Zapis za liječenje impotencije

U današnje vrijeme sve je više muškaraca različitih životnih dobi koje muči problem sa slabom erekcijom, a dosta njih ima tegoba sa impotencijom. Ona može biti uzrokovana različitim uticajima, među kojima je jedan od njih i stres. U klasičnoj medicini impotencija se dijeli na onu psihičku i fizičku tojest postoji stvarni problem. U arapskoj duhovnoj medicini egzistira niz zapisa namjenjenih liječenju ove neugodne bolesti, poput ovoga:



Za razliku od mnogih drugi zapisa magična formula se ne piše na papiru ili tkanini već na listovima betela (Piper betle) koje zatim impotentni muškarac proguta. Postupak se ponavlja sve dok bolesnik ne osjeti da mu se vraća muškost.



Betel (Piper betle)

Ljubavna čarolija sa svijećom i devet igli

Svijeća u ovom čaranju predstavlja željenog muškarca koji se želi vezati, a u čije se „tijelo“ zabadaju igle na sljedeći način.

U sam vrh svijeće zabodu se tri igle govoreći:

Ne zabadam u svijeću, već u srce toga i toga da me želi i čezne za mnom.

Potom se zabadaju još dvije igle ispod tih govoreći:

Bodem u glavu da razmišlja o meni bez prestanka.

Po jedna igla bode se u dijelove koji predstavljaju ruke (sa strane svijeće) i u noge (podnožnje svijeće), govoreći pri tome:

Bodem tvoje ruke da ne dodiruju nikoga osim mene,
ubadam u tvoje noge da mogu samo ići ka meni i mojoj kući.

Opisani ritual se radi devet uzastopnih dana, svakog dana u podne i svake noći u ponoć. Nakon ovog perioda, ispred svijeće se napiše i postavi ime osobe koja se želi privući i kaže se ovako:

Luciferu, stavila sam ova tri dijela svijeće pod tvoju vladavinu,
učini da taj i taj ne može ni jesti, ni piti, niti sjediti na stolici,
niti sa ženom niti sa muškarcem, niti da sa kime govori ili hoda,
neka nema mira ni odmora dok ne dođe meni i ne bude moj.
Neka brzo dođe!

Da voljena osoba odgovori na pismo ili poruku

Prije nego li napišete pismo ili poruku (SMS), proučite Al-Fatihu i posvetite je božijem poslaniku Muhamedu s.a.v.s. Zatim tri puta ponoviti ovu dovu:

Bismilahir rahmanir rahim. Wa lammaa dakhaluu min haitsu am arahum abuuhum maa kaana yughnie 'anhum minallaahi min šain illaa haajatan fie nafsi ya'kuuba kadnaahaa, wa innahuu ladžuu ilmil-limaa allamnaahu wa laakinna aktsaran naasi la ya'lamuun.

Zatim napišite ono što želite i pošaljite.

Kako se osloboditi baksuzluka

U narodu se vjeruje da doslovno preko noći sretan i uspješan čovjek može postati pravi baksuz; ništa mu, pa i najednostavniji poslovi ne idu od ruke, prate ga razne nezgode, i upada u potpuno apsurdne situacije.
Do takvog neugodnog stanja nekog pojedinca mogu dovesti raznorazni slučajevi a među najčešćim je urok i uzimanje nekog predmeta na ulici ili putu, poput novca, nakita ili nečega drugog. Iako se većini ljudi u toj situaciji čini da su veseli nalazioci i da ih je zadesila neočekivana sreća zapravo najčešće se desi upravo suprotno.

Naime, od davnina je poznato kako se niti zlo niti dobro ne mogu uništiti, jer to su dvije nepobjedive sile, ali se zbog toga mogu magijskim radnjama prebacivati sa jednog mjesta na drugo ili sa jedne osobe na drugu. Tom prebacivanju su posebno sklone stravarke i oni pojedinci koji se žele spasiti okova magije pa ostavljaju na raskrsnicama olovo i ugljen, prolivaju vodu sa kojom su se okupali, a onda po tome odlože nešto novca ili nakita, kako bi na pouzdan način probudili pažnju i pohlepu prvog prolaznika te se napokon oslobodili onoga što ih je mučilo i uništavalo.

Ukoliko čovjek, tvrde bosanske stravarke, uspije odoliti probuđenoj gramzivosti i pljune u pravcu viđenog predmeta pa se brzim koracima udalji na njega neće preći postavljeno zlo. No, oni koji nisu bili te sreće pa su se polakomili na ovaj ili neki drugi način te postali baksuzni mogu se kutarisati tog belaja onako kako to pripovijedaju stravarke.



Idi od mene suhota i grehota


Ko je puno nesretan ili baksuzan, sklon malerima i pehovima, treba kupiti neku vrijedniju stvar poput komada nakita ili još jednostavnije novog mobitela. Kupljeni predmet postavi se na stol, a sa desne i lijeve strane stola stavi se po jedna voštana svijeća, koje se zapale šibicom. Onda se fokusirano gledajući u kupljeni predmet šest puta ponovi ova oslobađajuća basma:

Odstupite od mene sve bijede i nevolje,
idi od mene suhota i grehota, baksuzluku prokleti!
Sa sebe svlačim na ovaj mobitel navlačim
svoj jad upravo sad;
neka ovaj mobitel preuzme
sve moje bijede, nevolje i baksuzluke.
Ko uzme ovu stvar,
preuzeće na sebe sve moje zlo!

Nakon toga obajani se predmet odnosi na raskršće i baci na njegov centar. Baksuzan čovjek zatim preko svoga lijevog ramena baci šest kovanica, jednu za drugom, i kaže: " Plaćeno!". Pošto sve to uradi udalji se žurno sa raskršća bez okretanja unazad. Onaj prolaznik koji poslije toga naiđe i podigne ostavljenu stvar preuzeće na sebe sav baksuzluk.



Opisani ritual je najbolje izvesti u noći punog Mjeseca u "vještičiji sat" odnosno nekoliko minuta iza ponoći. Dok se čovjek vraća kući ne smije izgovoriti niti jednu riječ sve dok se ne uđe u kuću, u protivnom, neće mu ritual biti uspješan.

Protjerajte crnu magiju iz svog doma i života te prizovite sreću

Poznato je kako postoje osobe koje uživaju u zlu i vole raditi djela koja su protivna Božijem zakonu. U toj svojoj pakosti ovi  pojedinci žele drugima pokazati dokaze svoga rada pa se običavaju  služiti izradom čarki koje donose tajno i ostavljaju u blizini onih osoba kojima žele nauditi. Stoga ukoliko ispred ulaznih vrata ili u dvorištu pronađete čudni zamotuljak, ili bilo šta drugo na što imate sumnju da bi mogla biti nečija zlonamjerna vradžbina ne paničarite već uzmite krupne soli i pronađeno pospite sa njome. Zatim bez imalo bojazni možete plastičnom lopaticom pokupiti pronađenu magiju i odnesite je na neko raskršće kojim ne prolazite i tu je bacite, tačno na centar raskrižja. Pored vradžbine zapalite šibicom crvenu svijeću i zamolite da se urađena magija vrati onome ko ju je radio i donio, i čija osjećanja prema vama nisu dobra. Iza toga vratite se kući bez okretanja nazad.

Među najvažnijim stavkama jake odbrane pred napadima crnomagijaša i njihovih čarki jeste da se zaštiti prostor u kojem živite odnosno da tim negativnim pojedincima onemogućite da vam se približe. U tom naumu, između ostalog, može vam itekako pomoći  sljedeći jednostavni ritual: kod prodavača na placu ili u trgovini kupite 13 jaja ali pazeći da sva jaja, od prvog do zadnjeg, budu slučajno odabrana, bilo da to radite vi ili sam prodavač. No, obavezno zapamtite koje je bilo zadnje odabrano jaje i njega kod kuće skuhajte u posudi sa vodom u koju ste dodali i komadić crvenog luka. Skuhano jaje nećete pojesti nego ćete ga oguliti, ljusku sačuvati a bjelanjak i žumanjak zakopati na neko samo vama znano mjesto. Ljuske ćete držati tri dana na tamnom i hladnom mjestu, a zatim ih stucati u prah, na koji ćete nakapati malo voska upaljene bijele svijeće. Sa prstima ćete zatim umijesiti kuglicu od praha i voska, koju ćete potom  staviti u kesicu od bijelog platna i sašiti. Nju ćete onda postaviti na neko skriveno mjesto u kući ili stanu i potpuno zaboraviti na nju.

Posumnjate li u nekoj situaciji da vam neko vradžbinama želi nauditi potražite onu kesicu i otvorite je te pažljivo pogledajte u kakvom je stanju kuglica. Ukoliko je boja nepromjenjena, onda vašoj sumnji nema mjesta. No, ako je loptica promjenila boju i postala crvenom, znajte kako je na sebe privukla moć crne magije koja je bila usmjerena na vas. Takvu lopticu odmah treba iznijeti iz kuće i baciti niz rijeku ili potok a nakon toga sljedeći postupak iz početka napraviti novu kuglicu zaštite, kako bi na vrijeme osujetili novi magijski napad.

Često puta se magija donosi u kuću žrtve preko darova, koji rjetko u nama bude sumnju da se iza lažne dobronamjernosti i pažnje krije sirova želja za zlom i uništenjem. No, u takvim situacijama uvijek obratite pažnju na onaj osjećaj koji dolazi iz nas samih, naše dubine, koji nam sugerira kako nešto nije uredu kroz nemir ili pak  čudni osjećaj sumnje. Nipošto ne ignorirajte već obavezno poslušajte taj tihi glas koji postoji u nama od rođenja i čuva nas. On se aktivira svaki put sa razlogom i uvijek za naše dobro.

Ako ste dobili poklon od osobe za koju sumnjate da vam magijom želi nauditi onda vam treba samo šaka krupne soli. Ukoliko je poklon u vidu odjeće ili obuće po njoj pospite šaku krupne soli i ostavite tako da prenoći na njoj. Sutradan tu odjeću ili obuću dobro istresite na ulicu i onda ih bez ikakvog straha možete koristiti.  Međutim, bude li poklon u vidu nekog kolača, čokolade ili drugog jela onda na njega stavite sedam zrna krupne soli i također ostavite da prenoći a sutra pojedite bez ikakvog straha. Bude li čarka napravljena na parfem koji vam je dostavljen kao dar otvorite ga i u njegov sadržaj stavite sedam zrna soli nakon čega je urađena magija poništena a parfem spreman za upotrebu. Tim jednostavnim postupkom vi ste deaktivirali moć magije koja gubi svoju sposobnost djelovanja.

Međutim, ako ste zakasnili sa bilo čime gore navedenim i magija je već učinila svoje te vaš dom pretvorila u mjesto stalnih svađa, suza, izostanka mira i sreće, onda morate poduzeti ovaj ritual sa kađenjem, koji potiče iz Gvatamale. U tradiciji te nama daleke zemlje u namjeri da se  kuća pročisti od zla, negativne energije i nemira,  treba uzeti neparan broj zrnaca tamjana, listova suhog lovora, ljuski od bijelog luka, nekoliko suhih klinčića i sve to baciti u vatru govoreći:

Kućo Jerusalema, u koju je ušao Isus Krist,

zlo je napustilo, a dobro je ušlo.

Molim te, Isuse, da svako zlo napusti ovu kuću

a kroz dim tamjana uđe samo dobro. Amin.

Nakon izgovaranja navedene molitve, kuća se popršće sa svetom vodom. Umjesto svete vodice može se koristiti i izvorska voda.

 

Magijom do sreće

Kako je crna magija isključivo destruktivna sila vrlo često i nakon njenog neutraliziranja neka osoba ili kuća ne mogu se pomaknuti sa mrtve tačke, posebno ukoliko je magija bila prisutna kroz duže vrijeme, pošto je njen negativni učinak doslovno zablokirao sve druge segmente života. Da bi ubrzali taj oporavak i prizvali sile dobra možete se poslužiti sljedećim obredima.

Da bi prizvali sreću i zaštitu u svoj dom koristite novu crvenu kesicu koju ste zašili sa nitima crvene vune. Kroz otvor u nju ćete stavite mrvu hljeba, malo soli, grančicu sedefila i onda ćete taj dio zašiti govoreći:

„Ovu kesicu zašivam za svoju sreću, kao i sreću moje familije,

da nas čuva i danju i noću, i drži daleko od nas nevolje i bolest.“

Nakon toga ste dobili jaku hamajliju koju ćete držati iznad ulaznih vrata u kuću ili stan, odakle će čuvati kuću i privlačiti sreću.

