Osobe koje se bave pravljenjem čarki ili vradžbina u našem se narodu nazivaju čaralice, sihirbaze, džin-hodže, babe čaruše i tako dalje. Narod kazuje kako među njima ima manje ili više uspješnih, mada se također vjeruje da postoje i posebno obdareni pojedinci u čijim rukama svaka napravljena čarka uspije. Oni su uglavnom muškarci i žene sa blažim ili naglašenijim fizičkim deformitetima, a kada su u pitanju džin-hodže onda se tvrdi da su najmoćniji među njima oni čije je ime Hasan.
Rekviziti kojima se svi navedeni služe u ispredanju svojih manđija širokog su spektra, no, u najvećem broju slučajeva riječ je o predmetima uzetim iz kuće, od osobe na koju se prave sihiri ili pak iz prirode. Kako to otkrivaju pojedine stravarke čarke se uvijek izvode u tri određena noćna doba; između akšama i jacije, kada se džini rasprše po svijetu i dođe do smjene dnevni i noćnih sihira, pred ponoć i od jedan do dva sata ujutro, prije nego li nastupi zora i oglase se prvi pijetlovi.
Po nepisanom magijsko pravilu većina sihira koji se rade moraju se redovito ponavljati, inače će u protivnom izgubiti svoju moć i prestati sa djelovanjem. Općenito se misli kako postoje takozvane "kratke magije" koje prestanu djelovati nakon 30 ili 40 dana, dva ili šest mjeseci te one "vječne" ili "smrtničke". Kako im i sam naziv govori u pitanju su sihiri koji imaju misiju da čovjeka prate do smrti ili da mu je prijevremeno uzrokuju. Posebno opakim se navode misteriozne čarke koje se zakopaju pod drvo jabuke ili kruške u dvorištu onoga kome su namjenjene i čiji je rok trajanja neodređen tojest obnove se same od sebe svaki put kada padne kiša.
U tradicionalnom životu naroda Bosne i Hercegovine sihiri su se najviše podmetali pod kućni prag ili zašivali u odjeću, metali u jastuke ili poturali u hranu i piće. O njima spomena nalazimo i u narodnoj poeziji gdje se u pojedinim pjesmama opisuju scene pravljenja ili otkrivanja sihira, pa čak i način na koji se skidaju sa čovjeka:
Kad se Ajka vidje na nevolji,
stade njemu pravo kazivati,
u dušeku, u zlatnom jorganu,
i u onom brusali - jastuku.
Ja sam njima sihire zašila,
kad Mehmed-beg sve sihire nađe,
baci ih u hladnu vodicu.
Dozvoljena magija
Praviti sihire oduvijek se smatralo lošim i pokuđenim djelom, koji čovjeka odvraća od istinskog imana, mada i tu postoje neke iznimke. Naime, po narodnoj tvrdnji ako se čarke rade da se spasi brak i očuva familija na okupu onda se na njih čak podsticalo, od strane ukućana ili roditelja, te se taj čin nije smatrao haramom. Ili se bar nije javno kritikovao.
Korijen takve prakse, bez imalo sumnje, nalazi se u folklornom vjerovanju da se najgriješnijim sihirima smatraju oni kojima se razdvaja muž od žene, što potvrđuje vjerovanje iz Cazinske krajine, koje kaže da onaj ko rastavi ženu i muža učinio je neoprostiv grijeh, koji se ne može sa njegove duše oprati ni kada bi devet džamija o svom trošku napravio. Toliko je to, po narodnom sudu, kod dragog Allaha težak i neoprostiv grijeh.
Pod ruku tome, prigodno je navesti kao zanimljiv osvrt da se u
bosanskom narodu ljubav oduvijek posebno cijenila i poštovala, što je evidentno kroz vjerovanje da je ona osoba koja upozna dvoje ljudi, koji se zaljube i stupe u brak, stekla kod dragog Allaha toliko veliki sevap odnosno dobro djelo da nije dužna cio život klanjati niti postiti.
Poznate su istinita kazivanja o pojedinim hodžama koji su spašavali problematične brakove i vraćali odbjegle supružnike njihovom domu. U jednoj od njih spominje se izvjesni hodža Rošić iz Velike Kladuše kojemu je jedne prilike došao po pomoć mještanin džemata u kojem je ovaj bio u službi. Odmah sa vrata potužio se hodži da se prije pola sata posvadio sa ženom, udario je i opsovao, na što je ona u bijesu istrčala iz kuće i pobjegla ka svojim roditeljima, ostavljajući ga sa malenom djecom. Hodža ga je prvo izgrdio zašto tuče ženu i stvara probleme u familiji a onda sjeo na krevet i otvorio svoju malu tajanstvenu knjigu napisanu na arapskom. - "Sad će se ona vratiti kući a ti magarcu jedan", povišenim tonom mu se obratio hodža, "još jednom ovo napravi i vidjet ćeš šta će od tebe biti! A sad mi izlazi iz kuće!".
Drugi dio ovog događaja ispričala mi je osobno odbjegla žena, prisjećajući se tog neobičnog dešavanja od prije tri decenije. Po njenim riječima, kako se pješke uputila kući svojih roditelja trebalo joj je dobrih sat vremena da stigne do njih. Iako ju je srce boljelo što je ostavila malu djecu nije nipošto htjela ovaj put popustiti agresivnom mužu, te je odlučila napokon o svemu progovoriti svojim roditeljima. U njoj se mješala tuga i bijes, no, odluka da se nešto mora promjeniti bila je jača od svega. Negdje na pola puta, taman u vrijeme kada je hodža Rošić istjerao iz kuće agresivnog muža i započeo sa svojim učenjem u samo njemu poznatom ritualu, desilo se nešto krajnje neočekivano. Odbjegla žena opisala je to ovako: - "U jednom trenu kao da me je nešto nevidljivo zgrabilo i okrenulo nazad, nisam se tome mogla otrgnuti. U glavi mi je bila samo jedna misao - moram odmah nazad kući mužu i djeci. Sve što se netom dogodilo nije više bilo ni najmanje važno. Toliko me je jako tjeralo da sam luđački počela trčati izgubivši čak i obuću sa nogu. Ni danas sama ne znam ni kada niti kako?! Uhvatila me panika i žurba da mi se učinilo predugim ići putem nazad pa sam potrčala poprijeko, preko nekih brda i trnja. Pred kuću sam dotrčala sva znojna i zadihana, izgrebanih i krvavih stopala. I upravu tu, u dvorištu, sva moja agonija je prestala, isto onako naglo kako se pojavila".
Bijeli miš magije
Po narodnoj tvrdnji postoje i neki misteriozni sihiri kojima se ne zna objasniti pravo porijeklo. Naime, vjeruje se da nikako u dvorištu nije dobro imati bijelog horoza sa račvastom krijestom. Od toga nema većeg sihira, reći će starije Bošnjakinje, jer, vele one, ako bi ovaj pijetao u krijesti (huberu), pronio samo jednu kišnu kap oko kuće ona se nikada ne bi mogla osloboditi od mađije. Idući dalje, potrebno je konstatirati da je upravo kuća od davnina bila glavna meta mnogih čaranja kako bi u njoj zavladala nesloga, bolest i siromaštvo.
Najpoznatije čarke da se nekoj familiji napakosti jesu one kada se preko krova kuće prebace tri šake zemlje sa tri mezara. Protiv ovih učina, upozorava se u narodu, jedini spas je da gazda kuće u prvoj sedmici juna, koja se naziva "bijela nedjelja", zbog toga što u njoj tradicionalno počinje berba bijelih pečuraka i sijanje bijele repe, iskopa iz svoje međe što veći bijeli kamen i zakopa ga pod kućni prag.
No, unatoč svemu, ne smije se smetnuti sa uma niti činjenica kako svako čaranje ne završi sa uspjehom tojest nije ni magija svemoguća.
Stravarka Fatima Dizdarević, koja je poticala iz familije poznate po hodžama, bila je prilično dobro upućena u zanimljive aspekte liječenja osoba koje boluju od crne magije te kao takva idealan sugovornik. Jedne prilike mi je otkrila kako sihir koji ne uspije pogoditi svoj cilj, bude odbijen djelovanjem hamajlije ili čistoćom ljudske duše, pretvori se u bijelog miša. Taj mi je podatak bio jako zanimljiv jer me podsjetio na poznatu činjenicu kako psihički bolesnici tojest opsjednuti pojedinci u svojim halucinacijama upravo često vide ni manje ni više nego - bijele miševe.
Po svemu sudeći, bijela boja ima istaknuto mjesto u bosanskoj magiji, bilo da se radi o pravljenju ili skidanju vradžbina. Primjer te prakse evidentan je i u sljedećem slučaju. Staro je pravilo da se mnoge čarke, naročito one ljubavne, stavljaju u kahvu kako bi ih žrtva popila. Pojedeni ili popijeni sihiri oduvijek se smatraju daleko opasnijim od bilo kojih drugih pošto direktno ulaze u čovjeka i šire mu se po tijelu. No, da bi se osujetila i u potpunosti neutralisala njihova moć svaki put, kada posumnjate da bi mogli postati metom navedenih čarki, nalijte u svoj fildžan kahve malo mlijeka i po reakciji te osobe koja vam ju je servirala odmah ćete prepoznati o čemu se radi. Ona jednostavno neće moći sakriti iznenađenost vašim postupkom. Kahvu nakon toga možete bez ikakve bojazni popiti, jer ste eliminisali njeno čarobno djelovanje, a ujedino i raskrinkali onoga ko vam je pokušao podmetnuti čaroliju.
Na kraju treba reći da mađijanje, iako možda daje lažni osjećaj važnosti i moći osobi koja ga izvodi, istovremeno je dovodi i u direktnu opasnost. Posebno onima koji nisu dobro upućeni u to što rade. Mogućnost da budu otkriveni, ali i fizički kažnjeni zbog svojih postupaka, jedan je od najvećih rizika mađijarskog zanata. U sjeverozapadnom dijelu Bosne zabilježen je jednostavan ritual kojim se prije nekoliko decenija otkrivao identitet, ali istovremeno podvrgavala kazni osoba koja radi sihire. U noći mjesečeve mijene trebala se prije početka gluhog doba odvući zubača na raskršće i tačno u ponoć prevrnuti je naopako, kako bi metalne oštrice bile okrenute na gore. Tada se tri puta govorilo:
Ko mi čarke gradio,
na zubaču se sad nasadio.
Nakon toga osoba koja izvodi ritual povukla bi se na stranu, u tamu, i strpljivo čekala iz prikrajka ko će uskoro doći. Naime, ako sihirbaza živi u istom mjestu kao i žrtva njenih sihira ona će u polusnu, vođena nevidljivom silom, uputiti se iz svoje kuće ravno ka raskršću, na kojem će bez imalo ustručavanja sjesti na metalne zubce. Tu bi je obično ka svijesti dozvali bijesni udarci one osobe koja joj je postavila ovu zamku. U narodu se i dan-danas prepričavaju takvi događaji čiji epilog je skoro uvijek završavao u korist žrtve sihira. Navodno, nakon sjedanja na oštru zubaču i razotkrivanja mnoge sihirbaze nisu više imale hrabrosti ponoviti svoje čarke u strahu od novih kazni i javnog prozivanja.
utorak, 28. studenoga 2017.
Demonsko opsjednuće: kad džin uđe u čovjeka
Fenomen opsjednuća kao i samog egzorcizma odavno je poznat u svim religijama i kulturama svijeta, bilo da se radi o onim najvećim poput islama, kršćanstva, hinduizma i budizma, ili pak o šamanizmu, paganizmu, afričkim vudu kultovima, judaizmu i slično. Bitno je naglasiti kako ne postoji jedinstven stav o ovome fenomenu pošto se on u nekim dijelovima svijeta ne rangira negativnim događajem. Opsjednuće se, na primjer, u šamanizmu smatra poželjnim stanjem te se ciljano izaziva kroz ekstatični ples ili trans, kako bi pozvani duhovi ušli u tijelo bolesne osobe i nakon kraćeg vremena oslobodili je negativne energije.
