetul Kursiju i svaki put svezala na niti čvor i puhnula u njega. Pošto bi zavezala i zadnji uzao, konac bi omotala oko malog komadića tisovine. Govorila je kako je to hamajlija protiv crne magije i zla a ako je nosi žena uza se, navodno, vodit će glavnu riječ sa mužem. Također je tvrdila da svako onaj ko nosi ovu hamajliju sedam dana sa njega mora otpasti svaki sihir, pa bio on star i dvadeset godina.

U Bosanskoj Krupi i Sanskom Mostu narod vjeruje da ako se oko komadića tisovine sedam puta omota papir i ona zalijepi selotejpom da se dobila prvoklasna hamajlija protiv čarki i džina.

Duž sjevernog dijela Bosne i Hercegovine, posebno oko Prijedora, Kozarca i Banjaluke, egzistira običaj bacanja komadića tisovine u posudu sa vodom, kako bi se doznalo da li se neko osoba bavi čaranjem. Prvo se na glas postavi pitanje tako što se navede ime te osobe a onda se drvce tisovine baci u vodu; ako potone odgovor je potvrdan a ako ne onda je to znak da se imenovana osoba ne bavi magijom. Idući dalje, u Brčkom i okolici hamajlija od tisovine se radi tako da se u crvenu platnenu kesicu stavi mali komadić ovoga drveta, te doda na vrh nože soli i šećera. Zatim se kesica zašije i vjerno nosi uza se.

Kako je skoro nezaobilazni rekvizit u ritualima liječenja od crne magije tisovina osim hamajlijske uloge ima i onu egzorcističku. U Cazinskoj krajini stravarke imaju običaj okaditi omađijanu osobu sa nekoliko suhi komadića korijena omana te komadića tisovine koje bace zajedno na žeravicu. Dok pronose posudu sa ugljenom oko bolesnika ponavljaju Euzubilu i Fatihu tri puta a onda govore:

Uz božiju moć i pomoć
neka svako zlo i sihiri
odu od ovog čovjeka daleko, predaleko
na truhle panjeve i mutne vode;
tamo se zavlačili na njega se više ne navlačili.

Tajne alkoholizma: čaranje da pije i da ne pije

Iako se generalno smatra da je alkoholu skloniji muški spol nedavna istraživanja pokazuju da su u jednakoj mjeri tome podložni muškarci i žene. Većina njih konzumaciju alkohola smatra načinom za opuštanje i u tome ne vidi nikakav problem, dok se jedan dio opija naivno misleći da će im tako biti bolje. No, zapravo, siguran dokaz da je neko postao zadrti ili kronični alkoholičar jeste ona klasična faza kada ta osoba ne može i ne želi priznati da ima problem sa pićem, već uporno tvrdi da se može sa njim nositi bez ikakvih problema te prestati u bilo kojem trenu. Naravno, to je pouzdan pokazatelj da je odavno prestala svaka svjesna kontrola i jedina koja postoji je ona po kojoj alkohol u potpunosti vlada sa tim pojedincem.

Iza sklonosti ka alkoholu uvijek se krije slabi ljudski karakter koji bježeći u opijanje zapravo traži lažni bijeg od života i svakodnevnih problema i obaveza. Čak smo u prethodnom vijeku svjedočili  katastrofalnoj tradicijskoj navici da su se mladi muškarci namjerno podsticali da počnu sa pijenjem alkohola, obrazlažući to primitivnim i besmislenim izjavama kako „nije muško ko ne voli rakije“, ili „nije muško ko ne voli da popije“.



Antropološki posmatrano takav nerazumni postupak predstavljao je svojevrsnu inicijaciju mladića u svijet odraslih muškarca, koji se kroz naredni period pretvarao u pravo ovisništvo rezultirajući nizom socijalnih tragedija. Posljedice tog nerazumnog čina i tradicije bile su krajnje razorne prvo za ljudski um i zdravlje a onda i familiju. Nebrojeno mnogo puta alkoholizam supruga, osim loše finansijske situacije, dovodio je do fizičkog i psihičkog maltretiranja drugih članova familije, posebno žene i djece, što je često znalo kulminirati sudskim sporovima, razvodima i raspadom porodice.