 

Sljedeći  djelotvorni  ritual za stimuliranje pozitivnih dešavanja i napretka, posebno onog poslovnog i ljubavnog, izvodi se duž Južne Amerike sa grančicom rute ili sedefila. Potrebno je petkom nabrati buket rutvice  i staviti ga u posudu sa vodom te ga u tom položaju ostaviti da prenoći. U subotu ujutro sa mokrim buketom rute poprskaju se ulazna vrata u kuću ili stan sve dok on ne bude suh odnosno više ne bude imao na sebi kapljica kojima se može prskati. Potom se oko buketa sveže crvena vrpca ili tkanina i on se ostavi pored novca u kući, kako bi na taj način privukao u vaš dom sreću i berićet te ljubav.

 Kada zamočite buket sedefila u vodu onda se izgovori sljedeća molitva:

„Ruto blagoslovljena, moćna i čudesna rutvice, ti si na planini Kalvariji, iznikla iz suza Magdalenini, prolila si i suze za mene, dovedi pred mene moga voljenog. Pripremam sebi ovu vodu, donesi mi sreću i osobu koju želim, probudi u njemu ljubav i čežnju prema meni, neka njegove oči i misli budu vezane samo za mene. Za kapi krvi koje je Kralj nad Kraljevima prosuo, molim te, prospi pred mene novac i pažnju mojih kolega, posebno moga voljenoga. Podari mi prosperitet, napredak i berićet kada budem prskala sa ovom vodom. Kako ja prosipam kapljice vode tako neka se po meni prosipaju blagostanje i sreća. Molim te, ruto blagoslovljena, da mi omogućiš dobar i zadovoljavajući posao, i sreću u mom tijelu i duši.“

 

 

Sreća kao cilj i kako doći do nje

Unatoč  tome što naočigled pojam „sreća“ djeluje kratko i jasno,  doslovno prevodi se sam od sebe, njega  je vrlo teško definirati, zbog čega se naziva jednim od najvećih psihologijskih problema.  Tome kumuje činjenica da  za svakog od nas sreća ima drugačije značenje ; nekom je ona dobitak na lutriji, nekome uspjeh u ljubavi, drugima biti dobrog zdravlja, trećima položaj u društvu, unutrašnji mir i tako dalje. Vjerovatno zbog svih navedenih formulacija  možemo pomisliti  kako je tu riječ o nečem nedefinisanom i  prijepornom  no to nije nimalo zamršeno kako se možda u prvu ruku čini. Sreća je najprostije rečeno ugođaj duše, koji može biti emotivan ili materijalan, i koji čovjeka drži u poletu  kraće ili duže vrijeme.

Iako sreća često dolazi kao produkt isprepletenih ili iznenadnih događaja, koji  ne ovise isključivo od nas samih, treba naglasiti da smo mnogo puta mi sebi najveći neprijatelji  u mnogo čemu pa i u pronalasku sreće. Naime, glavna prepreka ka tome da budemo sretni  je uobraženost, tvrdoglavost  i nezahvalnost jer, na žalost, prisutnost sreće često nismo ni svjesni, niti njenog pozitivnog učinka na nas, sve dok ne izgubimo ono što smo do tada imali i uzimali zdravo za gotovo.

 

Tri nebeske sofre

U Bosni i Hercegovini  postoji  niz izjava i vjerovanja o sreći i tome kako ona kroji ljudske sudbine. Smatra se da postoje ljudi zatvorene ili zaključane sreće, oni sa malom ili velikom srećom, lude sreće, pasje sreće, i tako redom. Kada se za nekoga veli da je “više sretan nego pametan“ onda se generalno misli da je ta osoba rođena pod sretnom zvijezdom i da će kroz život bez puno truda dolaziti do uspjeha.

U našem narodu od davnina se vodila diskusija o pojmu ljudske nafake i  života. Za njome se tragalo, težilo i nastojalo ju se određenim postupcima i djelima zaslužiti, kako bi sudbina prema nekome postala bolja i lakša. Sreća se tradicionalno određivala po danu rođenja, madežu na tijelu ili nekom drugom osobitom biljegu, ako je dijete dešnjak ili ljevak, po izgledu tabana i sijaset drugih znakova.  Ali, narodna mudrost  svjesna koliko je pojam sreće bitan za ljudski um i psihu nikada nije nesretnog čovjeka ostavljala na milost i nemilost  zloj kobi nego mu je uvijek davala nadu za spas i olakšanje. Naime, vjerovalo se ukoliko se neki pojedinac  rodi  u nesretan dan, on može berićetno živjeti  uz osobu koja se rodila u sretni dan, te ako je glava familije sretna duša da će ta sreća preći i na ostale ukućane, što nam jasno prezentira drevno vjerovanje bosanskog naroda kako se nafaka odnosno sreća može prenositi sa jednog čovjeka na drugog.

A  kakvo su  mišljenje o sreći imali naši predaci možda najbolje govori narodna predaja  o tri nebeske sofre. Kako priča kazuje živio  jednom davno neki čovjek sa svojom familijom sretno i sa rahatlukom, ali mu ta idila ne bijaše dugog vijeka, pošto se iznenada stariji brat odluči na dijeljenje imovine. Ono malo stoke što mu je diobom pripalo pomre kroz godinu dana od bolesti a ostalo pojedoše vuci. Još za veći belaj, umrije mu žena i djeca, te on osta sam kao prst.

Kad mu jadi i nesreća dodijaše, pribra se i naumi da pođe u svijet da traži bolju sreću za sebe. Tumarajući  k'o muha bez glave, pređe jedno brdo i sretne starca koji ga upita kuda li je pošao, a on mu odgovori, da ide tražiti svoju sreću pa makar bila na kraju svijeta.

-"Dostu moj, po Bogu si brat, ako znaš, gdje bi sreću našao kaži mi?" Starac na to pokaza štapom prema jednom velikom brdu u daljini i reče: -" Vidiš ono brdo, popni se na njega i tamo ćeš naći dida bijele brade i kose, koji će ti kazati za sreću, ali kada stigneš onamo ne progovaraj niti jedne riječi, dok te on ne upita, i šta on bude radio, to radi i ti."

Nesretnik krenu tamo kuda ga uputi starac, no, put mu ne bude kratak pa on putovaše dva dana, uspinjući se teškom mukom na vrh brda. Ondje ugleda spomenutog dida, sijede kose i brade, kako sjedi i mota veliko klupko bijelog konca, koji se iz zemlje kroz jednu rupicu izvlači.

Kad se Sunce spustilo da zađe on počne motati mrk konac, a malo po malo, on postade sasvim crn, dok se potpuno ne uhvati mrak, kada se pred dida sa neba spusti zlatna sinija. Sva se presijavala od sjaja a po njoj poredano obilje svakakve ukusne hrane. Did započne večerati a nesretnik se napokon ohrabri, primakne se siniji, sjede, pa i on poče sa njim jesti. Kad su završili sa večerom, sinija se podignu u nebo, a did nastavi motati crni konac cijelu noć. Pred zoru konac malo po malo promjeni svoju boju, postade blijeđi, a čim se pojavi Sunce on potpuno pobijeli. Tako je did motao cijeli dan bijeli konac, a predveče on opet izmijeni svoju boju, potamni i pocrni.

Sa neba se spusti sinija ali ovaj put drvena i na njoj  osrednja vrsta jela, ne onako dobrih kao prošlu noć, pa oni započeše večerati. Treće noći eto ti opet sinije sa neba proste i samo sa malo soli i hljeba, što njih dvojica pojedoše, nakon čega se sinija sama od sebe podiže u nebesa a did tek tada progovori i upita nesretnika šta li od njega želi.

Ovaj mu ispripovijedi  kako nema sreće pa je traži i zamoli ga, ako zna, da mu otkrije kako da je sebi pribavi. Did mu na to reče: - " Jesi li vidio onu prvu večer sofru, pa drugu i treću?". Koja je u njima razlika, takva je razlika i među ljudima. Ko se onaj dan rodi kada silazi zlatna sofra biće vrlo sretan i bogat, ko se rodi drugi dan ili noć, imaće osrednju sreću, i od dobrog rada i truda moći će da živi prilično dobro, a onaj ko se rodi trećeg dana ili noći, kad siđe mršava sofra, taj je cijelog svog života nesretan i jedva se hljebom prehranjuje. On se mora kod onoga pridvoriti, koji se u sretni čas rodio. Ti sad idi pa se strpi, jer ti je tako suđeno!".

 

Rituali za sreću

Po Bosni i Hercegovini udomaćilo se mnogo ritualnih postupaka i pravila sa kojima se podsticala i čuvala sreća pojedinca te kojih se još i danas mnogi ljudi slijepo pridržavaju. Ovo su samo neki od njih:

U Cazinskoj krajini se vjeruje   kako bi neka kuća bila sa srećom treba pažljivo lopatom iskopati otisak konjske potkovice ostao na zemlji nakon prolaska konja, i odnijeti ga svojoj kući pa zakopati  pod kućni prag. Nakon toga će kuća, tvrdi se,  stalno biti sa nafakom i berićetom.

Svaki put kada dobijete neki na pošten način zarađeni novac prije nego li ga pospremite u novčanik držite ga između dlanova ruku i proučite suru Fatihu a zatim recite“ Dragi Bože, produži moju nafaku“. Ako tako radite, tvrde stravarke, uvijek ćete imati sreće u novcu.

Prilikom dobijanja novca, koji niste zaradili nego dobili, žena ga treba tri puta protrljati po kosi i reći: „Koliko imala dlaka na svojoj glavi, tako meni bila nafaka i rasla“. Muškarci  si novcem protrljaju po bradi kazujući: „ Kako mi rasle dlake na bradi, tako rasla i moja nafaka!“. Vjeruje se i  to da će neki muškarac imati cijeli dan sreće ukoliko ujutro kada vidi mlado žensko uhvati se lagano za testise.

Kada se nekome poklanja novi novčanik uvijek se u njega treba staviti nešto novca kako bi vlasnik imao sreće u novcu tojest da mu novčanik nikad ne bude prazan.

Torbu koju nosite i u kojoj se nalazi novčanik uvijek odlažite na stol, stolicu ili bilo gdje ali nikada i nikako na pod, pošto vam time nafaka opada. Uvijek odložite novčanik na neku visinu – da vam i nafaka raste.

Na mladi petak treba se skinuti na golo i pomokriti na tri strane govoreći: „Kako god ovaj Mjesec bio mlad, tako se i moja sreća pomladila“.

Iz kuće nemojte ništa pozajmljivati ili davati u sumrak ili noću, jer vam tako izlazi i nafaka iz kuće.

 

Vještičija magija prizivanja sreće

 Slučajno pronađen novčić  negdje na ulicu ili u nekom objektu, a koji nije vaš, drevni je znak sreće. Njega obavezno pokupite i pospremite, bez obzira na njegovu vrijednost. Kako u našem narodu postoji stari običaj, posebno kod stravarki, da se zlo ili strah prenosi sa bolesnika na novac, koji se potom baca na put da ga pokupi slučajni prolaznik, radi predostrožnosti dobro je da pronađeni novčić izložite jednu ili dvije minute direktnom mlazu vode iz slavine. Onda ga ostavite da se posuši te ga pospremite u malu bijelu vrećicu. U nju, pored novčića, možete staviti i jedno zrnce tamjana. Vrećicu potom zašijte i stavite na pogodno mjesto u kući. Isti postupak uradite sa svakom novom pronađenom kovanicom. Kada vam zatreba mala pomoć sreće, recimo prilikom razgovora za posao, ponesite tu kesicu sa novčićem sa sobom, i kada obavite što ste naumili, bacite je daleko od sebe.

Osim slučajno pronađenog novčića sreću nam može donijeti  na isti način pribavljena djetelina sa četiri lista. Ona se po magijskom pravilu ne smije iščupati iz zemlje nego pažljivo otkinuti noktima. Onda je stavite sebi na desni dlan i u nju svom snagom puhnite tri puta. Obred ponovite nakon tri dana, a onda ostavite djetelinu da se u potpunosti osuši u hladu te je pospremite između dva lista papira. Njega stavite u svoj novčanik kako bi bili pod stalnim uticajem pozitivne energije koja vam može prizvati sreću u život.

U narodu se vjeruje da slučajno pronađena djetelina sa četiri lista, ukoliko se stavi među stranice Kur'ana donosi u toj dom nafaku  i zaštitu od zla. Posebno je dobra, tako se smatra u Cazinskoj krajini, ona djetelina sa 4 lista koja se pronađe u aprilu, pošto ona vlasniku može osigurati imunitet da ne potpadne pod energetski negativne misli i okruženje drugih ljudi.