Hollywood je na svoj karakteristično senzacionalan način popularizirao pojam opsjednuća i istjerivanja duhova kroz mnoge horore, no, oni ni u kojem slučaju ne prikazuju stvarne scene i, poput današnjih sapunica, vrve od svakojakog pretjerivanja i nerealnosti. Čak i moderna literatura posvećena toj tematici obiluje razno-raznim nebulozama i zastrašivanju čitalaca, što je krajnje pogrešan i površan pristup, pošto fenomen opsjednuća traži prije svega ozbiljan pristup i demistifikaciju.
U islamskoj tradiciji o opsjednutosti džinima vrlo mnogo se zna, vjerovatno zato što se ova religija formirala na području nekadašnjih drevnih civilizacija kao što su Egipat, Perzija i Mezapotamija odnosno već je postojalo mnoštvo starih vjerovanja i prakse koja su se postepeno asimilirala u novi religijski pravac, naročito u radu šejhova i derviša te drugih osoba koje su se bavile spiritualnim znanostima.
Džini su bez imalo sumnje oduvijek budili maštu i radoznalost pa ne iznenađuje želja tih pojedinaca da ostvare komunikaciju sa ovim eteričnim kreacijama, prvenstveno zbog njihovih nadnaravnih sposobnosti, koje svakako nisu isključivo fokusirane na čaranje. Ibni Tejhije (1263-1328) navodi kako su pojedini šejhovi imali dugogodišnje susrete sa džinima. Jedan od njih povjerio mu je da su mu džini otkrivali berrakan, na bosanskom jeziku značenje ove riječi je "nešto blistavo, sjajno", kao da je od vode i stakla, na čemu su mu prikazivali ono o čemu su htjeli da ga obavijeste. Prema navedenom nije teško pretpostaviti kako dati opis prilično dobro odgovara izgledu monitora ili ekrana, što upečatljivo demonstrira ideju da su nas već tada, u trinaestom vijeku, ova duhovna bića pretekla u naučno-tehnološkom smislu.
Znaci opsjednuća
Vodeći autoriteti sa područja egzorcizma mišljenja su da je veoma mali procenat ljudi koji se nisu nikada kroz svoj život susreli na ovaj ili onaj način sa demonima odnosno džinima. Posebno danas kada je stres glavni uzročnik slabljenja aure i imuniteta, čime se doslovno stvaraju sami od sebe povoljni uvjeti za brzo i lako opsjednuće. U osobu koja je dobrog fizičkog zdravlja, moralna i čestita, džini imaju vrlo malu šansu da uđu, no, kako su takvi ljudi u današnjem vremenu prava rjetkost sve više je opsjednutih.
Ulazak džina u čovjeka može biti stimulisan različitim akcijama od kršenja nekog tradicionalnog tabua, lošim ponašanjem džina Karina - ljudskog dvojnika, usljed zaljubljivanja demonskog pripadnika u čovjeka, u trenucima jakog šoka, saobraćajne nesreće, tuge ili euforije, stalnog bludničenja, alkoholiziranosti, upotrebe droge i tako dalje. No, zasigurno najčešće džini napadaju ljude zbog toga što ih na to natjera neki sihirbaz. Poznato je kako se džini u službi čarobnjaka nazivaju hadimus-sihri ili sluge magije te su oni pokretački motor svake čarolije. Bez njihovog uticaja niti jedna magija ne može djelovati i imati svoj učinak. Stoga je pravilo da džin mora na kraće ili duže vrijeme zaposjednuti ljudsko tijelo da bi kroz tu agresiju direktno uticao na promjenu čovjekove svijesti, odnosno programirao je da se ponaša upravo onako kako to zahtjeva magičar.
Ona osoba koju zaposjedne džin doživljava teške snove, često sanja zmije, mačke, čudovišta, groblja, mrtvace, bježi u snu ili ima osjećaj da propada, isto tako, ona u snu škrguće zubima ili se smije, plače. Pored duševnih trauma manifestiraju se i fizičke u konstantnoj glavobolji, bolovima, paralizi tijela te raznim fantomskim oboljenjima koja su za zvaničnu medicinu neizlječiva. Ovisno od toga iz koje skupine džina je napadač ušao u ljudsko tijelo prezentiraće se specifičan zdravstveni problem. Na primjer, ako u čovjeka uđe džin ifrit onaj dio tijela koji on zaposjedne obavezno će postati oduzet.
Džini su u svojoj misiji da zagospodare ljudskim tijelom veoma adaptabilni i mogu se smanjiti na najmanju moguću veličinu, kako bi kroz pore na koži ušli u krv. A da je upravo tako otkrio je egipatski autor Mensur Abdul-Kerim Muhamed koji je sredinom devedesetih godina prošlog vijeka u Kairu izdao knjigu pod naslovom "Nadnaravnosti liječenja hidžamom" gdje opisuje medicinske eksperimente i analize objavljene od strane magistra medicinskih nauka, doktora Muhameda El-Husejnia. On je sa svojom grupom suradnika uzimao uzorke krvi od osoba koje su bile omađijane ili opsjednute prije i poslije obreda istjerivanja džina od strane profesionalnog egzorcista. Na taj način došao je do krajnje fascinantnih spoznaja koje su otvorile širom vrata znanstvenom objašnjenju fenomena opsjednuća. Naime, krv iste osobe uzeta za vrijeme trajanja rukje, i sa istog mjesta uboda, te prije početka obreda imala je različitu krvnu grupu?! Crvena krvna zrnca te krvi ne samo da nisu odumirala nakon 12 sati nego su se umnožavala.
Kazna za džine
Egzorcizam ili rukja fascinantan je obred ponavljanja molitvi i božijih imena u prisutnosti opsjednutog u cilju da bi se duhovni napasnik prisilio da napusti ljudsko tijelo. Tretman se nikada ne izvodi u blizini drugih bolesnika već se svaka opsjednuta osoba mora tretira individualno. Rukja se govori pored uha opsjednutog, smireno i jasnim glasom, pri tome budno pazeći na njegovo ponašanje. Nakon što pacijent pokaže bilo kakvu reakciju poput dubokog disanja ili grčeva po tijelu, nekontrolisanog pomjeranja nekog ekstremiteta i sličnoga egzorcista ga pita za ime. Ako odgovori pravilno tojest kaže svoje ime molitva se nastavlja, no, ukoliko izgovori neko drugo ime signal je da umjesto bolesnika govori džin te ispitivanje može započeti.
Vrlo često džin napadač odbija komunikaciju i izlazak iz tijela pa tu nije dovoljno ponavljanje molitvi nego i kađenje. Svaki obučeni egzorcista prije tretmana obezbjedi nekoliko komada tkanine na kojoj su ispisani određeni ajeti ili cijele sure koje se zapale ispod nosa bolesnika kako bi on udisao dim i na taj način doslovno oslabio i izmučio džina u sebi te ga natjerao na poslušnost.
Egzorcista tjera duhovnog napasnika da se zakune u tri božija poslanika Mojsija, Isusa i Muhameda da će bespovratno izići iz tijela bolesnika. Da bi dodatno utvrdio zakletvu on inzistira da se također zakune u sedam džinskih vladara, što je posebno djelotvorno kod džina nevjernika jer ih to obavezuje na poslušnost. Naime, džinima nevjernicima, za razliku od onih koji su vjernici, imena trojice božijih glasnika ne znače skoro ništa ali nazivi njihovih vladara ulijevaju strah i poštovanje te ih prisiljavaju na disciplinu.
Ukoliko istjerivač nasluti da se u tijelu opsjednutog nalazi ženski džin onda on od nje zahtjeva da pređe na islam, tako što iznad bolesnika po tri puta prouči sure Rahman i Džin. Zatim ozbiljnim glasom zaprijeti:" Ili ćeš umrijeti od mojih ruku ili da te ubije kralj koji vlada nad tobom ili da izgovoriš šehadet pa postaneš muslimanka i odeš u Mekku?".
Protiv neposlušnih džina koji nikako ne žele napustiti ljudsko tijelo, unatoč dugotrajnoj molitvi i ovakvim prijetnjama, poduzimaju se krajnje ekstremni potezi koji rezultiraju likvidacijom duhovnog napasnika. Egzorcista napravi od papira lutkicu u obliku čovjeka po kojoj probuši mnogobrojne rupice psujući i kleteći džina a potom se papirnata lutka zapali i pusti da izgori u potpunosti. Naravno, ovo je zadnja opcija kojoj istjerivač treba da pribjegne pa se ona izvodi isključivo u kritičnim situacijama. Zbog opasnosti kojima se egzorcista izlaže tokom rituala protjerivanja potrebna je pored duševne i fizička snaga, što je rezultiralo pravilom da rukju mogu samo izvoditi muškarci a nikako i žene.
Olovom protiv džinskog napadača
U bosansko-hercegovačkoj tradiciji od davnina se vjerovalo da su džini, zbog svog eteričnog izgleda, iznimno senzibilni na mirise, posebno stoga što se vrlo rado hrane dimom raznih smola i tamjana. Doslovno, njima je tamjan poslastica kao što je ljudima, recimo, med. Neki drugi mirisi koje ispuštaju određene vrste drveća poput gloga, tisovine, divljeg nara ili divlje ruže u njima izazivaju strah i odbojnost pa im upravo zbog toga bosanski narod od davnina pridaje hamajlijska svojstva. Osim navedenog zli duhovi se plaše i pojedinih biljaka kao što su sedefil, oman, pelin, fasligan te još neke druge.
U liječenju opsjednuća, posebno kada se ono dogodi usred nagaže, bosanske stravarke od davnina upražnjavaju ritual učenja nad vodom i salijevanje olova, što odvojeno ili zajedno ima krajnje destruktivan uticaj na duhovne napasnike. Kako su džini bića stvorena od vatre "naučena" voda ima za cilj da je doslovno "ugasi" u tijelu bolesnika i natjera ih na bijeg. Ništa manje pogubno nije niti izlijevanje rastaljenog olova. Naime, kako to objašnjavaju stravarke, kada se rastopljeno olovo pri dodiru sa površinom vode razleti u brojne komadiće po dnu posude džin napadač je "sav rasut" odnosno zaplašen i natjeran na udaljavanje, zbog straha od smrti. Kako olovo u metku može ubiti čovjeka tako može dokusuriti i džina, složne su u toj konstataciji sve stravarke. O tome piše i Ahmed Bosnić u svojoj knjizi "Zapisi i hamajlije" bilježeći odgovore hafiza Esada Čančara. -"Ukoliko se olovo razleti na bezbroj komadića, to znači da je džin rasturen. On više nema kičme, ne može se više nikada sastaviti, on je za sva vremena - razvaljen. Uništen! Likvidiran! Zbog toga osobe koje se bave salijevanjem strave moraju biti veoma čiste i krajnje moralne osobe, kako bi se tim poslom bavile i - ostale zdrave. Najčešće se događa da, na kraju, i one budu opsjednute duhovnim negativcima. Ali, to je rizik koji sa sobom nosi taj posao".
Hollywood je na svoj karakteristično senzacionalan način popularizirao pojam opsjednuća i istjerivanja duhova kroz mnoge horore, no, oni ni u kojem slučaju ne prikazuju stvarne scene i, poput današnjih sapunica, vrve od svakojakog pretjerivanja i nerealnosti. Čak i moderna literatura posvećena toj tematici obiluje razno-raznim nebulozama i zastrašivanju čitalaca, što je krajnje pogrešan i površan pristup, pošto fenomen opsjednuća traži prije svega ozbiljan pristup i demistifikaciju.
U islamskoj tradiciji o opsjednutosti džinima vrlo mnogo se zna, vjerovatno zato što se ova religija formirala na području nekadašnjih drevnih civilizacija kao što su Egipat, Perzija i Mezapotamija odnosno već je postojalo mnoštvo starih vjerovanja i prakse koja su se postepeno asimilirala u novi religijski pravac, naročito u radu šejhova i derviša te drugih osoba koje su se bavile spiritualnim znanostima.