Međutim, niti u današnje vrijeme nije ništa bolja situacija. Možda je po ruralnim sredinama nestalo onih agresivnih alkoholičara koje je imala skoro svaka familija, no, današnji  tempo života i prije svega pritisak kako roditelja, tako i društva, na mlade ljude djeluje prilično negativno te oni osim u pijenju i pušenju, na žalost, i u drogi traže ispušni ventil.

No, treba reći da priča o alkoholu nema isključivo svoju tamnu stranu, jer ukoliko se konzumira umjereno i sa vremena na vrijeme, alkohol sam po sebi ne bi trebao prestavljati nikakav ozbiljan problem za osobu koja ga koristi. Komplikacije uvijek počinju onda kada se izgubi kontrola nad njim odnosno nad samim sobom. To je uostalom i mišljenje našega naroda pa se smatra, nekad doslovno preporučuje, kako je popiti pokoju čašicu rakije ili konjaka ujutro dobro, te mnogo zdravije od pušenje, pošto se time ubije poneki bakcil u organizmu, pojača rad krvotoka i zagrije tijelo.


Tri pive za pijanicu

Opšte je vjerovanje kako se magijom i zlim vradžbinama nekoj osobi može stvoriti želja za odavanjem alkoholu, kako bi ga se na taj način raskućilo i uništilo. Kod mađarskih Cigana postoji razvijen sistem čaranja i bajanja za mnoge ljudske probleme pa i za samo pijanstvo. Tomošnje Ciganke vjeruju da će postati pijanicom onaj čovjek kojem se sipa tokom devet dana preko pačije guše malo rakije i daje da popije uz riječi:

Kao što patka ne može bez vode
tako ni ti ne mogao bez pića.

No, međutim, nemoguće je ne primjetiti da ukoliko ta osoba već pije, a po receptu je to očito, koliki stvarni učinak onda ima ovo čaranje?!

Mada se generalno smatra da nema lijeka ni pomoći alkoholičarima među balkanskim narodima egzistira mnoštvo vjerovanja i ritualnih postupaka sa kojima se željelo na volšeban način uticati na prestanak želje za opijanjem kod pijanca.

Da bi se pojedini alkoholičar ostavio pića hodža Hasan iz Cazinske krajine preporučivao je slijedeći recept; kupe se tri pive i zakopaju u izmet poljskog toaleta, pazeći pri tome koja je prva, koja druga i koja treća piva odnosno po kojem su redu zakopane.  Pive u izmetu ostaju zatrpane 40 dana, nakon čega se vade i operu. Zatim se alkoholičaru ponudi prva piva da je ispije. Kako je kazivao hodža Hasan, od te prve pive pojaviće mu se muka u želucu. Naredni dan se alkoholičaru servira druga piva a treći dan zadnja. Navodno, nakon ispijanja druge pive uhvatit će ga štucavica a od one zadnje slabost pa je i neće moći popiti, bar ne cijelu.

U Rumuniji protiv pijanstva čara se i baje ovako. Kod kuće žena zamota u neku krpu ili najlonsku vrećicu komad maslaca i tri svježa kokošija jajeta pa se sa time uputi ka groblju. Ondje potraži grob nekog pijanca a ako ga nema može bilo koji drugi. U taj grob zakopa ono što je donijela i govori ovu bajalicu navodeći u njoj ime mrtvaca i svoga muža:

Kako ne pije i ne zna ništa ovaj mrtvac,
tako ne mogao ni ti moj mužu piti
niti rakiju ni vino.
Kad pomislio da piješ dim te obuzeo,
dim te gušio, vatra te pekla,
zemlja te pritisla da ne možeš disati
a kamoli misliti na rakiju i vino.
Samo se žalio i strahovao;
ne želim piti, ne želim umrijeti,
ne želim da me guši, ne želim da me davi.
Kako se mrtvac oslobodio svoje duše
tako se i ti oslobodio želje za alkoholom.

Zavežljaj koji je donijela i zakopala ostaje u grobu devet dana a nakon toga žena se vraća po njega te dok otkopava grob opet govori istu bajalicu. Te noći za večeru žena će ispeći jaja na onom maslacu i dati ih mužu alkoholičaru da pojede. Nakon toga, vjeruje se, u njemu će nestati bilo kakve želje za alkoholom.