 

Ritual sa olovom

Za olovo se u bosanskoj narodnoj tradiciji vjeruje da ima moć da upije u sebe negativnu energiju i pročisti je, te na takav način, ukloni od čovjeka. Zbog toga je ovaj metal poznat i kao idealan rekvizit za izradu amuleta sreće. Dovoljno je da nabavite malo olova, pa ga rastopite u metalnoj posudi  na jakoj vatri. Kada se rastali tu posudu iznesite brzo napolje i naglo preokrenite, kako bi se olovo iscijedilo na tlo.U tom položaju neka ostane naredna tri dana a nakon toga vratite je u normalan položaj i pogledajte šta se zbilo sa olovom. Dobro je da u međuvremenu razmišljate što češće o svojoj sreći, o onome što bi željeli postići i ostvariti, ciljevima koje bi voljeli ispuniti u životu.  U tome možete si  i u mislima predočiti neki simbol koji bi trebao predstavljao tu sreću poput lika ptice, Sunca, cvijeta ili nečega drugog. U olovu koje se hlađenjem formiralo u mnoštvo sitnih oblika vjerovatno ćete primjetiti neki koji odgovara ili je vrlo sličan onome o kome ste prethodnih dana intenzivno  razmišljali. To je vaš amulet sreće. Pažljivo ga uzmite ili odlomite od ostalog olova i nosite stalno sa sobom.  Ostatak olova odnesite u šumu i zakopajte ispod velikog hrasta, i vratite se kući bez okretanja nazad. Ukoliko želite da vaš olovni talisman sreće nikada ne izgubi svoju moć,  ne smijete se vraćati niti približavati mjestu gdje ste zakopali te ostatke.

Budi zdrav i bićeš sretan

Zdravlje je jedino i najveće bogastvo koje svaki čovjek može posjedovati. Sve drugo u usporedbi sa dobrom vitalnošću gubi smisao i postaje bezvrijedno. Zdrav čovjek je produktivan, pun snage i energije, sposoban da se brine za sebe i da kao takav pridonese i samom društvu u cjelini. Za razliku od njega bolestan pojedinac postaje teret kako drugima tako i samom sebi, njegov obim djelovanja je vrlo ograničen i uglavnom nema mogućnost da vlada nad svojim životom. O zdravlju, na žalost, najviše razmišljamo tek kada nam se ono pogorša a onda se vrlo malo toga može promjeniti na bolje, bar ne u nekom kratkom vremenu.

Bolest je upozorenje da nešto u svom životu ne radimo ispravno, da idemo protiv sebe, živimo i djelujemo na krajnje neprimjeren način a povrh svega da najmanje mislimo na sebe. Odgajani u konzervativnom društvu mnogi od nas su odrasli s uvjerenjem kako je misliti na sebe nepoželjna osobina koja nas čini egoistima i oduzima nam empatiju prema drugima, što na kraju krajeva nije nimalo tačno. Zdrav egoizam nije usmjeren niti protiv bilo koga iz naše okoline već samo pokazuje da imamo ozbiljan i ispravan stav prema samome sebi, da poštujemo tijelo koje je začećem poklonjeno našoj duši. Poštovati i brinuti se o svom tijelu identično je poštovanju samog Boga jer On nije niti u crkvi niti u džamiji već isključivo u našim srcima odnosno u nama.

O bolesti bi se moglo toga puno reći i napisati no za ovu priliku najidealnije je navesti kako se pojedini bosanski iscjelitelji slažu u tvrdnji da na svijetu ima oko tri hiljade vrsta bolesti od čega samo hiljadu može liječiti oficijalna medicina, sve drugo spada u resor duhovne ili tradicionalne prakse. To smo valjda sa vremenom i sami shvatili jer, iako je u jednom periodu prošlosti narodna medicina bila zapostavljena, svjedočimo velikom zaokretu u takvom stavu te je sve više onih koji traže pomoć u alternativnim metodama poput travarstva, bioenergije, kod hodža, stravaruša i želudarica.

Međutim, to oslobođenje svijesti ili vraćanje izvornim vrijednostima još uvijek koči činjenica da moderni čovjek ima sve manje strpljenja, pošto ga kapitalistički sistem podstiče na suludu ideju da se sve mora imati i desiti upravo sada te da je bilo kakvo čekanje gubljenje vremena. Za razliku od toga, narodna medicina od ljudi iziskuje upravo strpljenje jer, za razliku od hemijskih pripravaka, ona nema trenutni učinak, već je on uvijek postepen ali zato dugotrajniji i pozitivniji na ljudski organizam. Tome svjedoči i sama narodna izreka koja kaže kako bolest dolazi na tovar a odlazi na gram.


Sami smo sebi najveći lijek

Povratak prirodi i istinskoj duhovnosti koja nije omeđena jednoumnim religijskim sadržajem već podstiče ljudski um da bude otvoren prema svemu najbolji su način da podstaknemo samoizlječenje i učinimo si život kvalitetnijim. Htjeli mi to priznati ili ne - život je doista lijep ako ga znamo živjeti. A živjeti možemo samo ako smo zdravog tijela i duše. Morate znati da smo najvažniji faktor svakog liječenja mi sami. Osloboditi se mržnje, želje za svađom, osvetom, ljubomorom, takmičenjem sa drugima, prestati se interesovati za tuđe živote i posvetiti se isključivo svome prvi je korak ka zdravlju. Drugi je biti umjeren. Naime, u čemu se god pretjeruje, bilo da je riječ o ljubavi, hrani, seksu, brigi, odjeći, poslu, dovodi do disbalansa životne energije, stvara takozvane čvorove i blokade u nama koji se prije ili kasnije materijaliziraju kroz neko oboljenje.

O svemu tome su još davno, prije dosta vijekova znali mnogi narodni liječnici i šamani diljem svijeta koji su nam ostavili u amanet znanja kako sačuvati svoje zdravlje i pobjediti bolest. Na nama je samo da ih se držimo i primjenjujemo. Kod Meksikanaca, na primjer, postoji zanimljivo vjerovanje za tegobu probavnog sistema pod nazivom empaćo koja nastaje usljed prejedanja ili konzumacijom nečega što nije uobičajeno pa takozvana „loptica“ hrane ostane zaglavljenja negdje u crijevima uzrokujući grčevite bolove u trbušnim organima. Ova crijevna blokada ima dva oblika od kojih je prvi blaži i brže se liječi dok se drugi smatra kroničnim i prema tome zahtjeva duži tretman. U latino tradiciji se smatra da ovo oboljenje nastaje u slučaju nekog od sljedećih faktora: osoba je progutala bez žvakanja težak zalogaj, ili je pretjerala sa hranom, konzumirala je neprimjereno pripremljenu hranu, progutala je puno pljuvačke, osoba često jede u pogrešno doba dana, i tako dalje.

Empaćo se često prevodi kao „loptica u stomaku“ i oboljenje je koje se u jednakoj mjeri pojavljuje kod djece i odraslih. No, postoje neke razlike u manifestaciji bolesti pošto se kod djece redovito javlja dijareja, povraćanje ili visoka temperatura. Medicinski lijekovi poput purgativa i laksativa u ovom slučaju ne postižu željeni efekat te stoga pomoć treba tražiti kod narodnih liječnika, eksperata na ovom području, koji čuvaju vijekovna iskustva u tretiranju navedenog oboljenja.

Da bi se uvjerio da je u pitanju empaćo, unatoč nekim drugim simptomima, šaman koristi svježe kokošije jaje kojim prelazi odnosno kotrlja ga po bolesnikovom abdomenu. Ukoliko primjeti da se na nekom dijelu stomaka jaje „lijepi“ odnosno zadržava zaključuje da se upravo tu nalazi čvor tojest zdravstveni problem. Tretman liječenja počinje sa masiranjem stomaka, leđa i koljena sa vazelinom ili uljem. Potom se stavi peškir preko leđa bolesnika i povuče uz kožu ka glavi, pa ako se tom prilikom začuje zvuk pucketanja onda se konstatira kako je u doista u pitanju empaćo, i proces liječenja se nastavlja ispijanjem čajeva od ružinih latica ili kamilice, molitvom, ili pak kašikom maslinovog ulja u kojem je dodat prstohvat soli. Ukoliko se krckanje nije čulo, bolesnik se upućuje u bolnicu jer njegov problem nije za šamansko liječenje.


Urok – majka svih bolesti

Urok je prema kazivanju spiritualnih liječnika među glavnim uzročnicima mnogih bolesti. Vjeruje se kako jedna bolest uvijek za sobom povlači neku drugu odnosno novu tegobu a po tome je urok najpoznatiji. Negativan uticaj koji on ima na ljudsko tijelo daleko je od tradicionalnog mišljenja da zle oči izazivaju kod ljudi glavobolju, zijevanje i pospanost ili iznenadnu oscilaciju temperature. Duža izloženost djelovanju urokljivih očiju oslabi auru i toliko iscrpi životnu energiju čovjeka da mu oslabi imunitet i tada se aktiviraju bolesti na onim djelovima tijela koje je do tada imunitet uspjevao držati pod kontrolom. Osim toga, urečenost skoro uvijek djeluje i na samu sudbinu pojedinca čineći ga nesretnim. Naime, urečenoj osobi, posebno onoj koja na sebi ima više napada uroka u životu doslovno ne ide ništa, postiže vrlo teško ili nikako uspjeh.

Na prostoru Južne Amerike najpopularniji način liječenja uroka jeste uz pomoć kokošijeg jajeta, i taj ritual mogu izvoditi kako šamani tako i obični pojedinci. Koristi se svježe kokošije jaje kojim se pažljivim i nježnim pokretima istrlja cijelo tijelo bolesnika, kako bi u sebe apsorbiralo toplotu i energiju koja je poremetila prirodnu energetsku ravnotežu unutar bolesnika. Pored osobe koja izvodi ritual nalazi se i čaša napunjena do polovine vodom u koju će se jaje nakon masaže razbiti i izliti. No, prije toga iscjelitelj tri puta udari jajetom od ivicu ruba čaše. Prilikom trećeg udaranja ili kvrcanja ljuska jajeta treba da pukne, kako bi na takav simboličan način označila prekid konekcije između bolesnika i onog negativca koji ga je urekao. Sadržaj jajeta se izlije u vodu da bi stvorilo oblik pogodan za dijagnozu. Ukoliko bjelanjce i žumanjac imaju izgled kao da su kuhani to se smatra pouzdanim znakom kako se iza bolesnikovog stanja krije ni manje ni više nego li urokljive oči. Tada se posmatra da li je oblik jajeta u čaši izdužen ili okrugao pošto bi u prvom slučaju to označavalo da urok potiče od strane muške osobe a u drugom slučaju od ženska. Na kraju čaša sa jajetom se iznosi napolje i izlije u neku rupu i pokrije zemljom kako bi se u potpunosti anulirala svaka mogućnost povratka bolesti.

Raif Esmerović

Valentinovo - voljeti i biti voljen

Valentinovo je praznik koji prije devedesetih godina prošlog stoljeća nije niti postojao na ovom prostoru, već ga je vješto iznjedrila sveprisutna kapitalistička mašinerija, koja u svemu što ima potencijala za zaradu nastoji umiješati svoje prste, bezdušno komercijalizirati i masno naplatiti. No, ljubav je sila koja se ne može uhvatiti i ukrotiti, smjestiti u jedan dan, omotati šarenim vrpcama i poklonima, i onda nakon toga zaboraviti. Ljubav se intenzivno živi, iz dan u dan, i ne dozvoljava nikome da je sputava. Pokušali su to mnogi pisci, pjesnici, slikari, filmaši i drugih umjetnici kroz mnoge vijekove ali još nikome do današnjih dana taj smioni poduhvat nije pošao za rukom.

Tužno je da ljubavi u današnje vrijeme sve manje ima, postajemo zadrti samoljubi čiji se bezbrojni selfiji neumorno množe po društvenim mrežama, pošto opsesivno želimo sebe i druge uvjeriti da smo baš mi ono najbolje što se desilo svijetu, i u svoj toj suludoj ideji udaljavamo se sve dalje od pravog osjećaja ljubavi, koji traži da se praktično dajemo, a ne virtualno plasiramo na hladnim i mrtvim slikama.

Kriza ljubavi duboko se involvirala u skoro sve segmente ljudske svakodnevnice. Zbog toga je najveći apsurd da u eri komukacije ljudi sve lošije i manje komuniciraju, a kada to i čine onda vode površne razgovore, ili stalno ponavljaju jedne te iste teme, dok na kraju i drugi, ali i oni sami, ne postanu umorni od toga. A zapravo ono što čini srž ljubavi i bilo kojeg drugog međuljudskiog odnosa jeste zdrava i iskrena komunikacija. Ako ne razgovaramo, ne iznosimo jasno i glasno ono što mislimo i želimo, nikada se nećemo niti razumijeti. Niko od nas nije telepat i upravo zato ne možemo jedni drugima čitati misli.

Kao direktna posljedica svega toga došli smo do opšteg fenomena današnjice da se ljubav iskomercijalizirala, postala gluma, jer svi želimo drugima pokazati kako u našem životu stalno cvjetaju ruže, volimo i voljeni smo, a zapravo iza svega toga najčešće se krije puno tuge, nezadovoljstva i samoće. Razlog tome, osim samoljublja, stoji i u činjenici da više-manje svi odrastamo sa nerealnim prikazom ljubavi, posebno danas uz poplavu trivijalnih sapunica bez početka i kraja, koje su ništa drugo nego moderne bajke vješto prezentirane da nam stvore lažnu sliku kako ljubav uvijek, kao i dobro, na kraju pobjedi. Naravno, svi bi trebali biti svjesni činjenice da u stvarnom životu nije tako, i ne može biti, što je sasvim uredu - jer to je realnost.