Džini su bez imalo sumnje oduvijek budili maštu i radoznalost pa ne iznenađuje želja tih pojedinaca da ostvare komunikaciju sa ovim eteričnim kreacijama, prvenstveno zbog njihovih nadnaravnih sposobnosti, koje svakako nisu isključivo fokusirane na čaranje. Ibni Tejhije (1263-1328) navodi kako su pojedini šejhovi imali dugogodišnje susrete sa džinima. Jedan od njih povjerio mu je da su mu džini otkrivali berrakan, na bosanskom jeziku značenje ove riječi je "nešto blistavo, sjajno", kao da je od vode i stakla, na čemu su mu prikazivali ono o čemu su htjeli da ga obavijeste. Prema navedenom nije teško pretpostaviti kako dati opis prilično dobro odgovara izgledu monitora ili ekrana, što upečatljivo demonstrira ideju da su nas već tada, u trinaestom vijeku, ova duhovna bića pretekla u naučno-tehnološkom smislu.
Znaci opsjednuća
Vodeći autoriteti sa područja egzorcizma mišljenja su da je veoma mali procenat ljudi koji se nisu nikada kroz svoj život susreli na ovaj ili onaj način sa demonima odnosno džinima. Posebno danas kada je stres glavni uzročnik slabljenja aure i imuniteta, čime se doslovno stvaraju sami od sebe povoljni uvjeti za brzo i lako opsjednuće. U osobu koja je dobrog fizičkog zdravlja, moralna i čestita, džini imaju vrlo malu šansu da uđu, no, kako su takvi ljudi u današnjem vremenu prava rjetkost sve više je opsjednutih.
Ulazak džina u čovjeka može biti stimulisan različitim akcijama od kršenja nekog tradicionalnog tabua, lošim ponašanjem džina Karina - ljudskog dvojnika, usljed zaljubljivanja demonskog pripadnika u čovjeka, u trenucima jakog šoka, saobraćajne nesreće, tuge ili euforije, stalnog bludničenja, alkoholiziranosti, upotrebe droge i tako dalje. No, zasigurno najčešće džini napadaju ljude zbog toga što ih na to natjera neki sihirbaz. Poznato je kako se džini u službi čarobnjaka nazivaju hadimus-sihri ili sluge magije te su oni pokretački motor svake čarolije. Bez njihovog uticaja niti jedna magija ne može djelovati i imati svoj učinak. Stoga je pravilo da džin mora na kraće ili duže vrijeme zaposjednuti ljudsko tijelo da bi kroz tu agresiju direktno uticao na promjenu čovjekove svijesti, odnosno programirao je da se ponaša upravo onako kako to zahtjeva magičar.
Ona osoba koju zaposjedne džin doživljava teške snove, često sanja zmije, mačke, čudovišta, groblja, mrtvace, bježi u snu ili ima osjećaj da propada, isto tako, ona u snu škrguće zubima ili se smije, plače. Pored duševnih trauma manifestiraju se i fizičke u konstantnoj glavobolji, bolovima, paralizi tijela te raznim fantomskim oboljenjima koja su za zvaničnu medicinu neizlječiva. Ovisno od toga iz koje skupine džina je napadač ušao u ljudsko tijelo prezentiraće se specifičan zdravstveni problem. Na primjer, ako u čovjeka uđe džin ifrit onaj dio tijela koji on zaposjedne obavezno će postati oduzet.
Džini su u svojoj misiji da zagospodare ljudskim tijelom veoma adaptabilni i mogu se smanjiti na najmanju moguću veličinu, kako bi kroz pore na koži ušli u krv. A da je upravo tako otkrio je egipatski autor Mensur Abdul-Kerim Muhamed koji je sredinom devedesetih godina prošlog vijeka u Kairu izdao knjigu pod naslovom "Nadnaravnosti liječenja hidžamom" gdje opisuje medicinske eksperimente i analize objavljene od strane magistra medicinskih nauka, doktora Muhameda El-Husejnia. On je sa svojom grupom suradnika uzimao uzorke krvi od osoba koje su bile omađijane ili opsjednute prije i poslije obreda istjerivanja džina od strane profesionalnog egzorcista. Na taj način došao je do krajnje fascinantnih spoznaja koje su otvorile širom vrata znanstvenom objašnjenju fenomena opsjednuća. Naime, krv iste osobe uzeta za vrijeme trajanja rukje, i sa istog mjesta uboda, te prije početka obreda imala je različitu krvnu grupu?! Crvena krvna zrnca te krvi ne samo da nisu odumirala nakon 12 sati nego su se umnožavala.
Kazna za džine
Egzorcizam ili rukja fascinantan je obred ponavljanja molitvi i božijih imena u prisutnosti opsjednutog u cilju da bi se duhovni napasnik prisilio da napusti ljudsko tijelo. Tretman se nikada ne izvodi u blizini drugih bolesnika već se svaka opsjednuta osoba mora tretira individualno. Rukja se govori pored uha opsjednutog, smireno i jasnim glasom, pri tome budno pazeći na njegovo ponašanje. Nakon što pacijent pokaže bilo kakvu reakciju poput dubokog disanja ili grčeva po tijelu, nekontrolisanog pomjeranja nekog ekstremiteta i sličnoga egzorcista ga pita za ime. Ako odgovori pravilno tojest kaže svoje ime molitva se nastavlja, no, ukoliko izgovori neko drugo ime signal je da umjesto bolesnika govori džin te ispitivanje može započeti.
Vrlo često džin napadač odbija komunikaciju i izlazak iz tijela pa tu nije dovoljno ponavljanje molitvi nego i kađenje. Svaki obučeni egzorcista prije tretmana obezbjedi nekoliko komada tkanine na kojoj su ispisani određeni ajeti ili cijele sure koje se zapale ispod nosa bolesnika kako bi on udisao dim i na taj način doslovno oslabio i izmučio džina u sebi te ga natjerao na poslušnost.
Egzorcista tjera duhovnog napasnika da se zakune u tri božija poslanika Mojsija, Isusa i Muhameda da će bespovratno izići iz tijela bolesnika. Da bi dodatno utvrdio zakletvu on inzistira da se također zakune u sedam džinskih vladara, što je posebno djelotvorno kod džina nevjernika jer ih to obavezuje na poslušnost. Naime, džinima nevjernicima, za razliku od onih koji su vjernici, imena trojice božijih glasnika ne znače skoro ništa ali nazivi njihovih vladara ulijevaju strah i poštovanje te ih prisiljavaju na disciplinu.
Ukoliko istjerivač nasluti da se u tijelu opsjednutog nalazi ženski džin onda on od nje zahtjeva da pređe na islam, tako što iznad bolesnika po tri puta prouči sure Rahman i Džin. Zatim ozbiljnim glasom zaprijeti:" Ili ćeš umrijeti od mojih ruku ili da te ubije kralj koji vlada nad tobom ili da izgovoriš šehadet pa postaneš muslimanka i odeš u Mekku?".
Protiv neposlušnih džina koji nikako ne žele napustiti ljudsko tijelo, unatoč dugotrajnoj molitvi i ovakvim prijetnjama, poduzimaju se krajnje ekstremni potezi koji rezultiraju likvidacijom duhovnog napasnika. Egzorcista napravi od papira lutkicu u obliku čovjeka po kojoj probuši mnogobrojne rupice psujući i kleteći džina a potom se papirnata lutka zapali i pusti da izgori u potpunosti. Naravno, ovo je zadnja opcija kojoj istjerivač treba da pribjegne pa se ona izvodi isključivo u kritičnim situacijama. Zbog opasnosti kojima se egzorcista izlaže tokom rituala protjerivanja potrebna je pored duševne i fizička snaga, što je rezultiralo pravilom da rukju mogu samo izvoditi muškarci a nikako i žene.
Olovom protiv džinskog napadača
U bosansko-hercegovačkoj tradiciji od davnina se vjerovalo da su džini, zbog svog eteričnog izgleda, iznimno senzibilni na mirise, posebno stoga što se vrlo rado hrane dimom raznih smola i tamjana. Doslovno, njima je tamjan poslastica kao što je ljudima, recimo, med. Neki drugi mirisi koje ispuštaju određene vrste drveća poput gloga, tisovine, divljeg nara ili divlje ruže u njima izazivaju strah i odbojnost pa im upravo zbog toga bosanski narod od davnina pridaje hamajlijska svojstva. Osim navedenog zli duhovi se plaše i pojedinih biljaka kao što su sedefil, oman, pelin, fasligan te još neke druge.
U liječenju opsjednuća, posebno kada se ono dogodi usred nagaže, bosanske stravarke od davnina upražnjavaju ritual učenja nad vodom i salijevanje olova, što odvojeno ili zajedno ima krajnje destruktivan uticaj na duhovne napasnike. Kako su džini bića stvorena od vatre "naučena" voda ima za cilj da je doslovno "ugasi" u tijelu bolesnika i natjera ih na bijeg. Ništa manje pogubno nije niti izlijevanje rastaljenog olova. Naime, kako to objašnjavaju stravarke, kada se rastopljeno olovo pri dodiru sa površinom vode razleti u brojne komadiće po dnu posude džin napadač je "sav rasut" odnosno zaplašen i natjeran na udaljavanje, zbog straha od smrti. Kako olovo u metku može ubiti čovjeka tako može dokusuriti i džina, složne su u toj konstataciji sve stravarke. O tome piše i Ahmed Bosnić u svojoj knjizi "Zapisi i hamajlije" bilježeći odgovore hafiza Esada Čančara. -"Ukoliko se olovo razleti na bezbroj komadića, to znači da je džin rasturen. On više nema kičme, ne može se više nikada sastaviti, on je za sva vremena - razvaljen. Uništen! Likvidiran! Zbog toga osobe koje se bave salijevanjem strave moraju biti veoma čiste i krajnje moralne osobe, kako bi se tim poslom bavile i - ostale zdrave. Najčešće se događa da, na kraju, i one budu opsjednute duhovnim negativcima. Ali, to je rizik koji sa sobom nosi taj posao".
Novogodišnja magija
Kraj godine tradicionalno donosi osim prazničnih ugođaja i neko posebno raspoloženje pomiješano sa nestrpljivim očekivanjem najluđe noći u godini. Po već ustaljenoj navici svi se pri kraju decembra uhvatimo u reviziji toga šta smo uspjeli ostvariti a što nismo proteklih mjeseci, zadajući sebi neke nove ciljeve. Poneki se u tome razočaraju i sa tugom gledaju unazad žaleći za propuštenim prilikama ili nekom osobom. No, kako bilo, nikog od nas posljednji dani tekuće godine ne ostavljaju ravnodušnim. Ipak, jasno nam je svima da Nova godina sama po sebi znači novu sreću, nove prilike i mogućnosti kojima se trebamo istinski radovati. Zato, prije nego se prepustite najluđoj noći u godini poslužite se ljubavnom magijom kako bi zasijali, bili zavodljivi i magnetični. Zar ne postoji izreka koja kaže "po jutru se poznaje dan" a u ovom slučaju interpretacija bi bila - po novogodišnjoj noći se prepoznaje cijela godina.
Malo magije za sreću u ljubavi
Javna je tajna kako se svi trudimo izgledati što bolje i privlačnije u prazničnoj noći. Naime, poznato je kako se mnogo novih ljubavi rodilo upravo u tim nezaboravnim satima opuštenosti i veselja. Zbog toga ovo je i više nego idealna prilika, posebno za one koji su solo, da u Novu godinu uđu zaljubljeni. Jer ništa ne daje više vjetra u leđa i ne podiže moral od ljubavi. Zaljubljen čovjek daje sve od sebe da uspije i optimizmom savladava prepreke koje pred njega stavlja svakodnevni život. A da bi ljubavi odškrinuli vrata i dopustili joj da uđe u naš život i promjeni ga, najbolji mogući način je da poslušamo nekoliko savjeta vještičije magije, koji nas uče kako postati privlačan za druge. Ili za osobu koja nam se jako sviđa.
Kako je zadnji dan decembra nedjelja odnosno dan uoči Nove godine, gledajte da ove ljubavne rituale izvedete u satima planete Venere koji su nedjeljom dominantni između 15-16 popodne te navečer između 22-23 sata. Sve što budete radili učinite potpuno sami, bez prisustva drugih osoba, a o onome što ste poduzeli ne govorite nikome. I nipošto ne prekidajte ritual dok ga u potpunosti ne obavite.