Osim navedenog u narodu Bosne i Hercegovine često se pripovijeda kako se u onoj rakiji koja se zatekne pored umrlog pijanice, a nije je stigao iskapiti do kraja, krije čarobni lijek za odvikavanje od pića. Ukoliko se ta takozvana „mrtvačka rakija“ ponudi nekom alkoholičaru da je popije navodno prestaće piti. Isto tako, ukoliko bi žena svome mužu sipala nekoliko kapi vode kojom je prethodno okupan mrtvac  u rakiju govoreći:" Kako mrtvac ne može da pije tako ne mogao više ni ti“, vjerovalo se da će u njemu doslovno umrijeti želja za pićem. Umjesto toga, na cijeni je i mlijeko crne krmače ili žablja mokraća što se tajno poturalo alkoholičaru da ispije u nadi da će prestati sa svojom lošom navikom. Također se vjeruje ako se lastavici presiječe vrat te se očišćena zapali na vatri do ugljenisanja, da će taj prah izliječiti pijanca, ukoliko mu se tajno sipa u hranu i piće.

Prizivanje kućnog berićeta

U narodu Bosne i Hercegovine od davnina se vjerovalo kako u nekoj kući može nestati berićeta ili blagostanja ukoliko se nešto iz nje ukrade, ili se na tu kuću rade magija ili baca kletva, a posebno ako se preko krova prebaciva zemlja sa groblja. Vrlo često, čak i danas, mnogi ljudi se žale kako unatoč urednim platama i relativno dobroj materijalnoj sređenosti u njihovom domu nema nikakvog napretka, novac koji uđe u kuću brzo je i napusti a njeni ukućani su u stalnim dugovima i kreditima. I tako stalno u krug.

Kako bi se sačuvao kućni napredak oduvijek su postojali izvjesne zabrane (tabui) i radnje kojima se prizivala nafaka i berićet među familiju i dom. Kod Bošnjaka se tradicionalno vjerovalo da se kuća ne smije pomesti petkom i nedjeljom, jer bi se u protivnom mogao kućni berićet izmesti napolje. Prema tom ubjeđenju kućna nafaka stoji na nedjelji i petku; zato što je nedjelja prvi dan u sedmici, prema arapskom kalendaru, a petak jer je pejgamberov dan, te na ove dane treba posebno paziti na domaće životinje, kako ih ne bi kakva tegoba zadesila (hira zahirila). Također, vjerovalo se kako pred velike praznike ne valja ništa u kuću pozajmljivati jer bi ukućani u protivnom morali preko cijele godine od drugih pozajmljivati, pošto bi im u kući stalno manjkalo berićeta.

Međutim, treba navesti kako blagostanje nije uvijek uništavano od strane neprijatelja nego ga je mogao i sam čovjek prognati iz svoga doma kršenjem nekih starih tabua. U Velikoj Kladuši se, na primjer, vjerovalo kako nije dobro udariti kašikom od stol ili sofru pri kraju jela pošto bi to tjeralo berićet od kuće. Ko to napravi sugeriralo mu se da uzme još jedan zalogaj a onda pažljivo odloži kašiku. Isto tako, nije dobro niti smijati se prilikom objeda, posebno ne od strane gosta, jer se time isto nanosila šteta kućnom dobru.

Da bi se blagostanje prizvalo još i danas se u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine prakticiraju neke od ovih magičnih radnji. U pitanju su uglavnom prilično jednostavni rituali poput onog da se tokom jutarnjeg čišćenja kuće prikupljeni smet ili prašina uvijek baci napolju u pravcu zapada, kako bi svako zlo sa njim otišlo, a kućna vrata se potom ostave otvorena bar pola sata, da bi u kuću ušao berićet.

Naprotiv, ako bi se želio poduzeti jači ritual onda bi se uoči petka pomela kuća, ali tako da se smet ili prašina metlom sakupi na dva mjesta, pa bi onda domaćica govorila slijedeće:

Dževap činim mu,
dedžiji džep čanak.

Zatim bi sastavila one dvije hrpe kućnog smeta, iznijela ih napolje i bacila u pravcu jugoistoku te na kraju tri puta pljunula po metli.