Ljubav je govor duše, ili je ima ili je nema. Možemo mi o njoj govoriti satima ali opet svi ćemo doći do istog zaključka, koji je ovako kratko sažet i nadasve jasan.



I prije nego li krenemo sa drugim dijelom ovog priloga bitno je napomenuti da naš partner ne može i ne treba biti onakvim kakvim mi to želimo, nego isključivo onakav kakav on zapravo jeste od rođenja. Ako ne možete prihvatiti karakter i narav osobe pored sebe, onda bar budite toliko razumni pa priznajte sebi da je dovoljne ne volite i pustite je neka ide sebi pronaći nekoga, ko će je voljeti takvu kakva jeste. Zapamtite, ljubav je obostrana komunikacija, obostrano razumijevanje i obostrano prihvatanja druge strane onakvom kakva ona jeste. Nema tu neke posebne filozofije niti magije jer ljubav je sama od sebe najveća čarolija.


Bajanje za ljubav

Međutim, iako je ljubav sama po sebi čudesna, i njoj ponekad treba pomoć kako bi zasijala u svom punom opsegu i ispunila svoju osnovnu zadaću da usreći dvije duše.

U rumunskoj magiji dosta često se sreću bajanja kojima se neki pojedinac treba očistiti od svega onoga što ga spriječava da bude sretan u ljubavi. Uglavnom su u pitanju tuđe zle misli, ljubomora i zavist, koji mogu blokirati i najuspješniju osobu. Naime, uroci i negativne misli znaju biti nekada toliko jaki da od lijepe i komunikativne osobe stvore potpunog gubitnika i kazne je dugotrajnom samoćom. Zato ću vam otkrit ritual sa kojim se na prilično jednostavan način svako od nas može poslužiti i očistiti od tuđeg zla te zasijati u punom sjaju i tako privući ljubav u svoj život. Da ne bi bilo zabune bajanje mogu za sebe izvesti osobe oba spola, tako da muškarci prilagode određene riječi u bajalici muškom rodu.

U noći punog Mjeseca ulijte u flašu izvorske vode, zapalite na stolu voštanu svijeću i sjednite pored prozora, tako da vam jedan dio tijela osvjetljava mjesečina a drugu polovinu svijeća. Flašu držite u lijevoj ruci a u desnoj grančicu suhog ili svježeg bosiljka, koji ćete zamočiti u vodu i pomjerajući sve vrijeme ritmički gore-dole bosiljak u vodi ponoviti tri puta ovu bajalicu:

Velika vodo – velika gospođo,
kako znaš oprati i očistiti sve doline i sve korijenje,
tako operi i mene od svake mržnje.
Pošla sam po putu, po stazi,
na putu do rijeke Jordan,
po neugaženoj stazi, orošenoj rosom;
braća me mrze, zetovi me mrze,
stranci, komšije, otac, mati, svi!
Daj mi svoju odjeću da se obučem,
da budem slatka i lijepa,
umiljata cijelom svijetu,
da me čuju, da me vide,
da me pozivaju,
po svemu svijetu i od svih ljudi.
Od braće, zetova, stranaca, komšija,
neka me vole i poštuju.
Kad čuju moj glas neka misle da je to Gospod,
kada vide moje držanje neka misle da je to sultan.
Kako dijete ne može bez majčine sise,
neka tako ne mogu živjeti bez mojih riječi,
bez moga lica.

Nakon trećeg ponavljanja bajalice obred je završen. Bosiljak se izvadi iz flaše i objesi iznad kućnih vrata ili strehe a obajanom vodom se okupa, pazeći da zahvati svaki dio tijela. Ne smije se brisati nego treba sačekati da se voda sama osuši na koži. Sa ovim ritualom djevojke i momci po Transilvaniji čiste se od tuđe zavisti i zlih misli, istovremeno prizivajući ljubav u svoj život.

Kako bi produbili ljubavne osjećaje osobe sa kojom ste u vezi ili braku poslužite se ovim starim vještičijim receptom. Uzmite diskretno iz novčanika voljene osobe jednu kovanicu koja se tu nalazila barem jedan dan. Petkom između 7-8 sati ujutro ili između 14-15 sati popodne ubacite tu kovanicu u decilitar crvenog vina, kojem ste dodali jedan ili dva listića kadulje te dvije kapljice svoje krvi iz bilo kojeg prsta. Zatim fokusirano gledajte u novčić potopljen u vinu i nekoliko minuta šaljite mu ljubavne misli i poruke, zamišljajući kako ih novčić upija u sebe. Kada prođe Venerin sat, izvadite pincetom kovanicu iz vina, osušite je bez brisanja i onda je potajno vratite u novčanik voljene osobe. Za uspjeh ove čarolije važno je da vaš partner tu kovanicu bar jedan dan ne potroši, tojest nosi u novčaniku, kako bi imala dovoljno vremena da u potpunosti djeluje.


Februar - mjesec ljubavi i plodnosti

Za kraj ovog priloga bilo bi nezahvalno ne spomenuti pojedine zanimljivosti koje su 14.februar kroz historiju učinile tako posebnim danom. Prva od njih nas jasno upućuje zbog čega je Valentinovo baš smješteno u ovome zimskom mjesecu a ne u nekom toplijem. Odgovor se krije u paganskim svečanostima i karnevalima koji su bili najintenzivniji u ovome mjesecu, pošto je on od tih drevnih vremena važio kao period probuđene plodnosti. Naime, narod na sjeveru Evrope 14.februar je proslavljao na vrhovima brda i drugih uzvišenja u čast boga Arauna, podzemnog božanstvo kojem se tada molilo da u narednom periodu daruje svoj blagoslov plodnosti. Kod starih Rimljana 14.februar je bio posvećen Jupiterovoj supruzi boginji Juno Februata, božanstvu zaduženom za podsticanje strastvenosti u ljubavi. Nakon ovoga dana, odnosno od 15.februara, u Rimu su započinjale Luperkalije, urnebesni festival posvećen bogu fertilnosti Luperkasu. Razuzdanost i orgijanja koja su se tada dešavala ostala su zapisana u knjigama mnogih rimskih historičara kao podsjetnik na ljudsku nesputanost u slavljenju ljubavi, koja od postanka čovječanstva nosi u sebi sjeme radosti i života.

Međutim, bilo bi pogrešno konstatirati da se u ovom mjesecu budila isključivo ljudska seksualnost i želja za stvaranjem novog života, već se isto dešavalo i u svijetu prirode. U narodu je od davnina februar poznat kao doba parenja mačaka, i vrijeme pojave prvih mladih izbojaka na vrbama, zbog čega se govorilo kako je „udario vrbopuc“, kojem navodno posebno teško odole mlade raspuštenice. U stara vremena ljudi su također za 14.februar vjerovali da je to dan na koji ptice odabiru partnere sa kojima će te godine saviti gnijezdo i donijeti na svijet potomstvo.

Po narodnom kalendaru Cazinske krajine 14.februara, tačno u podne, započinje Veljača, period nestabilnog vremena koji traje sve do 15.marta, kada nastaje Baba. U vremenu dok traje Veljača narod pripovijeda kako se tuku bura i južni vjetar, što bi se jednostavnije rečeno moglo pojasniti da se u tom vremenu bore dobre sile proljeća sa zlim duhovima zime, te na kraju odnose pobjedu. Za sam početak Veljače, tojest 14.februar, krajišnici vjeruju ako bude snježan odnosno „pun“ ta će godina biti rodna i plodna, što samo po sebi ima svu osobujnost koja krasi februar.

Nakon svega rečenog šta drugo reći osim slavimo ljubav na Valentinovo, ali i svaki naredni dan, jer ona nema veze sa nikakvom ideologijom, religijom ili nacijom, ljubav je čista i bezvremenska, ona nas spaja, usrećuje i svakako čini boljim ljudima. Volite i budite voljeni!


Raif Esmerović

Kad se "struni želudac"

Od dolaska Osmanlija na naše prostore prisutne su razne šamanističke prakse koje su ti okupatori donijeli i koje su se kroz vijekove udomaćile na prostoru jugoistočne Evrope. Naime, u narodnoj medicini turskog naroda sreću se razno-razni šamanistički oblici liječenje poput zagrijavanja vatralja i prinošenja glavi, prilikom glavobolje, salijevanja olova, podizanje trećeg krajnika u grlu, vjerovanja o jednomjesečnicima, djeci rođenoj istog mjeseca ili dana, polijevanju šerbeta po mjestu gdje je neko nagazio, itd. No, od sviju u Bosni su najpoznatija vjerovanja o uroku, salijevanju strahe (olova) i liječenju pomjerenog ili strunjenog želuca.

Pomaknuti ili strunjeni želudac, kako se kaže u bosanskom narodu, smatra se “neidentifikovanom” bolesti koja se dogodi usljed nekog traumatičnog iskustva za ovaj organ te koji se usljed toga pomjeri sa svoga mjesta. Postoji mnogo pretpostavki od čega dođe do strune ili pomaknutog želuca. Najčešće se navode sljedeći razlozi:

Podizanje teškog tereta, posebno ako je osoba gladna.

Kada se neko iznenada okrene ili sagne.

Tokom šetanja ili trčanja, kada koraci nisu jednaki.

Prilikom vježbanja.

Tokom seksualnog odnosa.

U vrijeme intenzivne napetosti i bijesa.

Međutim, iako je možda za službenu medicinu taj poremećaj nepoznat on je itekako stvaran za osobu kojoj se desi, pošto se manifestira na mnoge načine a najviše uz bolove i grčeve.

Bolesnik ima napade mučnine i vrtoglavice, povraća mu se.

Kod nekoga je prisutan čest proljev a kod nekoga zatvor.

Što god da se pojede stomak se napuhne.

Gubitak apetita.

Zna se dogoditi da osoba počne imati problema sa bubrezima, osjeća bolove.

Kod žena strunjen želudac uzrokuje teške menstrualne periode, obično je krvarenje obilnije ili ga skoro nema. 

U većini slučaja želudac se pomjera na gore ili na dolje, dok vrlo rjetko na desno ili na lijevo. Kada se desi struna onda osoba osjeća intenzivnu bol u stomaku. İsto tako, bolovi se mogu osjetiti duž butina, ispod rebara, grudima, leđima, pa čak i u stopalima. Iskustvo je pokazalo da koga bole stopala, naravno ako nije u pitanju problem sa obućom ili kičmom, najvjerovatnije ima strunjen želudac. 
 

Liječiti strunu nije nimalo jednostavno, potrebno je dosta truda i napora da se stanje dovede u red, naročito ako bolesnik od ovog pomaknuća boluje duže vrijeme. U bosanskom narodu pojedinci koji se bave iscjelivanjem strune nazivaju se želudarice (žene) ili strunari (muškarci). Narod smatra da je najvažnija predispozicija za uspješno vladanje ovom vještinom vidanja, osim znanja i iskustva, i nafakali ruka. Postupci koji se praktikuju u liječenju su masaža i vakuum, kao i takozvano "uvarivanje želuca".


https://www.yumpu.com/xx/document/view/59721251/narodno-lijecenje-strune-zeluca-raif-esmerovic

Ljubavni zapis

Tilsum se piše na čistom bijelom papiru i otopi u čaši vode, koja se zatim sipa voljenoj osobi u piće ili hranu. Tilsum mogu koristiti oba spola. Uz Božiju pomoć rodiće se ljubav.

Časni Kur'an - univerzalna hamajlija

Mnogi Arapi i Iranci smatraju da je minijaturni primjerak Časnog Kur'ana najmoćnija hamajlija na svijetu, ako se nosi oko vrata, mada pojedina vjerovanja tvrde kako svoj puni profilaktički potencijal pokazuje ukoliko se stavi na glavu, ispod kape. Kada se nosi kao hamajlija, minijaturni Kur'an se nalazi u malenoj hermetički zatvorenoj kutijici od srebra, bakra ili zlata, kako bi njegov sadržaj bio u potpunosti zaštićen od vode, kišnice ili znoja. Kutijica se obavezno umota u platno žute ili crne boje, a u toku rata upotrebljava se crvena  tkanina. Časni Kur'an, koji je objavljen zadnjem božijem poslaniku Muhamedu a.s. preko meleka Džibraila, za sufije i druge islamske mistike ima dva značenja; da prenosi ljudima Allahovu objavu i upućuje ih na pravi put, te plasira ezoterično znanje i mudrost samo onim odabranima odnosno iniciranim. Upućenost u te spiritualne tajne omogućava iniciranima da dosegnu različite stepene duhovnosti te, između ostalog, postanu neranjivi. Neka mistična društva (Tariqat) poučavaju da su navedena znanja bila poznata samo božijem poslaniku Muhamedu a.s., koja je on prije smrti proslijedio svome nasljedniku hazreti Aliju.