Ritual broj jedan
Prva tajna ljubavne magije krije se, vjerovali ili ne, u mirisu. Naime, nikada nemojte smetnuti sa uma naučno dokazanu tezu da se zametak ljubavi rađa upravo uz pomoć nosa. Zbog toga nam se neko na prvi susret dopadne ili ne dopadne. Svako tijelo ima svoj određeni miris koji ga karakterizira i on je sam po sebi neponovljiv, baš kao i otisci prstiju. Mi ga ne osjećamo, pošto je dio nas, no, kada se pojavi u našoj blizini neka druga osoba naš nos automatski registrira njen miris, šalje signal mozgu i ovaj reagira stvaranjem određenog psihičkog raspoloženja u nama. Ukoliko nam miris odgovara, ugodan je, onda naše tijelo nesvjesno reagira lučenjem određenih mirisa koji onoj drugoj strani, ili preciznije njegovom nosu, pokazuje izraz simpatije i želje za zbližavanjem. Upravo zbog toga nam je neko na prvi pogled simpatičan i drag, probudi u nama zanimanje, opusti nas toliko da odmah steknemo povjerenje, i na prvi pogled se zaljubimo. Ili nam je u slučaju neslaganja mirisa potpuno antipatičan i odbojan. Ukratko rečeno - ljubav je u osnovi zapravo hemija naših tijela.
A da biste u novogodišnjoj noći mirisom potaknuli emocije druge osobe koristite svoj najdraži parfem te ga pažljivo nanesite po tijelu na ove tri magijske tačke: iza uha, na unutrašnji pregib laktova i koljena te na zapešća ruku. Navedeno pravilo vrijedi za oba spola. Isto tako, miris se uvijek nanosi nakon tuširanja, na suhu kožu, jer tako će ga čisto tijelo bolje upiti u sebe.
Ritual broj dva
Onu odjeću koju planirate obući u najluđoj noći prethodno osvijetlite plamenom crvenih svijeća. Time ćete na nju prenijeti magičnu moć boginje Venere koja će vas učiniti atraktivnijom i poželjnijom osobom. To ćete napraviti na sljedeći način. Na stolu postavite tri nove crvene svijeće, poredane u obliku trougla, a unutar njega položite sve ono što mislite odjenuti. Neka odjeća ostane usred trougla nekih desetak minuta obasjana svjetlošću upaljenih svijeća. Nakon toga pogasite ih a odjeću obucite. Ukoliko je moguće neka se među tom odjećom nađe neki dio crvene boje, bilo da je riječ o gaćicama, grudnjaku, majici, kravati ili nečem drugom. To će dodatno pojačati učinak.
Ritual broj tri
Dok traje Venerin sat pripalite crvenu svijeću i onda svom snagom misli razmišljajte o osobi koja vam se sviđa ali tako da se fokusirate na ove dijelove tijela te osobe: trokut ispod vrata, usne i predio iza ušiju. Gledajte u plamen i pokušajte što konkretnije doživjeti osjećaj dodira usnama po tim dijelovima tijela. Što je jasnija ova vizualizacija, tim je uspješnija. Tu večer, kada se nađete u blizini željene osobe, barem jednom poljubite ili prstima lijeve ruke dodirnite ove tri ljubavne tačke na njemu ili njoj, bez obzira na redosljed dodirivanja. Isto tako, dok razgovarate sa osobom koja vam se sviđa namjerno je gledajte malo u oči a malo u usne, i to svakako neće ostati nezamjećeno.
Kao što i sami vidite rituali koje su davno otkrile neke mudre vještice ne traži od vas nikakva krila slijepog miša, žablje krake i druge sastojke iz poznatih bajki već samo malo ličnog angažmana, domišljatosti i volje. Vjerujem da ćete u svemu ovome i uživati jer rituali su mudri, zabavni i jačaju vašu harizmu i samopouzdanje.
Oslobodite se zla i zaštitite
Kraj godine posebno je pogodan trenutak da se oslobodimo svega onoga lošega što nas je pratilo u proteklom periodu, kako bi što opuštenije i laganije zakoračili u naredno razdoblje. A da bi to postigli dovoljno nam je samo jedno kokošije jaje, po mogućnosti što svježije.
Istuširajte se ali mokru kožu nemojte brisati nego uzmite jedno jaje i nježno i pažljivo se sa njim istrljajte po cijelom tijelu, od glave do pete. Dok to radite zamišljajte kako sve negativno, sav stres, tuga i nervoza koja vas je pratila u godini na izmaku prelazi u jaje. Potom jaje odložite na stranu, obucite se i iza 18 sati pa do ponoći imate priliku da to jaje odnesete i razbijete na kakvom raskršću. Čim to uradite zaputite se kući, bez okretanja unazad. Time ste se pročistili i zbacili sa sebe teret svih prošlih mjeseci. Isto tako, ovim ritualom ćete preduhitriti lošu sreću i malere koji bi vam u suprotnom mogli kvariti sreću i planove u bližoj budućnosti.
Morate znati da najluđa noć u sebi nosi snažan energetski potencijal i naboj te je pogodna za razno-razne skrivene manipulacije pa zahtjeva i oprez. Naime, u ovoj noći za vas se lako može prikačiti negativna energija izražena kroz urokljiv pogled, ljubomoru, čak i crnu magiju, koja se u ovakvim trenutcima vrlo lako "hvata". Mislim da nije potrebno ni reći da je energetskim vampirima Nova godina prava gozba. Ljudi su pripiti, opušteni i otvoreni te kao takvi savršene mete.
Kako bi se zaštitili od svih navedenih potencijalnih opasnosti i zakoračili sa srećom u Novu godinu obavezno obucite preokrenuti donji veš ili barem jednu čarapu nazujte na stopalo preokrenutu naopako. To će odbiti sve negativne misli i naume od vas i štititi vas tokom cijele proslave.
Bez obećanja u Novoj godini
I za kraj ovog teksta jedan savjet: nemojte si u noći Nove godine davati nikakva obećanja o prestanku pušenja, skidanju kila, da ćete postati bolji u nečemu ili nešto drugo jer naučno je dokazano da se niko toga ne drži do kraja. Najzad, zašto pred sebe u tako ludoj noći stavljati neke teške zadatke i obećanja te si kvariti zabavu. Ništa ta noć i datum nisu posebniji kada su u pitanju naša obećanja od nekih drugih. Zato, opustite se, veselite i uz osmijeh nazdravite Novoj godini. Zapamtite, život je u bilo kojoj godini i bilo kojoj deceniji lijep samo ako ga znamo živjeti. Sve samo ovisi od nas i našeg pogleda. Sretna Nova godina, da nam svima donese puno mira i zdravlja, ljubavi i sreće, dobrih prijatelja i prilika!
Malo magije za sreću u ljubavi
Javna je tajna kako se svi trudimo izgledati što bolje i privlačnije u prazničnoj noći. Naime, poznato je kako se mnogo novih ljubavi rodilo upravo u tim nezaboravnim satima opuštenosti i veselja. Zbog toga ovo je i više nego idealna prilika, posebno za one koji su solo, da u Novu godinu uđu zaljubljeni. Jer ništa ne daje više vjetra u leđa i ne podiže moral od ljubavi. Zaljubljen čovjek daje sve od sebe da uspije i optimizmom savladava prepreke koje pred njega stavlja svakodnevni život. A da bi ljubavi odškrinuli vrata i dopustili joj da uđe u naš život i promjeni ga, najbolji mogući način je da poslušamo nekoliko savjeta vještičije magije, koji nas uče kako postati privlačan za druge. Ili za osobu koja nam se jako sviđa.
Kako je zadnji dan decembra nedjelja odnosno dan uoči Nove godine, gledajte da ove ljubavne rituale izvedete u satima planete Venere koji su nedjeljom dominantni između 15-16 popodne te navečer između 22-23 sata. Sve što budete radili učinite potpuno sami, bez prisustva drugih osoba, a o onome što ste poduzeli ne govorite nikome. I nipošto ne prekidajte ritual dok ga u potpunosti ne obavite.
Ritual broj jedan
Prva tajna ljubavne magije krije se, vjerovali ili ne, u mirisu. Naime, nikada nemojte smetnuti sa uma naučno dokazanu tezu da se zametak ljubavi rađa upravo uz pomoć nosa. Zbog toga nam se neko na prvi susret dopadne ili ne dopadne. Svako tijelo ima svoj određeni miris koji ga karakterizira i on je sam po sebi neponovljiv, baš kao i otisci prstiju. Mi ga ne osjećamo, pošto je dio nas, no, kada se pojavi u našoj blizini neka druga osoba naš nos automatski registrira njen miris, šalje signal mozgu i ovaj reagira stvaranjem određenog psihičkog raspoloženja u nama. Ukoliko nam miris odgovara, ugodan je, onda naše tijelo nesvjesno reagira lučenjem određenih mirisa koji onoj drugoj strani, ili preciznije njegovom nosu, pokazuje izraz simpatije i želje za zbližavanjem. Upravo zbog toga nam je neko na prvi pogled simpatičan i drag, probudi u nama zanimanje, opusti nas toliko da odmah steknemo povjerenje, i na prvi pogled se zaljubimo. Ili nam je u slučaju neslaganja mirisa potpuno antipatičan i odbojan. Ukratko rečeno - ljubav je u osnovi zapravo hemija naših tijela.
A da biste u novogodišnjoj noći mirisom potaknuli emocije druge osobe koristite svoj najdraži parfem te ga pažljivo nanesite po tijelu na ove tri magijske tačke: iza uha, na unutrašnji pregib laktova i koljena te na zapešća ruku. Navedeno pravilo vrijedi za oba spola. Isto tako, miris se uvijek nanosi nakon tuširanja, na suhu kožu, jer tako će ga čisto tijelo bolje upiti u sebe.
Ritual broj dva
Onu odjeću koju planirate obući u najluđoj noći prethodno osvijetlite plamenom crvenih svijeća. Time ćete na nju prenijeti magičnu moć boginje Venere koja će vas učiniti atraktivnijom i poželjnijom osobom. To ćete napraviti na sljedeći način. Na stolu postavite tri nove crvene svijeće, poredane u obliku trougla, a unutar njega položite sve ono što mislite odjenuti. Neka odjeća ostane usred trougla nekih desetak minuta obasjana svjetlošću upaljenih svijeća. Nakon toga pogasite ih a odjeću obucite. Ukoliko je moguće neka se među tom odjećom nađe neki dio crvene boje, bilo da je riječ o gaćicama, grudnjaku, majici, kravati ili nečem drugom. To će dodatno pojačati učinak.
Ritual broj tri
Dok traje Venerin sat pripalite crvenu svijeću i onda svom snagom misli razmišljajte o osobi koja vam se sviđa ali tako da se fokusirate na ove dijelove tijela te osobe: trokut ispod vrata, usne i predio iza ušiju. Gledajte u plamen i pokušajte što konkretnije doživjeti osjećaj dodira usnama po tim dijelovima tijela. Što je jasnija ova vizualizacija, tim je uspješnija. Tu večer, kada se nađete u blizini željene osobe, barem jednom poljubite ili prstima lijeve ruke dodirnite ove tri ljubavne tačke na njemu ili njoj, bez obzira na redosljed dodirivanja. Isto tako, dok razgovarate sa osobom koja vam se sviđa namjerno je gledajte malo u oči a malo u usne, i to svakako neće ostati nezamjećeno.
Kao što i sami vidite rituali koje su davno otkrile neke mudre vještice ne traži od vas nikakva krila slijepog miša, žablje krake i druge sastojke iz poznatih bajki već samo malo ličnog angažmana, domišljatosti i volje. Vjerujem da ćete u svemu ovome i uživati jer rituali su mudri, zabavni i jačaju vašu harizmu i samopouzdanje.
Oslobodite se zla i zaštitite
Kraj godine posebno je pogodan trenutak da se oslobodimo svega onoga lošega što nas je pratilo u proteklom periodu, kako bi što opuštenije i laganije zakoračili u naredno razdoblje. A da bi to postigli dovoljno nam je samo jedno kokošije jaje, po mogućnosti što svježije.