Kada se mati ili otac vrate iz toaleta i nađe djecu kako su zaspala, a da prije toga nisu već spavala, treba da im pažljivo uzme pljuvačke iz usta pazeći da ih ne probudi, pa tim ovlaženim prstom otići dodirnuti domaće životinje, poljoprivredne strojeve, auto, a onda prst obrisati od maramicu, uredno je premotati i nositi stalno uza se. Nakon toga, tvrde stare bošnjačke glave, ta će osoba imati mnogo berićeta u budućnosti. Još je dobro, misli se, da onaj ko nema kućnog berićeta da sebi često niz nos gleda u prste na rukama.

U prošlosti je bio običaj da kada u kući ponestane brašna ili drugih namirnica domaćica tri puta govori ovu hajir basmu:

Muhajer sa nama, Bog sa tobom,
bi li bila olakšica ovo,
da oka meni, oka tebi,
ne bil' bilo bereketa!

Isto tako, kada u kuhinji nestane ili potroši se nečega od potrebština ne valja kukati nad onom praznom posudom nego reći: „Nije prazan, niti bijesan“ pa u nju baciti kamen i reći: „ Težak mi bio, kao i ovo!“.


Čuvarkuća za kućno blagostanje

U tradicijskom vjerovanju bosanskohercegovačkog naroda pojedino bilje poput fasligana ili bosiljka, nevena, sedef trave priziva dobru sreću i napredak onoj kući u kojoj se gaji. Tako, primjerice, da bi u kući bilo sreće u novcu po Cazinskoj krajini se sadi neven u saksije i drži na prozorima. Međutim, narod tomošnjeg kraja vjeruje da neven nije dobro uzgajati ako u kući ima djevojaka na udaju, jer im on otežava mogućnost da uđu u brak.

Stare bosanske žene su od davnina imale običaj bajati nad čuvarkućom kako bi od nje napravile biljni tilsum za kućni berićet, koji uostalom čuva kuću i od svakog hrsuza i lopova. Dok bi presađivala čuvarkuću u saksiju sa zemljom govorila bi ovako:

Da Bog da se primila,
kako na sljemenu,
tako u vimenu,
kako na strehi,
tako u pčeli,
dim jastuk.

Nakon toga tri puta se pljune. Još se kazuje kako je bolje imati čuvarkuću na krovu nego dva psa pred kućom, što dovoljno prezentira narodnu vjeru u njenu čudesnu moć.



U Rogatici, pak, vjeruju kako je dobro uza se nositi komadić užeta kojim se neko objesio – onome ko ga nosi uza se sreća će stalno ići naprijed.

Ništa manje nije bitna niti hamajlija kojom bi se sačuvao kućni berićet a nju je naš narod uvijek prepoznavao u glogu. Naime, tvrdi se kako je za zaštitu kuće najbolje držati bar komadić gloga na ulaznim vratima.

Zapis za liječenje impotencije

U današnje vrijeme sve je više muškaraca različitih životnih dobi koje muči problem sa slabom erekcijom, a dosta njih ima tegoba sa impotencijom. Ona može biti uzrokovana različitim uticajima, među kojima je jedan od njih i stres. U klasičnoj medicini impotencija se dijeli na onu psihičku i fizičku tojest postoji stvarni problem. U arapskoj duhovnoj medicini egzistira niz zapisa namjenjenih liječenju ove neugodne bolesti, poput ovoga:



Za razliku od mnogih drugi zapisa magična formula se ne piše na papiru ili tkanini već na listovima betela (Piper betle) koje zatim impotentni muškarac proguta. Postupak se ponavlja sve dok bolesnik ne osjeti da mu se vraća muškost.



Betel (Piper betle)

Ljubavna čarolija sa svijećom i devet igli

Svijeća u ovom čaranju predstavlja željenog muškarca koji se želi vezati, a u čije se „tijelo“ zabadaju igle na sljedeći način.

U sam vrh svijeće zabodu se tri igle govoreći:

Ne zabadam u svijeću, već u srce toga i toga da me želi i čezne za mnom.

Potom se zabadaju još dvije igle ispod tih govoreći:

Bodem u glavu da razmišlja o meni bez prestanka.

Po jedna igla bode se u dijelove koji predstavljaju ruke (sa strane svijeće) i u noge (podnožnje svijeće), govoreći pri tome:

Bodem tvoje ruke da ne dodiruju nikoga osim mene,
ubadam u tvoje noge da mogu samo ići ka meni i mojoj kući.