Ne postoji nikakva specijalna ceremonija što se tiče ove svete hamajlije, jer njena moć i snaga isključivo ovisi o vjeri nositelja, njegovom poštovanju načela islama i poštenju, kao i neprestanoj težnji ka Allahovoj milosti. No, ipak, prije nego li je stavi sebi oko vrata nositelj treba 41 put ponoviti „Bismilahir rahmanir rahim“ kako bi dobio zaštitu i blagoslov od više sile. Također, nakon svake dnevne molitve nositelj treba zamoliti Boga da mu pruži milost i zaštiti ga od svega zla.

Ljubavne čarke bosanske magije

Iako bosanskoj magiji nikada nije posvećena ozbiljna pažnja, čemu uostalom svjedoči i podatak kako ne postoji niti jedna izdana knjiga na tu temu, to nipošto ne znači da unutar našeg naroda ne egzistira bogat kult folklornih čaranja i bajanja za skoro sve životne situacije. Naročito u tome prednjače ljubavne recepture kojima su se služile mnoge prošle generacije kako bi privukle idealnog partnera i uplovile u brak.

Proučavajući ritualne postupke i magijska vjerovanja našeg naroda primjetio sam kako ona obiluju nadasve zanimljivim segmentima i praksom čiji se postanak gubi u magli prošlih vijekova. Neka od njih su ilirska, druga bogumilska a treća ostavština Osmanlija i magijskih vjerovanja Male Azije. Sva ona su zasigurno imala fundametalan uticaj na folklornu tradiciju čineći je prepoznatljivom i jedinstvenom za Bosnu i Hercegovinu.

Ono što je također zanimljivo jeste i to da magijska praksa nije isključivo rezervisana samo za stravarke i faladžinice, već i za obične žene i muškarce, koji su je prenosili generacijski, obično u intimi svoga doma, pa se ona prema tome može podijeliti na profesionalnu i amatersku. To je samo po sebi najbolji pokazatelj njene raširenosti i uloge u tradicionalnom životu.


Da zavoli i zamrzi

Kada bi bila zamoljena od strane zainteresiranog pojedinca da napravi ljubavno vezivanje stravarka bi često koristila crvenu jabuku i dvije slike osoba koje treba spojiti. Jabuka bi se prepolila i na svaku polovinu stavila po jedna slika, licem okrenuta jedna ka drugoj. Po svakoj slici stravarka nakapa devet kapi meda i dok to radi govorila bi:

Kako pčela leti prema svojoj košnici
neka tako doleti Dino ka Mireli,
i kako je med sladak,
neka tako Mirela bude slatka svome Dini.
Da se vole i poštuju i u miru žive do kraja života,
uz božiju moć i pomoć, amin veledalin.

Zatim se dvije polovine jabuke, zajedno sa slikama spoje, i jabuka se omota crvenim koncem. Dok se to radi stalno se ponavlja sura Ihlas. Na kraju se tako omotana jabuka zakopa pod grm ruže. Ovo se radi u noći punog Mjeseca.

Ako je u pitanju rastavljanje dvije osobe onda se umjesto jabuke koristi limun. Uzmu se dvije slike od para kojeg treba odvojiti, namažu sa bijelim lukom i okrenu leđima jedna od druge te se limun ponovo spoji. Potom se omota crnim koncem i stavi u zamrzivač, kako bi ljubavni osjećaji tih osoba ohladili i zamjenila ih stalna ljutnja i svađa. Navedeno čaranje se radi na tri dana prije mjesečeve mijene.


Šendeli bendeli

Po kazivanju starih nena kada su one bile mlade svaki put kad bi poželjele da im dođe voljeni mladić na ašikovanje ponavljale bi ovu basmu:

Džemat našim očima,
na veliko oko pogledam,
na lijevo ga zagledam;
eto meni habera,
čuti sade muhabera,
stiže haberdžija, meni dilberdžija.

Međutim, ovo nije bio jedini način već samo jedan od mnogih kojima se postizao željeni cilj. Pojedina čaranja bila su osjetno agresivnija i samim time magijski jača.

U namjeri da doslovno natjeraju voljenog muškarca da im dođe na kućni prag nekada su pojedine žene znale u akšam uhvatiti živu žabu pa je staviti pod vrući sač ili tepsiju bajeći:

Žaba kreči, moj dragi ječi.
Ako ne došao dok je žaba živa,
crko na skoku. Veledalin amin.

U narodu su još uvijek žive predaje o tome kako su na ovaj način mnoge žene mamile svoje ljubavnike da im dođu u gluho doba noći. Čarka je navodno bila toliko jaka da se znalo desiti da omađijani muškarac nastrada od nje, ako je blage krvi, i umre na skoku odnosno u koraku.

Umjesto žabe poneke djevojke su koristile biljku tatulu bacajući je u vatru ognjišta između akšama i jacije govoreći:

Tatula deli tatula,
šendeli bendeli.
Nit šendeli nit bendeli,
već moj dragi za mnom pobudali.

Onda okrene dlanove prema vatri i govori ovako:

Vatrice po Bogu sestrice,
nit se fatilo ni tebe ni mene,
već moga voljenoga dragog,
i njegovih 77 damara i 88 zglavaka,
elzalif amin od Boga draga amin.


Otvaranje ljubavne sreće

Da se otvori sudbina ili ljubavna sreća djevojka napiše na listu papira jednu vrstu ljubavne poruke mladiću koji joj se dopada. U pisanju te poruke djevojka se ne treba nimalo ustručavati iznijeti svoje najskrivenije težnje, pošto on to pismo i tako nikada neće dobiti.

Prije pisanja teksta poruke sa crnim mastilom (bojom) nacrta se znak trougla i napišu tri arapska harfa na njegovim rubovima tojest Elif, Lam i Mim. Potom se ispod trougla ispisuje poruka tojest ljubavna želja.

Papir se nakon završetka tri puta premota, i sa lijevom rukom drži na srcu jednu minutu. Zatim djevojka u njega jako puhne pa ga zapali ili baci u vatru.

Na ovaj način, priča se u narodu, nekada su djevojke same sebi otvarale ljubavnu sreću i navodno si tako omogućavale udaju za voljene mladiće.


Bračna magija

Žene da ožive strast u bračnom krevetu i ponovo postanu atraktivne svome mužu uzmu čašu u koju su prethodno nalile vode pa u nju nakapaju nekoliko kapi svog parfema. Onda se minijaturna slika muža, najbolje ona za izdavanje dokumenata, probije zihericom kroz njegovo čelo odnosno sljepoočnice, okrene naglavačke i umoči u čašu sa vodom, koja se potom ostavi pod bračni krevet.

Ukoliko je zavladala kriza u braku supruga bi u namjeri da je zaustavi po savjetu stravarke potražila biljku sedefil i sa nje odlomila dvije grančice. Njih bi potom pažljivo postavila na ulazna vrata kako bi između njih prošao muž ulazeći u kuću. Naravno, on ih ne smije pri tome vidjeti jer onda čaranje neće uspijeti. Čim on prođe žena brzo uzima grančice plašeći se da ne bi neko drugi naišao, sastavi ih jednu uz drugu i ostavi pod bračni krevet.

No, ukoliko se zakasnilo sa tim i muž je već napustio ženu, ili pak momak djevojku, onda ona koristi svoj svileni šal ili maramu, novi sapun i nekoliko stručaka sedefila da bi ga vratila nazad. Žena svoju maramu ili šal nasapuna sa sapunom a onda izapire u vodi u koju je prethodno stavila sedefil.
Dok izapira maramu ona ovako govori:

Dragi Allahu,
vrati meni moga dragog
kao što si hazreti Fatimi
vratio njenog hazreti Alija,
veledalin amin.

Potom mokru maramu baci tri puta napolje kroz prozor i svaki put govori isto. Nakon toga ona se objesi da bi se osušila. Kada god je sigurna da će susresti muža ili momka ona tu maramu nosi oko vrata ili na glavi kako bi je muž vidio.


autor: Raif Esmerović

Kako se odbraniti od sihirbaze

Za babe čaralice, vještice ili sihirbaze u Cazinskoj krajini oduvijek se govorilo da znaju žabu potkovati na ledu i naći mjesto gdje se nebo kukama zapinje za zemlju. U tim naoko pretjeranim izjavama bez imalo sumnje krije se staro uvjerenje Krajišnika u njihovu tajanstvenu moć da izvode čudesne stvari. Mišljenje o porijeklu sihirbazine moći narod nalazi u tvrdnji kako su žena i šejtan jedno te isto, te su upravo zbog toga žene vičnije i uspješnije u praksi čaranja od muškaraca.

U tradicionalnoj priči iz Velike Kladuše pripovijeda se kako su se neki besposleni muž i žena danima prepirali ko je od njih dvoje pametniji. U toj debati niti jedno nije htjelo popustiti. Napokon, jednog dana muž se dosjeti neobične opklade - onaj ko uspije nagovoriti šejtana da uđe u tikvu i zatvori ga u njoj taj je pametniji. Žena odmah pristade. Kako se muž dosjetio svega on reče da će se prvi okušati u zadatku. No, unatoč svom njegovom trudu i nagovaranju šejtan ne htjedne ući u tikvu pa on umoran odustade. Žena se na to potiho nasmije mužu i samouvjereno uze tikvu u ruku i približi je svom desnom oku, pa se uzdišući počne čuditi nečemu u njoj. Sva se uzvrti pa stade namještati tikvu da što bolje osmotri ono što je ugledala u njoj. Onda se počne cerekati pa škiljeći na lijevo oko zadubi se u tikvu. Sve je to sa strane posmatrao šejtan i već vidno iznerviran ignoriranjem od strane žene upita je šta ona to vidi u tikvi tako čudesno da ne može odvojiti pogled od nje. Ona mu okrenuta leđima samo nešto tiho promrmlja i nastavi sa zurenjem. To još više uznemiri šejtana i probudi u njemu veliku radoznalost pa se on bijesno prodera na nju ponavljajući pitanja. Žena mu se pokorno okrenu i odgovori kako ona neuka i glupa njemu, tako velikom i pametnom, kad bi i htjela ne bi ni znala opisati kakvo čudo vidi u tikvi, pa da bi bilo možda najbolje da on uđe u nju i vidi. Šejtan goreći od probuđene radoznalosti oholo joj odgovori da se slaže u tome, jer jedna bena poput nje zna samo buljiti k'o tele u šarena vrata, pa da je najmudrije da on sam pogleda. Čim je to izgovorio šejtan uleti u tikvu a žena je za njim brzo zatvori i tako odnese pobjedu.


Osveta jedne ljubavnice

Krajiške sihirbazice, osim po nanošenju zla i izazivanju bolesti, bile su naročito vješte u ljubavnoj magiji. Kako mi je ispričala svjedokinja takvog događaja ono što je vidjela jednog dana urezalo joj se u pamćenje za cio život. Naime, kada je jedne prilike bila na kafi kod susjede, za koju su svi u mjestu znali da je sihirbaza, desila se žestoka svađa između nje i njenog ljubavnika, kojeg je prethodno rastavila od supruge i djece. U jeku svađe pale su teške riječi i psovke pa je ljubavnik demonstrativno krenuo niz stepenice prema izlazu ljutito vičući da je napušta te prijeteći da ukoliko mu se ubuduće obrati dobiće velike batine. Čim je izišao ona je potrčala za njim i zaključala ulazna vrata kipteći od bijesa. Vrativši se u sobu brzo se smirila a umjesto grča ljutnje na licu joj se pojavio osmijeh. Pogledala je na prozor da vidi koliko se ljubavnik udaljio od kuće. - Pustiću ga neka ode još dalje, rekla je zagonetno i sjela pored nje natočivši si kafu u fildžan. Njena gošća zatečena svim zbivanjem nije ni sama znala šta bi rekla pa je samo gledala u čudu. No, iznenadila ju je reakcija netom ostavljene žene. Nakon nekoliko minuta ona je ponovo pogledala kroz prozor i kako nije više vidjela ljubavnika zaključila je da je već zašao iza brda, u onom smjeru gdje je bila njegova kuća.

U tom momentu komšinica sihirbaza joj je rekla: "E sad ćeš vidjeti kako će on nazad!". Samo što li je to izrekla odlučno se pridigla sa kreveta i uputila u kut sobe, gdje joj je stajala kućna metla. Čučnula je pored nje i tri puta okrenula metlu govoreći nešto tihim glasom a onda metlu okrenutu naopako ostavila u kutu. Kažiprstom je po podu pravila krugove ne prestajući sa mrmljanjem. Na kraju tog neobičnog rituala skinula je prvo dimije a onda i gaće, ostajući u kombini, provukla ih između svojih nogu i bacila gaće na onu okrenutu metlu. Zatim se okrenula i ponovo zadovoljno sjela na krevet.