Istuširajte se ali mokru kožu nemojte brisati nego uzmite jedno jaje i nježno i pažljivo se sa njim istrljajte po cijelom tijelu, od glave do pete. Dok to radite zamišljajte kako sve negativno, sav stres, tuga i nervoza koja vas je pratila u godini na izmaku prelazi u jaje. Potom jaje odložite na stranu, obucite se i iza 18 sati pa do ponoći imate priliku da to jaje odnesete i razbijete na kakvom raskršću. Čim to uradite zaputite se kući, bez okretanja unazad. Time ste se pročistili i zbacili sa sebe teret svih prošlih mjeseci. Isto tako, ovim ritualom ćete preduhitriti lošu sreću i malere koji bi vam u suprotnom mogli kvariti sreću i planove u bližoj budućnosti.
Morate znati da najluđa noć u sebi nosi snažan energetski potencijal i naboj te je pogodna za razno-razne skrivene manipulacije pa zahtjeva i oprez. Naime, u ovoj noći za vas se lako može prikačiti negativna energija izražena kroz urokljiv pogled, ljubomoru, čak i crnu magiju, koja se u ovakvim trenutcima vrlo lako "hvata". Mislim da nije potrebno ni reći da je energetskim vampirima Nova godina prava gozba. Ljudi su pripiti, opušteni i otvoreni te kao takvi savršene mete.
Kako bi se zaštitili od svih navedenih potencijalnih opasnosti i zakoračili sa srećom u Novu godinu obavezno obucite preokrenuti donji veš ili barem jednu čarapu nazujte na stopalo preokrenutu naopako. To će odbiti sve negativne misli i naume od vas i štititi vas tokom cijele proslave.
Bez obećanja u Novoj godini
I za kraj ovog teksta jedan savjet: nemojte si u noći Nove godine davati nikakva obećanja o prestanku pušenja, skidanju kila, da ćete postati bolji u nečemu ili nešto drugo jer naučno je dokazano da se niko toga ne drži do kraja. Najzad, zašto pred sebe u tako ludoj noći stavljati neke teške zadatke i obećanja te si kvariti zabavu. Ništa ta noć i datum nisu posebniji kada su u pitanju naša obećanja od nekih drugih. Zato, opustite se, veselite i uz osmijeh nazdravite Novoj godini. Zapamtite, život je u bilo kojoj godini i bilo kojoj deceniji lijep samo ako ga znamo živjeti. Sve samo ovisi od nas i našeg pogleda. Sretna Nova godina, da nam svima donese puno mira i zdravlja, ljubavi i sreće, dobrih prijatelja i prilika!
utorak, 14. studenoga 2017.
Ljubavna magija bosanskih djevojaka
Urođeni nagon za ljubavi te neutaživa želja da voli i bude voljen čovjeka je od pradavnih vremena tjerala na razne smione i maštovite poduhvate. Zbog ljubavi su se vodili ratovi i uništavala carstva, izdavala familija, prijatelji, religija, ponos i čast. Pred njenim zovom ljudsko srce jednostavno nema snage da se odupre jer taj osjećaj je, kako davno rekoše u svom poetskom zanosu mnogi pjesnici, ushićenje duše i jedini put ka pravoj, istinskoj sreći. Stoga ne treba čuditi da je od sviju oblika okultnog djelovanja primat oduvijek imala ljubavna magija.
Kada su nakon smjene paganizma i matrijarhata naši preci prešli na arijansko kršćanstvo a zatim i islam, u kojem je patrijarhat zauzeo dominantno mjesto, žene su došle u vrlo nezavidan položaj. U još uvijek prilično konzervativnom društvu kakvo je bosanskohercegovačko djevojke su posebno bile izložene pritisku okoline da što prije uđu u brak i zasnuju familiju. Upravo zbog takvog uskogrudnog i nimalo tolerantnog svjetonazora često su, više i od samih ćerki, njihove majke i nene bile zainteresiranije da dođe do udaje i stabilnog braka a sve kako bi se izbjegla kritika zajednice. Te nametnute okolnosti poticale su i pogodovale širenju ljubavne magije pošto nisu sve djevojke bile iz bogatije kuće da bi lako pronašle prosce.
Stroge društvene norme izrodile su običaj i praksu da se znanje o ljubavnoj magiji brižno čuva i prenosi sa majke na ćerke, najviše zato što je bila sramota da se pročuje kako je djevojka tražila pomoć kod nekog hodže ili stravarke da se uda. Naravno, odlazilo se i kod njih ali uvijek tajno i da niko ne zna. Vremenom se akumuliralo puno recepata ljubavne magije, među kojima najviše basmi i jednostavnih ritualnih radnji, o kojima se, na žalost, u ovo modernije vrijeme počeo gubiti svaki trag, prvenstveno zbog umiranja starih generacija i nezainteresiranosti mladih da se bar prikupi i dokumentira taj dio narodne baštine za buduća pokoljenja.
Proučavajući stare etnografske zapise iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali i slušajući kazivanja pojedinih nena i stravarki, moglo se zaključiti kako su mladi, naročito djevojke, u prošlosti imali naviku služiti jednim ili pak sa nekoliko načina privlačenja i osvajanja željene osobe. Bilo da je izgovarala basme, pravila prahove i napitke, ili nosila ljubavne zapise svaka djevojka je imala isti cilj - udati se za voljenog mladića. A put do ostvarenja te želje često nije bio nimalo jednostavan.
Bir ustun, bir esre
Po nekom nepisanom pravilu u našem narodu se oduvijek čaralo i bajalo sa onim predmetima koji se nalaze u svakodnevnoj upotrebi, vjerovatno zato što su oni zajednički svima nama i tako nas na jedan način sami po sebi povezuju.
Čim bi upoznala momka koji joj se sviđa djevojka bi u cilju da joj dođe na ašikovanje poduzimala vrlo jednostavne magijske radnje. Tako bi navečer, između akšama i jacije, ugrijala u šporetu jedan crijep sa krova pa, kada bi bio dovoljno vruć, lagano ga prskala kapljicama vode basmeći:
Ćeremit cvrči
moj dragi meni trči,
ćeremit ćereste,
bir ustun, bir esre.
Ako ne bi mogla do crijepa onda bi bacila malo soli po vrućem plehu šporeta govoreći:
Kako ova sol puca,
tako mome dragom pucalo srce za mnom.
Umjesto soli mogla bi koristiti i šećer te bi u toj prilici basmila:
Kako ovaj šećer kinji
tako meni moj dragi hiti.
Poznato je iz kazivanja naroda da je šećer imao vrlo istaknutu ulogu u ritualima ljubavne magije jer sa njim su se izvodila razna čaranja poput onoga kada su se cure običavale kaditi njegovim mirisom da bi momcima bile slatke i zamamne. Svaki put dok bi se spremala na ljubavni sastanak djevojka bi zašećerila čašu vode i popila je. Nakon zadnjeg gutljaja rekla bi:
Kako sam ja popila ovu slatku vodu,
tako slatka bila svome dragome,
od Boga amin.
Pazeći da ništa ne prepusti slučaju i bude što atraktivnija onome koga voli, djevojka nije prestajala sa volšebnim postupcima već bi oblačeći se namjerno obukla naopako okrenut potkošulj pri tom basmeći:
Ja obuče potkošulj
a ne prevrnu potkošulj
već svome dragome
um i pamet za sobom,
veledalin od Boga amin.
Vjerovanje u čudesnu moć basmi u bosanskom narodu oduvijek je bilo duboko ukorijenjeno jer, kako se to i danas tvrdi, svijet stoji na basmi a crna zemlja na suri Kulhuvelahu. Vođene tom tvrdnjom mnoge djevojke su rado ponavljale razne basme koje su im trebale svojom neobjašnjivom snagom prizvati ljubav i suđenika. Da bi vladala situacijom na ljubavnom sastanku, čim bi iz daljine vidjela voljenog mladića da joj ide u susret, djevojka bi raširila prste desne ruke i kroz njih ga pogledala basmeći ovako:
Milo gledaš dragi u mene,
biser nižeš,
za mnom dušu daješ,
elzalif amin.
Ljubavna kocka i crna kokoš
Obično bi tokom ašikovanja momak zatražio čašu vode da se napije pa su to znajući djevojke iskorištavale priliku da mu u njoj ponude ono što će ga obenđijati. Naime, djevojka bi mladiću dala čašu vodu koju je prethodno provukla kroz rukav svoje odjeće govoreći ljubavnu basmu. Pojedine djevojke bi pak prevrnule sito naopako i stavile ga na tepsiju a onda kroz njega izlivale vodu govoreći;
Kad se ova voda smiri na situ
tada se i tvoje srce, moj dragi, smirilo od ljubavi prema meni.
Crko, puko, seho, veho
dok mene ne oženio,
akobogda amin, veledalin amin.
Potom bi vodu iz tepsije prelile u čašu i nudile onome koga vole da popije.
Mnoge su djevojke običavale prije kahve sa voljenim mladićem pripraviti ljubavnu kocku. Naime, djevojka bi uzela kocku šećera i nosila je o svom pojasu tri dana a četvrti dan ispod pazuha. Potom bi je osušila i izlomila na male komadiće pa kad joj se god pruži prilika tajno stavljala mladiću u kahvu ili vodu. Isto tako, djevojka bi odrezala sa deset prstiju ruku po malo noktiju, iščupala si trepavicu i nekoliko dlaka kose, sve to samljela da bude u obliku praha, kojeg bi na kraju diskretno sipala u kahvu momku kojeg voli govoreći:
Kako ja ne mogu biti bez trepavica, kose i noktiju,
tako ni ti ne mogao biti bez mene, elzalif amin.
No, nije samo vrijeme susreta bilo idealno za ljubavnu magiju. Dok bi mladić odlazio od nje djevojka bi koristila priliku da za njim prouči basmu kojom će mu srce ispuniti nemirom i čežnjom. Govorila bi:
Oj ti dragi ode od mene
a sve tvoje dobro ostade kod mene.
Seho, veho dok mene ne vidio,
tamo ti bio mrak i oblak,
ja ti bila sjajna zvijezda i Mjesec i žarahno Sunce,
zalim veledalin amin.
Odmah iza toga bi puhnula za njim i progutala pljuvačku. Time bi osigurala njegov ponovni dolazak na ašikovanje.
Osim ovih prilično bezopasnih radnji postojale su i one komplikovanije čije je djelovanje bilo mnogo jače. Stravarke pripovijedaju o vrlo moćnim čarkama za dozivanje voljene osobe u čijem se ispredanju koristilo devet vrhova vrbovih grančica, devet krpica, devet zrna graha i tako dalje, ali to su bili opasni rituali koji su se vrlo lako mogli urotiti protiv onog ko ih izvodi.
Naime, kada bi noću, obično iza ponoći, ljubavne basme napale i opsjele mladića kojem je cura bajala on bi mogao istog trena, da se odupre nepoznatoj sili koja ga tjera iz kuće, da preokrene svu odjeću na sebi i zabode nož u vrata pa bi se basma istog trena vratila djevojci. Onda bi ona cijele noći gorila od visoke temperature i neutažive žeđi mučeći se tako sve do zore i izlaska Sunca.
Da bi se zaštitila od takvih i sličnih magijskih udara djevojka bi u svom dvorištu morala imati među kokoškama bar jednu tamnog perja, kako bi upravo ta crna kokoška umjesto nje bila metom vraćenih čarki i basmi. To bi joj omogućilo da bez ikakvog izlaganja riziku baje i čara kad joj se god prohtije mladiću kojeg voli.
Kada su nakon smjene paganizma i matrijarhata naši preci prešli na arijansko kršćanstvo a zatim i islam, u kojem je patrijarhat zauzeo dominantno mjesto, žene su došle u vrlo nezavidan položaj. U još uvijek prilično konzervativnom društvu kakvo je bosanskohercegovačko djevojke su posebno bile izložene pritisku okoline da što prije uđu u brak i zasnuju familiju. Upravo zbog takvog uskogrudnog i nimalo tolerantnog svjetonazora često su, više i od samih ćerki, njihove majke i nene bile zainteresiranije da dođe do udaje i stabilnog braka a sve kako bi se izbjegla kritika zajednice. Te nametnute okolnosti poticale su i pogodovale širenju ljubavne magije pošto nisu sve djevojke bile iz bogatije kuće da bi lako pronašle prosce.