Opisani ritual se radi devet uzastopnih dana, svakog dana u podne i svake noći u ponoć. Nakon ovog perioda, ispred svijeće se napiše i postavi ime osobe koja se želi privući i kaže se ovako:

Luciferu, stavila sam ova tri dijela svijeće pod tvoju vladavinu,
učini da taj i taj ne može ni jesti, ni piti, niti sjediti na stolici,
niti sa ženom niti sa muškarcem, niti da sa kime govori ili hoda,
neka nema mira ni odmora dok ne dođe meni i ne bude moj.
Neka brzo dođe!

Da voljena osoba odgovori na pismo ili poruku

Prije nego li napišete pismo ili poruku (SMS), proučite Al-Fatihu i posvetite je božijem poslaniku Muhamedu s.a.v.s. Zatim tri puta ponoviti ovu dovu:

Bismilahir rahmanir rahim. Wa lammaa dakhaluu min haitsu am arahum abuuhum maa kaana yughnie 'anhum minallaahi min šain illaa haajatan fie nafsi ya'kuuba kadnaahaa, wa innahuu ladžuu ilmil-limaa allamnaahu wa laakinna aktsaran naasi la ya'lamuun.

Zatim napišite ono što želite i pošaljite.

Kako se osloboditi baksuzluka

U narodu se vjeruje da doslovno preko noći sretan i uspješan čovjek može postati pravi baksuz; ništa mu, pa i najednostavniji poslovi ne idu od ruke, prate ga razne nezgode, i upada u potpuno apsurdne situacije.
Do takvog neugodnog stanja nekog pojedinca mogu dovesti raznorazni slučajevi a među najčešćim je urok i uzimanje nekog predmeta na ulici ili putu, poput novca, nakita ili nečega drugog. Iako se većini ljudi u toj situaciji čini da su veseli nalazioci i da ih je zadesila neočekivana sreća zapravo najčešće se desi upravo suprotno.

Naime, od davnina je poznato kako se niti zlo niti dobro ne mogu uništiti, jer to su dvije nepobjedive sile, ali se zbog toga mogu magijskim radnjama prebacivati sa jednog mjesta na drugo ili sa jedne osobe na drugu. Tom prebacivanju su posebno sklone stravarke i oni pojedinci koji se žele spasiti okova magije pa ostavljaju na raskrsnicama olovo i ugljen, prolivaju vodu sa kojom su se okupali, a onda po tome odlože nešto novca ili nakita, kako bi na pouzdan način probudili pažnju i pohlepu prvog prolaznika te se napokon oslobodili onoga što ih je mučilo i uništavalo.

Ukoliko čovjek, tvrde bosanske stravarke, uspije odoliti probuđenoj gramzivosti i pljune u pravcu viđenog predmeta pa se brzim koracima udalji na njega neće preći postavljeno zlo. No, oni koji nisu bili te sreće pa su se polakomili na ovaj ili neki drugi način te postali baksuzni mogu se kutarisati tog belaja onako kako to pripovijedaju stravarke.



Idi od mene suhota i grehota


Ko je puno nesretan ili baksuzan, sklon malerima i pehovima, treba kupiti neku vrijedniju stvar poput komada nakita ili još jednostavnije novog mobitela. Kupljeni predmet postavi se na stol, a sa desne i lijeve strane stola stavi se po jedna voštana svijeća, koje se zapale šibicom. Onda se fokusirano gledajući u kupljeni predmet šest puta ponovi ova oslobađajuća basma:

Odstupite od mene sve bijede i nevolje,
idi od mene suhota i grehota, baksuzluku prokleti!
Sa sebe svlačim na ovaj mobitel navlačim
svoj jad upravo sad;
neka ovaj mobitel preuzme
sve moje bijede, nevolje i baksuzluke.
Ko uzme ovu stvar,
preuzeće na sebe sve moje zlo!

Nakon toga obajani se predmet odnosi na raskršće i baci na njegov centar. Baksuzan čovjek zatim preko svoga lijevog ramena baci šest kovanica, jednu za drugom, i kaže: " Plaćeno!". Pošto sve to uradi udalji se žurno sa raskršća bez okretanja unazad. Onaj prolaznik koji poslije toga naiđe i podigne ostavljenu stvar preuzeće na sebe sav baksuzluk.