Nakon dvadesetak minuta začulo se kucanje na kućnim vratima. U početku taj zvuk je bio tiši no kako niko nije otvarao udarci od vrata su postajali sve jači i nervozniji. Onda se začuo muški molećivi glas da mu se otvori. Bio je to njen ljubavnik. Sihirbaza je namignula svojoj komšinici i pobjedonosno se uputila vratima ali nije ih htjela otvoriti. Prvo ga je, glumeći iznenađenost, pitala zašto se vratio kad je rekao da više nema ništa sa njom. Odgovorio joj je da nije tako ozbiljno mislio. Glas ljubavnika više nije bio nimalo ljut nego je poprimio miran i pokajnički ton, dok je stalno ponavljao da ga pusti u kuću. Ona mu je ljutito odvratila kako mu neće otvoriti vrata jer joj opsovao na što je on samo nastavio preklinjati da mu otvori.

Ono što je najviše iznenadilo gospođu koja je prisustvovala ovom nesvakidašnem događaju jeste momenat kada je sihirbaza napokon popustila i otvorila vrata te pustila ljubavnika u kuću. Iako je bio hladni novembarski dan on se doslovno kupao u znoju. Njegovo lice je bilo pocrvenilo, niz čelo mu je klizio znoj a usta su bila zadihana od trčanja.


Odbraniti se od čarki

Kako je evidentno narod se sihirbazama kroz minula vremena  tradicionalno obraćao za pomoć svaki put kada bi nestalo berićeta u kući, usred neke bolesti kod ukućana ili stoke, pojave omraze, da im se otkrije sudbina ili da majka uda kćer ili oženi sina. Uvijek im se odlazilo po usmenoj preporuci i obavezno tajno, da niko ne zna, jer poznato je da je svako konzervativno društvo, pa i naše bosanskohercegovačko, leglo licemjerja i lažnog morala.

Poznato je, naime, kako su oni najglasniji protivnici falanja ili hodžini zapisa zapravo najčešći posjetioci navedenih. O tome sa vremena na vrijeme javno progovori neka od stravarki ili hodža iscjelitelja otkrivajući kako su im oni pojedinci koji kategorično pred drugima tvrde da ne vjeruju u magiju ili proricanje sudbine njihovi redoviti klijenti, što i ne treba čuditi. Naime, još u vrijeme komunizma mnogi od proklamiranih članova Partije odlazili su pod okiljem noći pojedinim poznatim  hodžama i babama po pomoć.

O sihirbazicama ima prilično mnogo priča i anegdota u Cazinskoj krajini, neke od njih su pomalo zastrašujuće a druge komične. Najviše je predaja o golim vješticama koje su noću "jahale" drvene stapove za mlijeko i obilazile komšijske štale. O onima koje su bile na glasu kao moćne u spravljanju čarki priča se da su u gluho doba odlazile na mezarje i sjedale na grobove kako bi dozivale džine i šejtane da im pomognu.

U narodu se često čuje izjava kako će sihirbaze zbog svoga čaranja teško umrijeti, mučit će se i dugo bolovati pred smrt, no, to svakako nije istinito. I one, kao i svi drugi ljudi, umiru usred neke bolesti, nesreće ili starosti. Neke mudre glave imaju trezvenije mišljenje, poput stravarke Fatime, koja je i sama za života govorila da se sve događa Božijom voljom, pa tako i magija, te da dalje od toga nema diskusije. Naravno da se svjesno činjenje zla nekome ne može ničim opravdati i magija, poput i ostalog u životu, predstavlja iskušenje za čovjeka kojem on može podleći. No, i kada se to desi ne snose odgovornost isključivo sihirbaze već i njihovi klijenti.

Poznato je kako nam vradžbine prave i podmeću u najvećem broju slučajeva bliske osobe bilo da su članovi familije, kolege sa posla, prijatelji ili komšije. Kada vas neka osoba često i bez povoda pita kako ste ili počinje priču da je nešto boli, u nadi da bi se i vi mogli početi tužiti na neku tegobu, možete slobodno postati sumnjičavi. Naime, poznato je da ona osoba koja vam radi magiju želi doznati iz prve ruke da li ona djeluje pa pokazuje iznenadnu brigu prema vama i potencira priču o bolesti ili problemima. A sve u cilju da dobije informacije koje je zanimaju. Isto tako, treba se paziti već spominjanih pojedinaca koji tvrde da ne vjeruju u magiju i čaranje, pošto im je to idealno pokriće da sakriju svoje djelovanje. Ko će posumnjati da se iza nekih vradžibina nalazi osoba koja uporno tvrdi da magija ne postoji te da su sve to bablje priče?! Takvim lažnim stavom ona se unaprijed ogradi i distancira od potencijalne sumnje.

Osim ovih smjernica prigodno bi bilo navesti i nekoliko poznatih načina iz bosanske magije sa kojima omađijana osoba može skinuti ili neutralizirati uticaj čarki koje mu je napravila neka sihirbaza ili bliska osoba.



Baciti sihir u vatru

Ko pronađe u kući nekakav zapis, mrtvačku kost, malo klupko različitih konaca, čvorova ili nečega drugog, što je siguran znak da mu neko radi o glavi, treba pokupiti pronađeno i baciti u vatru govoreći:

Kako god ove stvari gorile,
neka tako izgori i sihir,
koji je načinjen protiv moje duše, tijela, djece i imanja!

Potom na onu ruku, sa kojom se uzimala pronađena stvar, treba pljunuti i obrisati je od zid ili zemlju.

Stravarka Ajša otkriva da nije potrebno u cjelosti zapaliti pronađene sihire već ih je dovoljno iznijeti van i zapaliti list papira pa njime tojest vatrom nekoliko puta dodirnuti vradžbinu ili bolje rečeno malo je nagoriti, čime magija izgubi svoju moć.


Devet grančica i lepinja

Omađijana osoba treba sa devet vrsta drveća otkinuti po jednu grančicu i staviti ih u bocu sa čistom vodom. Zatim je ostaviti pored prozora da tu prenoći. Istu noć potrebno je otići na mezar nekog šehida i ponijeti sa sobom lepinju i svijeću. Na lepinju se stavi svijeća, zapali i stavi pored groba pa se prouči Fatiha za dušu umrlog. Sutradan se sa onom flašom vode omađijani okupa a grančice bace niz rijeku. Ako tako uradi, tvrde stravarke, sa začarane osobe nestaće magija.


101 ekser

Ko sumnja da je omađijan neka pronađe 101 korišteni ekser, saperi ih u čistoj vodi, pa se sa njome okupa. Vjeruje se da nakon toga ma kakav sihir bio na čovjeku - otpašće.


Voda sa tri izvora

Začarani da se spasi od dušmanskog zla treba sakupiti vode sa tri česme ili izvora, koja teku prema Suncu, pa se sa tom vodom okupati u banji ili kadi. Kad se obuče, prljavu vodu od kupanja treba izliti u jednu zemljanu posudu, pa je zajedno sa njom baciti na vrbovo drvo. Time se oduzima svaka moć vradžbini.

autor: Raif Esmerović
www.havaje.blogspot.com

Čarobna moć jajeta: otvaranje zatvorene sudbine

Kokošije ili ptičije jaje zbog svoje specifične strukture ima neobičnu sposobnost da akumulira, ali i odašilje određenu energiju, pa je od davnina za njega rezervirana uloga u ritualima čaranja i folklornim metodama liječenja. U Cazinskoj krajini, na primjer, vjeruje se da svračije jaje može izlječiti pjegavost pa su nekada djevojke sa tim kožnim problemom uporno tražile jaje od svrake da bi se njegovom ljuskom mazale po licu.

U bosanskoj magiji zapaža se prilično mnogo magijskih postupaka sa jajetom a među najpoznatijim je razbijanje pronoska, minijaturnog jajeta, koje obično snese mlada koka prvi put, kako bi se njime doslovno razbila napravljena ljubavna čarka.

Također, ako bi neko od prvih snesenih jaja bilo krvavo onda bi ga lukave sihirbaze koristile za spravljanje čarki omrze tako što bi ga odnijele i zakopale blizu kuće žrtve. Ukratko rečeno, jaje je stari magijski rekvizit koji u kultu čaranja našeg naroda ima moć da izazove zlo u familiji, smrt domaćih životinja ili pak da se njime uništi kućna nafaka. Osim krvavog jajeta najpogodnijim za vradžbine smatra se tvrdo kuhano ili pokvareno jaje, takozvani mućak, nad kojim se prethodno ponavljaju tajanstvene riječi i puše. Kada se na taj način  napuni negativnom energijom jaje se tajno odnosi i diskretno podmeće u dvorište žrtve ili zakopa među cvijeće, ali uvijek pazeći da onaj širi dio jajeta bude okrenut na gore. Ako to prilika dozvoljava, ono se može podmetnuti i u autu osobe kojoj se tada želi izazvati saobraćajna nesreća.

Ipak, u crnomagijskim ritualima svakako najtraženije je jaje crne kokoške koje, navodno, ima u sebi poseban magijski potencijal. Iz tog jajeta može se čak izleći dvoglavo čudovišno biće zvano cikavac ili sam đavo, koji postaje sluga one osobe koja ga je na volšeban način prizvala u naš svijet i materijalizirala. No, i kada nije tretirano čaranjem u narodu se tvrdi da se vrlo lako može ograjisati ukoliko se na putu ili raskršću stane nehotice nogom na bačene ljuske jajeta crne koke.



Međutim, treba naglasiti kako jaje nije zastupljeno isključivo u bosanskom kultu čaranja već i u drugim okultnim tradicijama. U vudu magiji jaje uzeto iz gnijezda neke male ptice korisno je za razdvajanje zaljubljenog para ako se noću razbije na uglu kuće u kojoj oni žive. Time će se uništiti njihov mir i sloga. U arapskoj magiji jaje crne kokoške služi kao podloga za pisanje ljubavnih zapisa. Takvo jaje-zapis obično se zakopa na mjesto iznad kojeg gori vatra, kako bi strast i čežnja obuzele tijelo osobe na koju se cilja magija. Djevojke u Rumuniji kada žele da im dođe željeni mladić kuhaju jaje i dok voda vrije govore:

Kako ovo jaje nema mira
tako nemao ni ti
sve dok ne dođeš kod mene.

Pronađeno jaje u dvorištu ili svom domu, upozoravaju bosanske stravarke, nikada se ne dodiruje golim rukama, nego ga uvijek treba pažljivo pokupiti lopaticom i odnijeti do nekog suhog drveta te ugurati u njegovu šupljinu. Time se direktno kažnjava neprijatelj, njegova se magija okreće protiv njega, i on će se poput drveta osušiti i razboljeti. Isto tako, omađijano jaje se može baciti niz rijeku ili dati kuji da ga pojede.

Postoje i druge manipulacije sa sumnjivim jajetom. Naime, još uvijek je u praksi među bosanskim narodom da se pronađeno jaje razbije, izlije zajedno sa ljuskom u praznu flašu, pa čvrsto zatvori čepom. Flaša se zatim okrene naopako i zakopa u zemlju. Nakon toga, vjeruje se, osoba koja je radila magiju neće moći danima mokriti te će morati silom prilika otkriti svoj identitet. Naime, sve dok se flaša ne izvadi iz zemlje i ne otvori muke osobe koja je pravila magiju nemaju svoj kraj. Naravno, ovo djeluje samo ukoliko ta osoba živi u blizini, no, bude li udaljena, onda će izostati opisani efekat ali će poduzeto bar zablokirati njenu moć da vam ponovi čarke.

Među stravarkama je također poznat fascinantan ponoćni ritual vraćanja magije nazad onome ko ju je pravio sa kokošijim jajetom i nezagašenim krečom. Kada nakon nekog vremena, usljed gašenja kreča i ponavljanja određenih riječi, jaje samo od sebe pukne, to je siguran znak kako je vradžbina slomljena i poslata velikom brzinom nazad pošiljaocu.


Čišćenje jajetom

Osim mogućnosti da zrače negativnom energijom i pogubno  djeluju na ponašanje neke osobe, jaja u svojoj dualističnoj funkciji mogu poslužiti da se pojedinac oslobodi zla i bolesti. Ovisno o kojoj se peradi radi određene su i čarobne specifikacije. Svježe kokošije jaje čisti i smiruje ljudsku auru i um, sirovo jaje patke slabi snagu smrti, teških bolesti i gubitaka. Za razliku od njih jaje prepelice neutralizira čarolije a ono od goluba osigurava mir i plodnost. Malo je poznato da jaje u magijskim ritualima zamjenjuje krvnu žrtvu pa se može koristiti recimo za izbjegavanje smrti, bilo da je tu riječ o materijalnoj, finansijskoj ili onoj emotivnoj.