Stroge društvene norme izrodile su običaj i praksu da se znanje o ljubavnoj magiji brižno čuva i prenosi sa majke na ćerke, najviše zato što je bila sramota da se pročuje kako je djevojka tražila pomoć kod nekog hodže ili stravarke da se uda. Naravno, odlazilo se i kod njih ali uvijek tajno i da niko ne zna. Vremenom se akumuliralo puno recepata ljubavne magije, među kojima najviše basmi i jednostavnih ritualnih radnji, o kojima se, na žalost, u ovo modernije vrijeme počeo gubiti svaki trag, prvenstveno zbog umiranja starih generacija i nezainteresiranosti mladih da se bar prikupi i dokumentira taj dio narodne baštine za buduća pokoljenja.
Proučavajući stare etnografske zapise iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali i slušajući kazivanja pojedinih nena i stravarki, moglo se zaključiti kako su mladi, naročito djevojke, u prošlosti imali naviku služiti jednim ili pak sa nekoliko načina privlačenja i osvajanja željene osobe. Bilo da je izgovarala basme, pravila prahove i napitke, ili nosila ljubavne zapise svaka djevojka je imala isti cilj - udati se za voljenog mladića. A put do ostvarenja te želje često nije bio nimalo jednostavan.
Bir ustun, bir esre
Po nekom nepisanom pravilu u našem narodu se oduvijek čaralo i bajalo sa onim predmetima koji se nalaze u svakodnevnoj upotrebi, vjerovatno zato što su oni zajednički svima nama i tako nas na jedan način sami po sebi povezuju.
Čim bi upoznala momka koji joj se sviđa djevojka bi u cilju da joj dođe na ašikovanje poduzimala vrlo jednostavne magijske radnje. Tako bi navečer, između akšama i jacije, ugrijala u šporetu jedan crijep sa krova pa, kada bi bio dovoljno vruć, lagano ga prskala kapljicama vode basmeći:
Ćeremit cvrči
moj dragi meni trči,
ćeremit ćereste,
bir ustun, bir esre.
Ako ne bi mogla do crijepa onda bi bacila malo soli po vrućem plehu šporeta govoreći:
Kako ova sol puca,
tako mome dragom pucalo srce za mnom.
Umjesto soli mogla bi koristiti i šećer te bi u toj prilici basmila:
Kako ovaj šećer kinji
tako meni moj dragi hiti.
Poznato je iz kazivanja naroda da je šećer imao vrlo istaknutu ulogu u ritualima ljubavne magije jer sa njim su se izvodila razna čaranja poput onoga kada su se cure običavale kaditi njegovim mirisom da bi momcima bile slatke i zamamne. Svaki put dok bi se spremala na ljubavni sastanak djevojka bi zašećerila čašu vode i popila je. Nakon zadnjeg gutljaja rekla bi:
Kako sam ja popila ovu slatku vodu,
tako slatka bila svome dragome,
od Boga amin.
Pazeći da ništa ne prepusti slučaju i bude što atraktivnija onome koga voli, djevojka nije prestajala sa volšebnim postupcima već bi oblačeći se namjerno obukla naopako okrenut potkošulj pri tom basmeći:
Ja obuče potkošulj
a ne prevrnu potkošulj
već svome dragome
um i pamet za sobom,
veledalin od Boga amin.
Vjerovanje u čudesnu moć basmi u bosanskom narodu oduvijek je bilo duboko ukorijenjeno jer, kako se to i danas tvrdi, svijet stoji na basmi a crna zemlja na suri Kulhuvelahu. Vođene tom tvrdnjom mnoge djevojke su rado ponavljale razne basme koje su im trebale svojom neobjašnjivom snagom prizvati ljubav i suđenika. Da bi vladala situacijom na ljubavnom sastanku, čim bi iz daljine vidjela voljenog mladića da joj ide u susret, djevojka bi raširila prste desne ruke i kroz njih ga pogledala basmeći ovako:
Milo gledaš dragi u mene,
biser nižeš,
za mnom dušu daješ,
elzalif amin.
Ljubavna kocka i crna kokoš
Obično bi tokom ašikovanja momak zatražio čašu vode da se napije pa su to znajući djevojke iskorištavale priliku da mu u njoj ponude ono što će ga obenđijati. Naime, djevojka bi mladiću dala čašu vodu koju je prethodno provukla kroz rukav svoje odjeće govoreći ljubavnu basmu. Pojedine djevojke bi pak prevrnule sito naopako i stavile ga na tepsiju a onda kroz njega izlivale vodu govoreći;
Kad se ova voda smiri na situ
tada se i tvoje srce, moj dragi, smirilo od ljubavi prema meni.
Crko, puko, seho, veho
dok mene ne oženio,
akobogda amin, veledalin amin.
Potom bi vodu iz tepsije prelile u čašu i nudile onome koga vole da popije.
Mnoge su djevojke običavale prije kahve sa voljenim mladićem pripraviti ljubavnu kocku. Naime, djevojka bi uzela kocku šećera i nosila je o svom pojasu tri dana a četvrti dan ispod pazuha. Potom bi je osušila i izlomila na male komadiće pa kad joj se god pruži prilika tajno stavljala mladiću u kahvu ili vodu. Isto tako, djevojka bi odrezala sa deset prstiju ruku po malo noktiju, iščupala si trepavicu i nekoliko dlaka kose, sve to samljela da bude u obliku praha, kojeg bi na kraju diskretno sipala u kahvu momku kojeg voli govoreći:
Kako ja ne mogu biti bez trepavica, kose i noktiju,
tako ni ti ne mogao biti bez mene, elzalif amin.
No, nije samo vrijeme susreta bilo idealno za ljubavnu magiju. Dok bi mladić odlazio od nje djevojka bi koristila priliku da za njim prouči basmu kojom će mu srce ispuniti nemirom i čežnjom. Govorila bi:
Oj ti dragi ode od mene
a sve tvoje dobro ostade kod mene.
Seho, veho dok mene ne vidio,
tamo ti bio mrak i oblak,
ja ti bila sjajna zvijezda i Mjesec i žarahno Sunce,
zalim veledalin amin.
Odmah iza toga bi puhnula za njim i progutala pljuvačku. Time bi osigurala njegov ponovni dolazak na ašikovanje.
Osim ovih prilično bezopasnih radnji postojale su i one komplikovanije čije je djelovanje bilo mnogo jače. Stravarke pripovijedaju o vrlo moćnim čarkama za dozivanje voljene osobe u čijem se ispredanju koristilo devet vrhova vrbovih grančica, devet krpica, devet zrna graha i tako dalje, ali to su bili opasni rituali koji su se vrlo lako mogli urotiti protiv onog ko ih izvodi.
Naime, kada bi noću, obično iza ponoći, ljubavne basme napale i opsjele mladića kojem je cura bajala on bi mogao istog trena, da se odupre nepoznatoj sili koja ga tjera iz kuće, da preokrene svu odjeću na sebi i zabode nož u vrata pa bi se basma istog trena vratila djevojci. Onda bi ona cijele noći gorila od visoke temperature i neutažive žeđi mučeći se tako sve do zore i izlaska Sunca.
Da bi se zaštitila od takvih i sličnih magijskih udara djevojka bi u svom dvorištu morala imati među kokoškama bar jednu tamnog perja, kako bi upravo ta crna kokoška umjesto nje bila metom vraćenih čarki i basmi. To bi joj omogućilo da bez ikakvog izlaganja riziku baje i čara kad joj se god prohtije mladiću kojeg voli.
Tajna bosanskih stravarki - kako otkriti i protjerati zlo
Duhovni autoriteti kategorično tvrde kako se svaki čovjek na ovom planetu, bez iznimke, bar jednom u životu susretne sa zlom manifestiranim u obliku urokljivih očiju, nagaze, magije ili duhova. Ovisno o situaciji i intezitetu djelovanja ponekad ti događaju ostave male ili gotovo nikakve posljedica na osobu, dok u većem broju slučajeva epilog je ipak vrlo složeniji i nepovoljniji. Usred duže izloženosti okultnom uticaju čovjek postepeno gubi duševni mir, slabi mu fizička snaga, oboljeva ili se neprestano vrti u nekom začaranom krugu. Da bi izišao iz tog vrzinog kola osoba si mora pronaći lijeka i osloboditi se nametnutog tereta.
U narodu se vjeruje kako je već pola posla obavljeno ukoliko se otkrije iz kojeg izvora dolazi zlo tojest magija. Navodno, prokazano zlo time slabi i lakše ga je protjerati. Stoga se stravarke svojski trude doznati prije bilo čega drugog ko je nesretnika doveo u stanje u kojem je. Po njihovom mišljenju sihiri mogu biti ljudski, hajvanski, džinski a ponekad je tegoba posljedica Božije volje ili kazne, posebno onda kada se obeća nekome podići nišan ili zaklati kurban a ne ispoštuje se.
Da saznate ko vam pravi sihire bosanske stravarke preporučuju sljedeću metodu provjere. U metalnu posudu nalijte vode, za što je pogodna kako voda iz slavine tako i ona sa izvora. Sa tom posudom sjedite pored šporeta (vatre), okrenuti licem u pravcu sjevera, i tri puta recite sljedeće iznad vode te puhnite u nju:
Selam meleć,
selam vodo vojvodo,
ti valjaš drveće, kamenje i stijene
i sa njih skidaš sve
džinsko i šejtansko i dušmansko,
kako znaš da skineš zlo
tako znaš i da ga otkriješ,
meni da ga sad pokažeš.
Onda se mašicama vadi jedan po jedan živi ugljen i baca u vodu izgovarajući:
Da li mi radi žensko?
Da li mi radi muško?
Da li mi radi komšija?
Da li mi radi familija?
Da li je od hajvana?
Da li je od džina?
Da li je od Boga?
Ugljen koji potone otkriva odgovor. Taj ugljen, osim u slučaju "da je od Boga", vratite nazad u šporet, bacite ga u vatru, govoreći:
Ko mi magije radio
nazad mu se vratilo,
sad u vatri gorio!
Vodu i preostali ugljen izlijte napolje pod kakvu živicu.
Ritual sa šljivom
Crna magija se skida na mnogo načina a među najpoznatijim u našoj tradiciji su salivanje strave i pravljenje zapisa. Kako za salivanje olova treba "nafakali ruka" a za pisanje tilsuma znanje i snaga, što su predispozicije malog broja nadarenih ljudi, izrodile su se i neke druge metode neutralizacije zla.
Stravarka Alije za života je govorila kako se lakši oblici crne magije mogu skinuti ovim ritualom. Treba ujutro, na mladi petak, odsjeći malo kose sa čela, sa vrha glave i sa zatiljka. Potom se odsječeni pramenovi iznose napolje zakopati pod korijenje mlade šljive koja daje plodove. Dok se zakopava govori se:
Kako god kosa opadala sa mene,
tako otpale sve čarke,
boljke i uroci sa moje glave,
ruku, nogu, trupa,
iz kostiju, iz crijeva i iz vena,
na ovo korijenje i pod korijenje,
sa božijom moći a mojim sepom
veledalin amin.
Isto tako, ova stravarka je tvrdila kako svaka žena treba sa vremena na vrijeme odsjeći malo stidnih dlaka i baciti ih u vatru šporeta da joj niko ne bi mogao čarati.
Ostalima se preporučuje da nauče napamet sadržaj sljedeće basme koju trebaju tri puta ponoviti svaki put kada osjete da bi mogli biti metom nečijeg magijskog napada:
Bismillahi,
dragi Bože budi mi u pomoći,
hala hala na fil fle bum belaji,
dafile dinu dušman joguleji,
na srcu mi iman, na jeziku Kur'an,
pod nogama dušman.
La illahe ilallah.
Onda se puhne predase, na desno i lijevo rame.