Opisani ritual je najbolje izvesti u noći punog Mjeseca u "vještičiji sat" odnosno nekoliko minuta iza ponoći. Dok se čovjek vraća kući ne smije izgovoriti niti jednu riječ sve dok se ne uđe u kuću, u protivnom, neće mu ritual biti uspješan.

Protjerajte crnu magiju iz svog doma i života te prizovite sreću

Poznato je kako postoje osobe koje uživaju u zlu i vole raditi djela koja su protivna Božijem zakonu. U toj svojoj pakosti ovi  pojedinci žele drugima pokazati dokaze svoga rada pa se običavaju  služiti izradom čarki koje donose tajno i ostavljaju u blizini onih osoba kojima žele nauditi. Stoga ukoliko ispred ulaznih vrata ili u dvorištu pronađete čudni zamotuljak, ili bilo šta drugo na što imate sumnju da bi mogla biti nečija zlonamjerna vradžbina ne paničarite već uzmite krupne soli i pronađeno pospite sa njome. Zatim bez imalo bojazni možete plastičnom lopaticom pokupiti pronađenu magiju i odnesite je na neko raskršće kojim ne prolazite i tu je bacite, tačno na centar raskrižja. Pored vradžbine zapalite šibicom crvenu svijeću i zamolite da se urađena magija vrati onome ko ju je radio i donio, i čija osjećanja prema vama nisu dobra. Iza toga vratite se kući bez okretanja nazad.

Među najvažnijim stavkama jake odbrane pred napadima crnomagijaša i njihovih čarki jeste da se zaštiti prostor u kojem živite odnosno da tim negativnim pojedincima onemogućite da vam se približe. U tom naumu, između ostalog, može vam itekako pomoći  sljedeći jednostavni ritual: kod prodavača na placu ili u trgovini kupite 13 jaja ali pazeći da sva jaja, od prvog do zadnjeg, budu slučajno odabrana, bilo da to radite vi ili sam prodavač. No, obavezno zapamtite koje je bilo zadnje odabrano jaje i njega kod kuće skuhajte u posudi sa vodom u koju ste dodali i komadić crvenog luka. Skuhano jaje nećete pojesti nego ćete ga oguliti, ljusku sačuvati a bjelanjak i žumanjak zakopati na neko samo vama znano mjesto. Ljuske ćete držati tri dana na tamnom i hladnom mjestu, a zatim ih stucati u prah, na koji ćete nakapati malo voska upaljene bijele svijeće. Sa prstima ćete zatim umijesiti kuglicu od praha i voska, koju ćete potom  staviti u kesicu od bijelog platna i sašiti. Nju ćete onda postaviti na neko skriveno mjesto u kući ili stanu i potpuno zaboraviti na nju.

Posumnjate li u nekoj situaciji da vam neko vradžbinama želi nauditi potražite onu kesicu i otvorite je te pažljivo pogledajte u kakvom je stanju kuglica. Ukoliko je boja nepromjenjena, onda vašoj sumnji nema mjesta. No, ako je loptica promjenila boju i postala crvenom, znajte kako je na sebe privukla moć crne magije koja je bila usmjerena na vas. Takvu lopticu odmah treba iznijeti iz kuće i baciti niz rijeku ili potok a nakon toga sljedeći postupak iz početka napraviti novu kuglicu zaštite, kako bi na vrijeme osujetili novi magijski napad.

Često puta se magija donosi u kuću žrtve preko darova, koji rjetko u nama bude sumnju da se iza lažne dobronamjernosti i pažnje krije sirova želja za zlom i uništenjem. No, u takvim situacijama uvijek obratite pažnju na onaj osjećaj koji dolazi iz nas samih, naše dubine, koji nam sugerira kako nešto nije uredu kroz nemir ili pak  čudni osjećaj sumnje. Nipošto ne ignorirajte već obavezno poslušajte taj tihi glas koji postoji u nama od rođenja i čuva nas. On se aktivira svaki put sa razlogom i uvijek za naše dobro.