Uloga jajeta u ritualima liječenja jeste da ono uspješno apsorbira ili, jednostavnije objašnjeno, "pokupi" sa ljudske aure sve negativnosti i tako je očisti od nakupljene  prljavštine. Na taj način ljudsko tijelo se harmonizira i vraća mu se životna energija, koja je uostalom garancija dobrog zdravlja.

Kada se čovjek iznenada počne žaliti na česte glavobolje, malaksalost tijela, gubitak apetita, loše spavanje ili gušenje u grudima sumnja se da bi mogao biti žrtvom urokljivih očiju, straha ili čak nečije magije. Da se suprostavi tom nametnutom negativnom stanju bosanska stravarka ulije do pola čaše vode i tri puta iznad nje uz Euzubilu odbroji unazad od devet do jedan. Zatim uzme kokošije jaje, razbije ga i izlije u čašu koju drži iznad bolesnikove glave. Kada to učini ponudi mu da malo otpije te mješavine a ostatak odnese proliti napolje, najčešće pod strehu, na mjesto na koje sa krova pada kišnica na zemlju.


Kada potamni voda

U zemljama istočne Evrope, posebno u Ukrajini i Poljskoj, jajetom se tradicionalno liječe djeca od straha ili uroka. Dok prelazi jajetom po dječijem licu, grudima, rukama i nogama stara žena vična ovom poslu tiho govori:

Stravo stravice
ja te jajetom tjeram,
u vodu te izlivam,
u šumu te na suhi list šaljem,
ovdje ti mjesta nema,
crvenu krv da ne piješ,
plave žile da ne trgaš,
žute kosti da ne lomiš,
uz Božiju moć i pomoć, amin.

Nakon toga starica jaje iznosi iz kuće kako bi ga razbila od korijenje nekog drveta. Vjeruje se da će tada ono na sebe preuzeti svu negativnu energiju.

Tradicija čiščenja jajetom vrlo je popularna i duž cijele Latinske Amerike pa se njome često podvrgavaju bolesni ljudi. Naime, ako se sumnja da je neka osoba potpala pod uticaj uroka, straha, zlog vjetra ili nečeg drugog, i usljed toga ima određene fizičke i psihičke tegobe, preporučuje mu se ritual sa jajetom. Utorkom ili petkom neko bolesnika nježno potare svježim kokošijim jajetom po cijelom tijelu, od glave do pete. Nakon toga jaje se razbije i izlije u čašu vode pa sačeka nekoliko minuta. U međuvremenu sadržaj jajeta se pomiješa sa vodom i tako formira specifične oblike koji se oprezno tumače kako bi se dokučilo od čega bolesnik ima tegobu.

Ako je žumanjak na dnu čaše čist i u jednom komadu onda nije u pitanju urok. Međutim, uoče li se mjehurići u vodi bolesnik je žrtva urokljivih očiju. Potamni li nekim slučajem voda u čaši detektira se uticaj crne magije zbog koje je bolesnom čovjeku sve krenulo na loše; prate ga zdravstveni problemi, nevjera bračnog druga, besparica, stalne svađe i pehovi. Najbolji znak jeste prirodni tojest normalno izgled jajeta, bez ikakvog mješanja bjelanjca i žumanjca, što je pouzdan znak da nema prisustva zla ili agresije na ljudsku auru. Nakon obavljene detekcije u čašu se umoči nož i njime se promješa nekoliko puta ukrug a potom sadržaj izlije u sudoper. Obično se tada pita bolesnika može li mokriti, što se smatra dobrim znakom, jer sa mokrenjem on se još brže oslobodi negativne energije.


Otvaranje zatvorene sreće

U bosanskoj magiji ono jaje koje koka snese petkom ima poseban magični dar. Naime, vjeruje se, kako se sa njim može otvoriti zatvorena ljudska sreća ili sudbina. Prema kazivanju jedne sada već rahmetli faladžinice iz Velike Kladuše ko je zatvorene sudbine treba petkom paziti da ugrabi svježe sneseno jaje i da se sa njim uputi u prirodu, tražeći neki izvor na istočnoj strani tog mjesta. To radi oko podne, malo prije nego li će hodža početi sa učenjem ezana. Čim hodže započne sa svojim oglašavanjem jaje se baci u izvor i kaže:

Ja tebi jaje
a ti meni novu sreću,
od Boga amin.

Potom se okrene i ide kući bez osvrtanja unazad.

Opisani obred ima duboko uporište u starom bošnjačkom vjerovanju,  koje se oslanja na ilirski šamanizam, kako svaki čovjek pored svog drveta i daždevnjaka (zviždenjaka) ima i svoj izvor vode u prirodi. Drvo, reptil i izvor, pored zvijezde na nebu, u bosanskom okultizmu predstavljaju zemaljske i nebeske dvojnike ljudskog bića, bez kojih on ne može egzistirati. Za velike junake poput Muje Hrnjice ili Alije Đerzeleza narod kazuje kako su oni imali jake izvore iz kojih je snažno kuljala voda. Pošto je jaje simbol sreće i plodnosti u tradicionalnom obredu darivanja male djece, realno je za pretpostaviti da je idealno kao darovna žrtva izvoru iz kojeg na simboličan način treba poteći nova i mlada sreća u životu nekog pojedinca.

Za kraj interesantno je navesti narodno vjerovanje iz Cazinske krajine koje kaže da je veliki grijeh ukrasti jaje pošto svaki put kada ga treba snesti kokoš padne isti tren u nesvjest. Usljed te velike muke za nju, čim se povrati svijesti, kokoš počne na sav glas uznemireno kokodakati i žaliti se svima na svoju bol. 

Vudu magija

Vudu se uz arapsku i židovsku oduvijek smatrao jednom od tri najmoćnije magije na svijetu. Svaka od njih obiluje talismanima, amuletima, prizivanjem duhova, upotrebom tamjana i drugih mirisa, te doslovno bezgraničnim imenima mnogobrojnih duhova koji su uvijek spremni za saradnju i čarolije.

Židovska i arapska magija su u nekim segmenta slične, pošto se ova dva semitska naroda napajaju iz istog izvora odnosno drevnih okultnih tradicija Kaldeje, Babilona i Egipta. Uticaj arapske magije raširene preko Osmanlija vrlo je prisutan i u balkanskoj okultnoj tradiciji, posebno u Bugarskoj, Rumuniji i Bosni, kroz razna čaranja sa čvorovima, katancima, gašenju ugljena, bajanju nad vodom, upotrebom hamajlija i zapisa i tako dalje.

Židovska magija je za razliku od arapske više orijentirana ka sotonizmu i mračnom svijetu, jer su Jevreji kao narod bili fascinirani drevnim Egiptom i njihovom religijom mrtvih. Pojedine egipatske mitove poput onog kada je faraonov čarobnjak čarolijom razdijelio jezero na dva dijela Židovi su ukomponirali u svoje mitološke priče o Mojsiju pri stvaranju judaizma. Čak je i predaja o kralju Solomonu nastala na starijoj legendi o perzijskom kralju-čarobnjaku Džamšidu koji je vladao ljudima i demonima. No, ipak od svega, najbolji primjer židovske crne magije krije se u Kabali nastaloj u 18.vijeku u Pragu od strane nekoliko odmetnutih rabina i predstavlja zamaskiran način hvatanja ljudskih duša kroz takozvano "Drvo Života", kako bi bile predane Sotoni.

No, čini se da u današnje vrijeme rašireniju opasnost od Kabale predstavljaju pojedina orijentalna učenja poput reikija koji svima onima koji se njime bave brzo uzrokuje razne probleme, posebno one psihičke, jer se i ne znajući izlažu demonskom djelovanju. Ništa manje nije opasan ni feng šui, koji na prvi pogled djeluje bezazleno i zabavno, no, ljudi koji ga slijede i praktikuju prije ili kasnije počnu doživljavati neugodne posljedice.


Vudu kultovi

Kada je u pitanju vudu magija tu je situacija pomalo drugačija i vrlo šarolika. Naime, vudu je religija zapadne Afrike koja se u vrijeme evropskih kolonijalnih osvajanja i trgovine crnim robljem pomiješala sa katoličanstvom, što je rezultiralo pojavom nekoliko kultova od kojih su najpoznatiji Santeria, Makumba, Kondomble, Kvimbada i još njih nekoliko. Dok je, primjerice, Santeria kult katoličkih svetaca iza kojih se kriju afrička božanstva, Kondomble je kult crne magije sa izrazito dominantnim uticajem crnih bogova i demona.

Vudu je vjerovatno planetarno postao popularan zahvaljujući Hollywoodu i filmovima o zombijima i magijskim lutkicama. No, ipak, pečat toj popularnosti dala je karizmatična svećenica i kraljica vudua Maria La Veau (Marija La Vej) iz New Orleansa (Nju Orleansa) čija se slava još više razbuktala nakon smrti. Naime, danas je njen grob u Americi drugi po broju posjećenosti obožavalaca sa svih strana svijeta, odmah nakon groba Elvisa Presleya. Za njenu impozantnu grobnicu se vjeruju da ima vudu moć ispunjavanja želja pa je to sigurno najvažniji razlog tolike popularnosti.

U vudu religiji nazivi za muškog i ženskog svećenika su Hungan i Mambo, dok je Bokor ime za vudu vrača koji se isključivo bavi crnom magijom, obožava zle bogove groblja, smrti i raskršća te koji je poznat po pravljenju zombija - živih mrtvaca. Bokor je uvijek muškarac a nikada žena. Svi zajedno oni čine posrednike između svijeta ljudi i Loa odnosno bogova i boginja. Zbog toga posjeduju ogromno magijsko znanje, posebno ono kako osvojiti željenu osobu ili pospješiti svoju seksualnu snagu i još više uživati u tjelesnim strastima.


Vradžbine za ljubav

Jedna od najpoznatijih čarolija kojom se u vudu magiji može ostvariti ljubavna veza jeste uz korištenje  fotografije i malo kose ili noktiju osobe koju želite osvojiti. Pored toga trebaće vam neka čista staklena boca bez naljepnica, od jednog litra. U nju ćete staviti fotografiju željene  osobe, njenu kosu ili nokte te na to ukapati tri kapi ruma. U bocu obavezno stavite i bilo kakav svježi cvijet crvene boje, a zatim i svoju ljubavnu želju napisanu crnom bojom na nekom svježem listu drveta ili biljke. Bocu iza toga dobro začepite, a potom u potpunosti izvana omotajte debelom crvenom vunom, ostavljajući slobodnim jedino dno. Tako omotanu bocu ćete zakopati u noći punog Mjeseca ispod nekog cvatućeg grma. Ljubavna sreća potrajaće onoliko dugo koliko potraje i sadržaj unutar boce. O ovome čaranju ne smijete nikom ništa pričati. Dođe li do prekida ljubavne veze, potražite bocu i provjerite da nije razbijena ili uništenog sadržaja. Ako bude nešto od toga, morate cijelo čaranje ponoviti te bocu zakopati na drugom mjestu.

Strast i čežnja u crnačkoj magiji redovito se stimuliraju upotrebom prahova i napitaka, po čemu je vudu posebno poznat. Pojedini vračevi sa Haitija tvrde da je među najboljim ljubavnim napitcima onaj pod nazivom Tafija. Njegova priprema je vrlo jednostavna, tojest pravi se od jednog litra bilo koje vrste alkoholnog pića. U njega treba ukapati dvadesetak kapi vlastite krvi, koja može biti prikupljena sa bilo kojeg dijela tijela. Jedino se ne smije koristiti menstrualna krv, jer će izazvati sasvim obrnuti učinak, što znači odbit će željenu osobu od vas. Nakon što se krv pomiješa sa alkoholnim pićem ono se ponudi željenoj osobi. Dovoljno je da ona popije malu količinu napitka pa da on počne sa djelovanjem. Naravno, što popije više Tafije, to je djelovanje čarolije biti jače i vremenski dugotrajnije.

Do ljubavi se često dolazi i eliminacijom konkurencije. Da biste razdvojili neki par potrebni su vam komadići vlastitih noktiju sa bilo kojeg prsta na ruci, nešto svinjske masti i malo menstrualne krvi. Ta krv može biti uzeta od bilo koje žene, bez obzira da li čaranje izvodi muškarac ili žena. Zbog toga se u tu svrhu možete poslužiti i bačenim higijenskim uloškom. Nokti se sastružu sa turpijom i prah skupi a onda pomiješa sa svinjskom masti. U sve to se doda i prah od osušene menstrualne krvi. Nakon što se sve dobro izmiješalo, sa ovom masti treba diskretno mazati po odjeći osobe koju želite udaljiti od voljene ili voljenog. Što se više ta osoba bude trudila da ukloni mrlju sa svoje odjeće, to će djelovanje ove čarolije biti jače i brže. Učinak će biti još bolji ako se uspije zamazati dio donjeg veša, grudnjaka ili potkošulje tojest one odjeće koja pripija uz kožu.