Zaključavanje kućne nafake
Od starih vremena se vjeruje i kazuje kako nije nimalo dobar znak ako vam se pred kućnim vratima pojavi žaba. Naime, takav događaj se tumači da je vaša kuća postala metom nečijih sihira. Također, poznato je iz kazivanja naroda, a naročito starijih Bošnjakinja, kako je sihirbaza uvijek ona žena koja u nečiju kuću ulazi sa rukama iza leđa, koje kada uđe premjesti naprijed - prekrsti ih. Time ona izvodi stari magijski ritual zaključavanja kućne nafake i mira.
Stravarka Ajša iz Drmaljeva pričala je za života ako neko sumnja da mu jedna ili više osoba donose sihire u kuću treba u petak, kada hodža počne učiti podne namaz, staviti ispred sebe malu hrpu pepela i nad njim proučiti 41 put sure Fatiha i Ihlas. Svaki put kada se prouči molitva desnim kažiprstom se povuče linija po sredini luga. Odnosno, uvijek se povlači linija po istom mjestu. Prije nego što se počne sa ponavljanjem molitvi kaže se odnosno nanijeti:
Dragi Allahu dželešanuhu,
odvrati tu i tu osobu od moje kuće,
i svake zle misli i sihira od mene.
Kada se završi sa ponavljanjem molitvi te dvije polovine pepela se postave na dvije strane kapije ili ulaza u dvorište, kako bi sa tog mjesta branile ulazak neprijatelja. No, kada padne kiša ritual sa lugom treba ponoviti ispočetka.
Da se kuća zaštiti od vradžbina stravarka Bilka iz Stijene je savjetovala da se u akšam oko kuće prođe tri puta "za Suncem" prosipajući lug (pepeo) iz šporeta govoreći:
Kada moji neprijatelji pokupe ovaj lug tada meni i mojoj kući naudili, akobogda amin.
Treba paziti da u lužari, odnosno metalnoj posudi za lug, ostane malo pepela nakon trećeg obilaska koji se vrati nazad u kuću i prospe u vatru.
Ukoliko niste poduzeli niti jednu od opisani profilaktičkih mjera stravarke preporučuju dom okaditi u cilju da se sve prostorije oslobode magijskog naboja. Bilo da su sihiri skriveni u kući ili je zla osoba radila zaključavanje, kađenje će poništiti negativni uticaj. Pored sedefila kuću je poželjno okaditi i svežnjem suhog pelina, za kojeg se od davnina u šamanističkoj tradiciji tvrdi da odgoni zlo i duhove bolesti.
Ritual kađenja je jednostavan. Izvodi se utorkom, između 11 i 12 sati, tojest prije podne. Dovoljno je stručak suhog pelina položiti na vrući ugljen i sa tom metalnom posudom proći po cijeloj kući govoreći:
Pelindaru,
i u žaru i u garu si
hairu sahibija,
dermanu si brat,
ti rastjeruješ džine i vjetrove,
dušmane i namete,
zle duše, boljke i hajduke
u mračne havaje i puste haliluke.
U kuću sloga i berićet,
iz kuće kubet i namet,
akobogda od Boga draga
amin, amin, amin.
Kada se okadi kuća onda sadržaj posude istresite u vatru šporeta. Time je obred kompletiran i završen.
Stravarke savjetuje da se navedena basma kaže i pri sađenju pelina jer tada će on čuvati kuću od zla. Za pelin se u Cazinskoj krajini vjeruje da ne voli biti zasađen na vidnom mjestu već ga uvijek treba posaditi negdje iza kuće, da bude zaklonjen od ljudskih pogleda. Onda, navodno, dobro raste i ima posebnu snagu.
Na kraju morate znati kako često sadaka ili milostinja, neko dobro djelo, može biti najmoćnije sredstvo protiv bilo kojeg zla ili magije. Stravarka Fatima Dizdarević jedne je prilike otkrila da je oslobađajuće dobročinstvo pored starog, okrnjenog nišana na mezarju zapaliti pet svijeća i pustiti ih da izgore. Također, stare mezare koje niko ne posjećuje veliki je sevap obići i proučiti nešto pred dušu umrlih. Dijeljenje milostinje čovjeka će spasiti, ali i dati mu imunitet, od džina, magije i nesreće ako je iskreno i od srca.
U narodu se vjeruje kako je već pola posla obavljeno ukoliko se otkrije iz kojeg izvora dolazi zlo tojest magija. Navodno, prokazano zlo time slabi i lakše ga je protjerati. Stoga se stravarke svojski trude doznati prije bilo čega drugog ko je nesretnika doveo u stanje u kojem je. Po njihovom mišljenju sihiri mogu biti ljudski, hajvanski, džinski a ponekad je tegoba posljedica Božije volje ili kazne, posebno onda kada se obeća nekome podići nišan ili zaklati kurban a ne ispoštuje se.
Da saznate ko vam pravi sihire bosanske stravarke preporučuju sljedeću metodu provjere. U metalnu posudu nalijte vode, za što je pogodna kako voda iz slavine tako i ona sa izvora. Sa tom posudom sjedite pored šporeta (vatre), okrenuti licem u pravcu sjevera, i tri puta recite sljedeće iznad vode te puhnite u nju:
Selam meleć,
selam vodo vojvodo,
ti valjaš drveće, kamenje i stijene
i sa njih skidaš sve
džinsko i šejtansko i dušmansko,
kako znaš da skineš zlo
tako znaš i da ga otkriješ,
meni da ga sad pokažeš.
Onda se mašicama vadi jedan po jedan živi ugljen i baca u vodu izgovarajući:
Da li mi radi žensko?
Da li mi radi muško?
Da li mi radi komšija?
Da li mi radi familija?
Da li je od hajvana?
Da li je od džina?
Da li je od Boga?
Ugljen koji potone otkriva odgovor. Taj ugljen, osim u slučaju "da je od Boga", vratite nazad u šporet, bacite ga u vatru, govoreći:
Ko mi magije radio
nazad mu se vratilo,
sad u vatri gorio!
Vodu i preostali ugljen izlijte napolje pod kakvu živicu.
Ritual sa šljivom
Crna magija se skida na mnogo načina a među najpoznatijim u našoj tradiciji su salivanje strave i pravljenje zapisa. Kako za salivanje olova treba "nafakali ruka" a za pisanje tilsuma znanje i snaga, što su predispozicije malog broja nadarenih ljudi, izrodile su se i neke druge metode neutralizacije zla.
Stravarka Alije za života je govorila kako se lakši oblici crne magije mogu skinuti ovim ritualom. Treba ujutro, na mladi petak, odsjeći malo kose sa čela, sa vrha glave i sa zatiljka. Potom se odsječeni pramenovi iznose napolje zakopati pod korijenje mlade šljive koja daje plodove. Dok se zakopava govori se:
Kako god kosa opadala sa mene,
tako otpale sve čarke,
boljke i uroci sa moje glave,
ruku, nogu, trupa,
iz kostiju, iz crijeva i iz vena,
na ovo korijenje i pod korijenje,
sa božijom moći a mojim sepom
veledalin amin.
Isto tako, ova stravarka je tvrdila kako svaka žena treba sa vremena na vrijeme odsjeći malo stidnih dlaka i baciti ih u vatru šporeta da joj niko ne bi mogao čarati.
Ostalima se preporučuje da nauče napamet sadržaj sljedeće basme koju trebaju tri puta ponoviti svaki put kada osjete da bi mogli biti metom nečijeg magijskog napada:
Bismillahi,
dragi Bože budi mi u pomoći,
hala hala na fil fle bum belaji,
dafile dinu dušman joguleji,
na srcu mi iman, na jeziku Kur'an,
pod nogama dušman.
La illahe ilallah.
Onda se puhne predase, na desno i lijevo rame.
Zaključavanje kućne nafake
Od starih vremena se vjeruje i kazuje kako nije nimalo dobar znak ako vam se pred kućnim vratima pojavi žaba. Naime, takav događaj se tumači da je vaša kuća postala metom nečijih sihira. Također, poznato je iz kazivanja naroda, a naročito starijih Bošnjakinja, kako je sihirbaza uvijek ona žena koja u nečiju kuću ulazi sa rukama iza leđa, koje kada uđe premjesti naprijed - prekrsti ih. Time ona izvodi stari magijski ritual zaključavanja kućne nafake i mira.
Stravarka Ajša iz Drmaljeva pričala je za života ako neko sumnja da mu jedna ili više osoba donose sihire u kuću treba u petak, kada hodža počne učiti podne namaz, staviti ispred sebe malu hrpu pepela i nad njim proučiti 41 put sure Fatiha i Ihlas. Svaki put kada se prouči molitva desnim kažiprstom se povuče linija po sredini luga. Odnosno, uvijek se povlači linija po istom mjestu. Prije nego što se počne sa ponavljanjem molitvi kaže se odnosno nanijeti:
Dragi Allahu dželešanuhu,
odvrati tu i tu osobu od moje kuće,
i svake zle misli i sihira od mene.
Kada se završi sa ponavljanjem molitvi te dvije polovine pepela se postave na dvije strane kapije ili ulaza u dvorište, kako bi sa tog mjesta branile ulazak neprijatelja. No, kada padne kiša ritual sa lugom treba ponoviti ispočetka.
Da se kuća zaštiti od vradžbina stravarka Bilka iz Stijene je savjetovala da se u akšam oko kuće prođe tri puta "za Suncem" prosipajući lug (pepeo) iz šporeta govoreći:
Kada moji neprijatelji pokupe ovaj lug tada meni i mojoj kući naudili, akobogda amin.
Treba paziti da u lužari, odnosno metalnoj posudi za lug, ostane malo pepela nakon trećeg obilaska koji se vrati nazad u kuću i prospe u vatru.
Ukoliko niste poduzeli niti jednu od opisani profilaktičkih mjera stravarke preporučuju dom okaditi u cilju da se sve prostorije oslobode magijskog naboja. Bilo da su sihiri skriveni u kući ili je zla osoba radila zaključavanje, kađenje će poništiti negativni uticaj. Pored sedefila kuću je poželjno okaditi i svežnjem suhog pelina, za kojeg se od davnina u šamanističkoj tradiciji tvrdi da odgoni zlo i duhove bolesti.
Ritual kađenja je jednostavan. Izvodi se utorkom, između 11 i 12 sati, tojest prije podne. Dovoljno je stručak suhog pelina položiti na vrući ugljen i sa tom metalnom posudom proći po cijeloj kući govoreći:
Pelindaru,
i u žaru i u garu si
hairu sahibija,
dermanu si brat,
ti rastjeruješ džine i vjetrove,
dušmane i namete,
zle duše, boljke i hajduke
u mračne havaje i puste haliluke.
U kuću sloga i berićet,
iz kuće kubet i namet,
akobogda od Boga draga
amin, amin, amin.
Kada se okadi kuća onda sadržaj posude istresite u vatru šporeta. Time je obred kompletiran i završen.
Stravarke savjetuje da se navedena basma kaže i pri sađenju pelina jer tada će on čuvati kuću od zla. Za pelin se u Cazinskoj krajini vjeruje da ne voli biti zasađen na vidnom mjestu već ga uvijek treba posaditi negdje iza kuće, da bude zaklonjen od ljudskih pogleda. Onda, navodno, dobro raste i ima posebnu snagu.
Na kraju morate znati kako često sadaka ili milostinja, neko dobro djelo, može biti najmoćnije sredstvo protiv bilo kojeg zla ili magije. Stravarka Fatima Dizdarević jedne je prilike otkrila da je oslobađajuće dobročinstvo pored starog, okrnjenog nišana na mezarju zapaliti pet svijeća i pustiti ih da izgore. Također, stare mezare koje niko ne posjećuje veliki je sevap obići i proučiti nešto pred dušu umrlih. Dijeljenje milostinje čovjeka će spasiti, ali i dati mu imunitet, od džina, magije i nesreće ako je iskreno i od srca.
Nafaka nas je održala
Bošnjaci su jedina nacija na Balkanu koji u svom svakodnevnom govoru često spominju riječ nafaka. U skladu sa tim ona je vrijedna analiziranja u kulturološkom ali i lingvističkom smislu, zbog svoje nemjerljive uloge u proučavanja tradicionalnog načina života našeg naroda. Na samom početku ove kratke studije potrebno je naglasiti jednu neospornu činjenicu koja glasi da je bošnjački narod u svojoj dugoj istoriji bio izložen mnogim povijesnim nedaćama, čak i stvarnom prijetnjom istrebljenja, te da ono što ga je očuvalo i sačuvalo jeste njegov vedri duh i nepopravljivi optimizam često sročen u kratkoj izjavi:"Dat će Bog nafake!".