Ako ste dobili poklon od osobe za koju sumnjate da vam magijom želi nauditi onda vam treba samo šaka krupne soli. Ukoliko je poklon u vidu odjeće ili obuće po njoj pospite šaku krupne soli i ostavite tako da prenoći na njoj. Sutradan tu odjeću ili obuću dobro istresite na ulicu i onda ih bez ikakvog straha možete koristiti.  Međutim, bude li poklon u vidu nekog kolača, čokolade ili drugog jela onda na njega stavite sedam zrna krupne soli i također ostavite da prenoći a sutra pojedite bez ikakvog straha. Bude li čarka napravljena na parfem koji vam je dostavljen kao dar otvorite ga i u njegov sadržaj stavite sedam zrna soli nakon čega je urađena magija poništena a parfem spreman za upotrebu. Tim jednostavnim postupkom vi ste deaktivirali moć magije koja gubi svoju sposobnost djelovanja.

Međutim, ako ste zakasnili sa bilo čime gore navedenim i magija je već učinila svoje te vaš dom pretvorila u mjesto stalnih svađa, suza, izostanka mira i sreće, onda morate poduzeti ovaj ritual sa kađenjem, koji potiče iz Gvatamale. U tradiciji te nama daleke zemlje u namjeri da se  kuća pročisti od zla, negativne energije i nemira,  treba uzeti neparan broj zrnaca tamjana, listova suhog lovora, ljuski od bijelog luka, nekoliko suhih klinčića i sve to baciti u vatru govoreći:

Kućo Jerusalema, u koju je ušao Isus Krist,

zlo je napustilo, a dobro je ušlo.

Molim te, Isuse, da svako zlo napusti ovu kuću

a kroz dim tamjana uđe samo dobro. Amin.

Nakon izgovaranja navedene molitve, kuća se popršće sa svetom vodom. Umjesto svete vodice može se koristiti i izvorska voda.

 

Magijom do sreće

Kako je crna magija isključivo destruktivna sila vrlo često i nakon njenog neutraliziranja neka osoba ili kuća ne mogu se pomaknuti sa mrtve tačke, posebno ukoliko je magija bila prisutna kroz duže vrijeme, pošto je njen negativni učinak doslovno zablokirao sve druge segmente života. Da bi ubrzali taj oporavak i prizvali sile dobra možete se poslužiti sljedećim obredima.

Da bi prizvali sreću i zaštitu u svoj dom koristite novu crvenu kesicu koju ste zašili sa nitima crvene vune. Kroz otvor u nju ćete stavite mrvu hljeba, malo soli, grančicu sedefila i onda ćete taj dio zašiti govoreći:

„Ovu kesicu zašivam za svoju sreću, kao i sreću moje familije,

da nas čuva i danju i noću, i drži daleko od nas nevolje i bolest.“

Nakon toga ste dobili jaku hamajliju koju ćete držati iznad ulaznih vrata u kuću ili stan, odakle će čuvati kuću i privlačiti sreću.

 

Sljedeći  djelotvorni  ritual za stimuliranje pozitivnih dešavanja i napretka, posebno onog poslovnog i ljubavnog, izvodi se duž Južne Amerike sa grančicom rute ili sedefila. Potrebno je petkom nabrati buket rutvice  i staviti ga u posudu sa vodom te ga u tom položaju ostaviti da prenoći. U subotu ujutro sa mokrim buketom rute poprskaju se ulazna vrata u kuću ili stan sve dok on ne bude suh odnosno više ne bude imao na sebi kapljica kojima se može prskati. Potom se oko buketa sveže crvena vrpca ili tkanina i on se ostavi pored novca u kući, kako bi na taj način privukao u vaš dom sreću i berićet te ljubav.

 Kada zamočite buket sedefila u vodu onda se izgovori sljedeća molitva:

„Ruto blagoslovljena, moćna i čudesna rutvice, ti si na planini Kalvariji, iznikla iz suza Magdalenini, prolila si i suze za mene, dovedi pred mene moga voljenog. Pripremam sebi ovu vodu, donesi mi sreću i osobu koju želim, probudi u njemu ljubav i čežnju prema meni, neka njegove oči i misli budu vezane samo za mene. Za kapi krvi koje je Kralj nad Kraljevima prosuo, molim te, prospi pred mene novac i pažnju mojih kolega, posebno moga voljenoga. Podari mi prosperitet, napredak i berićet kada budem prskala sa ovom vodom. Kako ja prosipam kapljice vode tako neka se po meni prosipaju blagostanje i sreća. Molim te, ruto blagoslovljena, da mi omogućiš dobar i zadovoljavajući posao, i sreću u mom tijelu i duši.“