Seksualna vudu magija

U vudu obredima poznati su i mnogi načini kako pridobiti pažnju drugih ljudi ili osloboditi svoju potisnutu seksualnu energiju. Ono što je najbolje u svemu tome jeste da navedeni rituali nisu, kao ni prošli,  komplikovani za praksu a vrlo su djelotvorni.

Kako biste bili tjelesno atraktivniji i seksualno poželjniji za svoju okolinu izvedite nad samim sobom ovaj moćni ritual. Za njega vam treba crno pile ili kokoš. U noći punog Mjeseca treba skinuti sa sebe svu odjeću te zaklati crnu kokošku i pustiti njenu krv da prska po vašoj koži, naročito po grudima i bedrima. Što je krvi više, djelovanje će biti jače i dugotrajnije. Nakon prskanja krv treba razmazati rukama po cijelom tijelu, a nakon što se ona osuši, operite se toplom vodom. No, prije tuširanja bilo bi dobro da stojite na mjesečini nekih desetak minuta, sve dok se krv ne osuši.

Vrlo moćan talisman koji će pomoći osnaživanju potencije, posebno kod muškarca, izrađuje se od bilo kojeg životinjskog zuba. Prema kazivanju vudu vrača šupljina tog zuba se ispuni odsječenim komadićima noktiju sa svojih ruku, usitnjenim stidnim dlakama i pramenom vlastite  kose, a nad svim tim se doda kap iz prve jutarnje mokraće. Nakon toga se šupljina zuba zatvori sa voskom ili nečim drugim. Ovako preparirani zub treba nositi kao privjesak oko vrata kako bi kod vlasnika u kratkom periodu osnažio seksualnu snagu i izdržljivost tokom spolnih odnosa.

Čudesna bosanska magija

Osobe koje se bave pravljenjem čarki ili vradžbina u našem se narodu nazivaju čaralice, sihirbaze, džin-hodže, babe čaruše i tako dalje. Narod kazuje kako među njima ima manje ili više uspješnih, mada se također vjeruje da postoje i posebno obdareni pojedinci u čijim rukama svaka napravljena čarka uspije. Oni su uglavnom muškarci i žene sa blažim ili naglašenijim fizičkim deformitetima, a kada su u pitanju džin-hodže onda se tvrdi da su najmoćniji među njima oni čije je ime Hasan.

Rekviziti kojima se svi navedeni služe u ispredanju svojih manđija širokog su spektra, no, u najvećem broju slučajeva riječ je o predmetima uzetim iz kuće, od osobe na koju se prave sihiri ili pak iz prirode. Kako to otkrivaju pojedine stravarke čarke se uvijek izvode u tri određena noćna doba; između akšama i jacije, kada se džini rasprše po svijetu i dođe do smjene dnevni i noćnih sihira, pred ponoć i od jedan do dva sata ujutro, prije nego li nastupi zora i oglase se prvi pijetlovi.

Po nepisanom magijsko pravilu većina sihira koji se rade moraju se redovito ponavljati, inače će u protivnom izgubiti svoju moć i prestati sa djelovanjem. Općenito se misli kako postoje takozvane "kratke magije" koje prestanu djelovati nakon 30 ili 40 dana, dva ili šest mjeseci te one "vječne" ili "smrtničke". Kako im i sam naziv govori u pitanju su sihiri koji imaju misiju da čovjeka prate do smrti ili da mu je prijevremeno uzrokuju. Posebno opakim se navode misteriozne čarke koje se zakopaju pod drvo jabuke ili kruške u dvorištu onoga kome su namjenjene i čiji je rok trajanja neodređen tojest obnove se same od sebe svaki put kada padne kiša.

U tradicionalnom životu naroda Bosne i Hercegovine sihiri su se najviše podmetali pod kućni prag ili zašivali u odjeću, metali u jastuke ili poturali u hranu i piće. O njima spomena nalazimo i u narodnoj poeziji gdje se u pojedinim pjesmama opisuju scene pravljenja ili otkrivanja sihira, pa čak i način na koji se skidaju sa čovjeka:

Kad se Ajka vidje na nevolji,
stade njemu pravo kazivati,
u dušeku, u zlatnom jorganu,
i u onom brusali - jastuku.
Ja sam njima sihire zašila,
kad Mehmed-beg sve sihire nađe,
baci ih u hladnu vodicu.


Dozvoljena magija

Praviti sihire oduvijek se smatralo lošim i pokuđenim djelom, koji čovjeka odvraća od istinskog imana, mada i tu postoje neke iznimke. Naime, po narodnoj tvrdnji ako se čarke rade da se spasi brak i očuva familija na okupu onda se na njih čak podsticalo, od strane ukućana ili roditelja, te se taj čin nije smatrao haramom. Ili se bar nije javno kritikovao.

Korijen takve prakse, bez imalo sumnje, nalazi se u folklornom vjerovanju da se najgriješnijim sihirima smatraju oni kojima se razdvaja muž od žene, što potvrđuje vjerovanje iz Cazinske krajine, koje kaže da onaj ko rastavi ženu i muža učinio je neoprostiv grijeh, koji se ne može sa njegove duše oprati ni kada bi devet džamija o svom trošku napravio. Toliko je to, po narodnom sudu, kod dragog Allaha težak i neoprostiv grijeh.

Pod ruku tome, prigodno je navesti kao zanimljiv osvrt da se u
bosanskom narodu ljubav oduvijek posebno cijenila i poštovala, što je evidentno kroz vjerovanje da je ona osoba koja upozna dvoje ljudi, koji se zaljube i stupe u brak, stekla kod dragog Allaha toliko veliki sevap odnosno dobro djelo da nije dužna cio život klanjati niti postiti.

Poznate su istinita kazivanja o pojedinim hodžama koji su spašavali problematične brakove i vraćali odbjegle supružnike njihovom domu. U jednoj od njih spominje se izvjesni hodža Rošić iz Velike Kladuše kojemu je jedne prilike došao po pomoć mještanin džemata u kojem je ovaj bio u službi. Odmah sa vrata potužio se hodži da se prije pola sata posvadio sa ženom, udario je i opsovao, na što je ona u bijesu istrčala iz kuće i pobjegla ka svojim roditeljima, ostavljajući ga sa malenom djecom. Hodža ga je prvo izgrdio zašto tuče ženu i stvara probleme u familiji a onda sjeo na krevet i otvorio svoju malu tajanstvenu knjigu napisanu na arapskom. - "Sad će se ona vratiti kući a ti magarcu jedan", povišenim tonom mu se obratio hodža, "još jednom ovo napravi i vidjet ćeš šta će od tebe biti! A sad mi izlazi iz kuće!".

Drugi dio ovog događaja ispričala mi je osobno odbjegla žena, prisjećajući se tog neobičnog dešavanja od prije tri decenije. Po njenim riječima, kako se pješke uputila kući svojih roditelja trebalo joj je dobrih sat vremena da stigne do njih. Iako ju je srce boljelo što je ostavila malu djecu nije nipošto htjela ovaj put popustiti agresivnom mužu, te je odlučila napokon o svemu progovoriti svojim roditeljima. U njoj se mješala tuga i bijes, no, odluka da se nešto mora promjeniti bila je jača od svega. Negdje na pola puta, taman u vrijeme kada je hodža Rošić istjerao iz kuće agresivnog muža i započeo sa svojim učenjem u samo njemu poznatom ritualu, desilo se nešto krajnje neočekivano. Odbjegla žena opisala je to ovako: - "U jednom trenu kao da me je nešto nevidljivo zgrabilo i okrenulo nazad, nisam se tome mogla otrgnuti. U glavi mi je bila samo jedna misao - moram odmah nazad kući mužu i djeci. Sve što se netom dogodilo nije više bilo ni najmanje važno. Toliko me je jako tjeralo da sam luđački počela trčati izgubivši čak i obuću sa nogu. Ni danas sama ne znam ni kada niti kako?! Uhvatila me panika i žurba da mi se učinilo predugim ići putem nazad pa sam potrčala poprijeko, preko nekih brda i trnja. Pred kuću sam dotrčala sva znojna i zadihana, izgrebanih i krvavih stopala. I upravu tu, u dvorištu, sva moja agonija je prestala, isto onako naglo kako se pojavila".


Bijeli miš magije

Po narodnoj tvrdnji postoje i neki misteriozni sihiri kojima se ne zna objasniti pravo porijeklo. Naime, vjeruje se da nikako u dvorištu nije dobro imati bijelog horoza sa račvastom krijestom. Od toga nema većeg sihira, reći će starije Bošnjakinje, jer, vele one, ako bi ovaj pijetao u krijesti (huberu), pronio samo jednu kišnu kap oko kuće ona se nikada ne bi mogla osloboditi od mađije. Idući dalje, potrebno je konstatirati da je upravo kuća od davnina bila glavna meta mnogih čaranja kako bi u njoj zavladala nesloga, bolest i siromaštvo.

Najpoznatije čarke da se nekoj familiji napakosti jesu one kada se preko krova kuće prebace tri šake zemlje sa tri mezara. Protiv ovih učina, upozorava se u narodu, jedini spas je da gazda kuće u prvoj sedmici juna, koja se naziva "bijela nedjelja", zbog toga što u njoj tradicionalno počinje berba bijelih pečuraka i sijanje bijele repe, iskopa iz svoje međe što veći bijeli kamen i zakopa ga pod kućni prag.

No, unatoč svemu, ne smije se smetnuti sa uma niti činjenica kako svako čaranje ne završi sa uspjehom tojest nije ni magija svemoguća.

Stravarka Fatima Dizdarević, koja je poticala iz familije poznate po hodžama, bila je prilično dobro upućena u zanimljive aspekte liječenja osoba koje boluju od crne magije te kao takva idealan sugovornik. Jedne prilike mi je otkrila kako sihir koji ne uspije pogoditi svoj cilj, bude odbijen djelovanjem hamajlije ili čistoćom ljudske duše, pretvori se u bijelog miša. Taj mi je podatak bio jako zanimljiv jer me podsjetio na poznatu činjenicu kako psihički bolesnici tojest opsjednuti pojedinci u svojim halucinacijama upravo često vide ni manje ni više nego - bijele miševe.

Po svemu sudeći, bijela boja ima istaknuto mjesto u bosanskoj magiji, bilo da se radi o pravljenju ili skidanju vradžbina. Primjer te prakse evidentan je i u sljedećem slučaju. Staro je pravilo da se mnoge čarke, naročito one ljubavne, stavljaju u kahvu kako bi ih žrtva popila. Pojedeni ili popijeni sihiri oduvijek se smatraju daleko opasnijim od bilo kojih drugih pošto direktno ulaze u čovjeka i šire mu se po tijelu. No, da bi se osujetila i u potpunosti neutralisala njihova moć svaki put,  kada posumnjate da bi mogli postati metom navedenih čarki, nalijte u svoj fildžan kahve malo mlijeka i po reakciji te osobe koja vam ju je servirala odmah ćete prepoznati o čemu se radi. Ona jednostavno neće moći sakriti iznenađenost vašim postupkom. Kahvu nakon toga možete bez ikakve bojazni popiti, jer ste eliminisali njeno čarobno djelovanje, a ujedino i raskrinkali onoga ko vam je pokušao podmetnuti čaroliju.

Na kraju treba reći da mađijanje, iako možda daje lažni osjećaj važnosti i moći osobi koja ga izvodi, istovremeno je dovodi i u direktnu opasnost. Posebno onima koji nisu dobro upućeni u to što rade. Mogućnost da budu otkriveni, ali i fizički kažnjeni zbog svojih postupaka, jedan je od najvećih rizika mađijarskog zanata. U sjeverozapadnom dijelu Bosne zabilježen je jednostavan ritual kojim se prije nekoliko decenija otkrivao  identitet, ali istovremeno podvrgavala kazni osoba koja radi sihire. U noći mjesečeve mijene trebala se prije početka gluhog doba odvući zubača na raskršće i tačno u ponoć prevrnuti je naopako, kako bi metalne oštrice bile okrenute na gore. Tada se tri puta govorilo:

Ko mi čarke gradio,
na zubaču se sad nasadio.

 Nakon toga osoba koja izvodi ritual povukla bi se na stranu, u tamu, i strpljivo čekala iz prikrajka ko će uskoro doći. Naime, ako sihirbaza živi u istom mjestu kao i žrtva njenih sihira ona će u polusnu, vođena nevidljivom silom, uputiti se iz svoje kuće ravno ka raskršću, na kojem će bez imalo ustručavanja sjesti na metalne zubce. Tu bi je obično ka svijesti dozvali bijesni udarci one osobe koja joj je postavila ovu zamku. U narodu se i dan-danas prepričavaju takvi događaji čiji epilog je skoro uvijek završavao u korist žrtve sihira. Navodno, nakon sjedanja na oštru zubaču i razotkrivanja mnoge sihirbaze nisu više imale hrabrosti ponoviti svoje čarke u strahu od novih kazni i javnog prozivanja.