Nafaka je arapska riječ koja je preko Osmanlija došla do nas. Veoma je bitna u islamskom učenju pošto manifestira Allahovu blagodarnost pa u turskom jeziku ima više sinonima. Na bosanski nafaka se prevodi u nekoliko oblika: alimentacija, opskrba, nabava ili snabdjevanje za život. Još dva pojma u svakodnevnoj upotrebi, koja označavaju blagodat i uspjeh, su perzijska riječ baht - sreća, nalazimo je u pojedinim ljubavnim basmama, te arapska riječ berićet (bereket) - napredak, blagostanje. Pored ovih u primjeni su, posebno u narodnom govoru, još neki oblici sličnog značenja poput hair, rizk, rahatluk, itd. Svi oni predstavljaju plodne i pozitivne događaje koji se kod čovjeka prezentiraju kroz osjećaj zadovoljstva, ushićenosti i optimizma. Psihološki uticaj manifestira se i u samoj težnji ka nafaci, čime se ona može uporediti sa stanjem nade, utjehe ili pritajene radosti. Sve to je evidentno u izjavama: "Nikad ne znaš gdje te tvoja nafaka čeka", "Novi dan - nova nafaka", itd. U nafaku se zbog toga vjeruje fatalistički ("Ne može tvoju nafaku niko oteti"), kao uostalom u sve ono što ima veze sa svetim i božanskim.
Definicija pojma nafaka je relativno široka i prema pojedinim rječnicima mogla bi se ukratko pojasniti sljedećim navodima:"ono što je čovjeku određeno da pojede na ovom svijetu". Kad hasta dugo živi, kaže se:" pribira (ili kupi) svoju nafaku" - kad neko pred smrt mnogo jede tojest hoće da pojede ono što je njegovo na ovome svijetu.
Prema mom mišljenju nafaka je termin koji najčešće u svakodnevnoj komunikaciji zamjenjuje pojam sreće ali i ljudske sudbine odnosno života. Možda bi bilo najprostije kazati kako nafaka označava sve ono što je čovjeku od Boga suđeno da dobije i proživi. U narodu se često čuje izjava kako "svako dijete nosi (iznese) svoju nafaku", čime su se nekada siromašni roditelji branili od kritike okoline zbog čega prave sirotinju od djece kad nemaju ni za jedno dovoljno hrane.
Propisana nafaka
Identifikacija ljudskog rođenja, življenja i smrti sažeta je u kolektivoj svijesti Bošnjaka u pojmu nafake; "Sa takvom se nafakom rodio", "Ko se rodi sa dobrom nafakom ne može mu niko ništa", "Takva mu je nafaka", "Nestalo mu nafake i umro". "Nafaka je najbolji junak" - prema vjerovanju u sudbinu, ako je nekome suđeno da živi, tojest nije mu nestalo nafake, može izbjeći pogibelj i postati junak. Prema kazivanju naroda čovjek živi tačno onoliko dugo koliko mu je od Boga propisano nafake, niti minut duže. Onog dana tojest trenutka kada čovjek potroši svoju nafaku on umire. Prema navedenom može se konstatirati kako narodna mudrost ne poznaje sretne i nesretne ljude već ih isključivo klasificira na one s manjom ili većom nafakom.
Vjerovanje u nafaku savršen je primjer koliko su pojedina vjerovanja duboko inkorporirana u tradicionalni život te kako ona stvaraju određenu predodžbu pojedinca prema društvu, ali i samom sebi. Iskonska želja i potreba svake ljudske jedinke je u dobroj mjeri određena postotkom sreće u njenom životu, jer kako to sugerira folklorno promišljanje, sretan čovjek je zdrav, uspješan i veseo. Zbog toga se svako od nas intimno identificira sa pojmom nafake. No, ipak, iz kazivanja starijih ljudi dalo se vrlo lako dokučiti da je percepcija nafake individualna i prvenstveno ovisi o postotku skromnosti, tojest onoliko koliko je pojedinac zadovoljan.
Porijeklo nafake se podudara sa narodnim vjerovanjem o ljudskom usudu. Još i danas se pripovijeda kako Allah svakom zametku u prvih 40 dana odredi njegovu sudbinu pa zato ružan oženi lijepu, glup se obogati i slično. Naravno, ima i suprotnih primjera ali svi su oni produkt manje ili veće nafake koju osoba nosi u sebi. Sjećam se razgovora sa rahmetli Bilkom, stravarkom iz Stijene (Cazin), prije skoro deceniju vremena, koja je pričajući o sebi i svom poslu rekla da" otkad znam za sebe uvijek sam bila sa nafakom, k'o da mi je vrila (izvirala) iz zemlje i padala sa neba!".
Na temelju predočenih informacija moglo bi se pretpostaviti kako je nafaka utkana u ljudsko biće, no da egzistira i u svemu oko nas zbog svog nadnaravnog, božanskog izvora.
U nekoj mjeri nafaka se može nazvati i božijom pravdom. - "Tvoju nafaku niko ti ne može oteti", kažu stariji ljudi kada žele objasniti fatalizam, ono što je nekome suđeno. Na primjer, dešavalo se da otac želi u nasljedstvo ostaviti najmlađem djetetu kuću, unatoč oštrom protivljenju drugih članova familije. Bez obzira što je raznim ucjenama i igrama porodica htjela osujetiti volju oca kuća je na kraju ipak postala vlasništvom najmlađeg djeteta. Također, bez halala nema ni nafake. Naime, u onom što se daje ili poklanja neće biti nafake ako se ne uruči "od srca" - ne halali. Zato su ukradene ili otete stvari nesretne jer nemaju božije milosti u sebi.
Nafaka je riječ koja stvara ugodu i radost te na istančan način pogoduje ljudskim čulima. Miluje njegove oči i uši, zavodi nos i preplavljuje sa užitkom nepce. Ako za vrijeme ručka ili ispijanja kahve dođe slučajni gost već mu se doslovno sa vrata govori: "Ti si sa nafakom, hajde bujrum!" Ili "Bujrum, nafaka ti je da sa nama ovo pojedeš (popiješ)!". Međutim, terminologija u ovom slučaju nikako ne može biti tako jednostavna niti se sažeti u ovako opskurnu formu. Naime, u narodnom govoru za jelo se često, čak i u današnje vrijeme, posebno u ruralnim sredinama, upotrebljava pojam "nimet", prvenstveno za somun ili pogaču, ali i općenito za hranu. Stoga je sasvim pogrešno izjednačiti pojam nafaka sa hranom, nego ga treba gledati kroz jednu širu prizmu, u kojoj se naslućuje mnogostruko značenje svega onoga što predstavlja ova arapska riječ.
Prizivanje nafake
Generalno, iako se smatra božijim darom milosti, odnosno nečim na što običan čovjek ne može uticati, jaka želja za njom u narodu je izrodila razne ritualne postupke prizivanja nafake. U njima dominira potreba za plemenitošću pošto milosrdan čin privlači dobro o čemu kazuje kladuška izreka:" Podijeli sadaku, produži nafaku". Slično tome, nene i didovi kad blagosiljaju mlade obično govore:" Allah ti dao gani nafaku!" Ili "Bog ti dao neviđenu nafaku!". Za "neviđenu nafaku" narod tvrdi da je bolja od "viđene" jer je obilnija i veća.
U Cazinskoj krajini se uvriježilo vjerovanje da se nafaka može prizvati, naime, kada se kupuje stoka ili nešto drugo obavezno se namjeni na onog člana familije koji se smatra da ima najviše nafake, da bi ovakvim aludiranjem kupljeno bilo nafakali odnosno napredno i sretno. Isto tako, kada se kupuje šporet na drva prvu vatru u njemu će opet zapaliti onaj član familije koji ima najviše nafake u životu, da bi dom i familija bili berićetni i sačuvani od zla.
U ovom dijelu Bosne poznat je ritual sa trahanom (tarahana) kojim se priziva odnosno stimulira nafaka. Ukoliko je neko nesretan, ne ide mu posao ili je sklon raznim pehovima, na mladi petak bi kuhao trahanu ali tako da je pusti da pokipi na vatri (šporetu). Dok se kipuća bijela pjena prelijeva iz posude ta osoba tri puta ponovi:
Bismilahir rahmanir rahim.
Kako ova trahana izvirala i kipila
na sve strane
tako moja nafaka izvirila i mene obasipala,
sa božijim emerom a mojim sepom veledalin amin.
Nakon što bi se skuhala trahana se nakon hlađenja konzumirala tokom tri dana. Neki informatori preporučuju da se čak sedam dana po malo jede trahana. Na taj način, vjeruje se, prizvaće se nafaka u život te osobe.
U ovom kontekstu ne smije se zaboraviti spomenuti niti halva - slastica koja među bosanskim narodom zauzima počasno mjesto. Tradicionalno se prži (pravi) uoči Ramazana, Lejletul Kadra i Bajrama jer njen miris pročišćuje cijelu kuću i privlači nafaku i berićet.
Biti nafakali ruke
Povezivanje hrane i nafake nije rjedak slučaj u folkloru našeg naroda a posebno je uočljiv u svadbenim običajima, u dijelu kada mladenka stigne pred muževu kuću, gdje je posipaju bombonima i novcem. Na kućnom pragu dočeka je siromašna žena, skida joj obuću sa nogu, a mlada je dariva. Malo dalje čeka je svekrva sa Kur'anom i pogačom u rukama i sa dva krčaga vode. Pogaču joj stavlja pod lijevo, a Kur'an pod desno pazuho, dva krčaga u obje ruke. Mlada ode do ognjišta, Kur'an daje ženama, vodu i pogaču stavlja na ognjište. Vjeruje se, da mladenka tom ritualnom gestom donosi nafaku u kuću. Također, bio je adet da mladenci "lome pogaču", ako, na primjer, u mladoženjinoj ruci ostane veći dio pogače vjerovalo se da će on imati veću nafaku i obratno.
U Velikoj Kladuši je u prošlosti bio običaj da prije nego li uđe u mladoženjinu kuću mlada prostre svoj rupčić na kućni prag i poljubi ga. U kuću zakorači desnom nogom i neko je od prisutnih izuje, pošto bi u njenim cipelama bilo skriveno nešto novca, kao dar onoj osobi koja joj skine obuću, te ide u pravcu ognjišta (odžaka). Tu klekne, razgrne mašicama žeravicu i potom u nju baci svoj rupčić (maramicu) da izgori - za nafaku.
Za određene poslove itekako je potrebno biti obdaren sa nafakom. Naime, za stravarku nadaleko poznatu po uspješnom salivanju strahe ili za hodžu, koji piše djelotvorne zapise i hamajlije, narod kaže da imaju "nafakali ruku". Ako dok saliva strahu vidi na dnu posude puno sitnih komadića olova stravaruša će prokomentarisati:"nafakali ti je!", odnosno bolesnik će ozdraviti.
Prije početka ogledanja faletarka ili gledalica klijentu govori da joj da novac kako bi ga tri puta obnijela u krug oko karata ili graha i pospremila sebi u džep, obrazlažući taj postupak "da je za nafaku!". Isto tako, ako se u falanju u grah pojavi devet hatmi (skupina po četiri zrna), takozvana hadžirli hatma, faletarka će zadovoljno izjaviti:"Grah ti je "pao" na veliku nafaku, pokrij crvenom krpom!".
Za kraj treba navesti sljedeće vjerovanje po kojem nije nikako dobro djeci davati imena umrlih članova familije jer" ko je umro taj nema više nafake".
Nafaka je arapska riječ koja je preko Osmanlija došla do nas. Veoma je bitna u islamskom učenju pošto manifestira Allahovu blagodarnost pa u turskom jeziku ima više sinonima. Na bosanski nafaka se prevodi u nekoliko oblika: alimentacija, opskrba, nabava ili snabdjevanje za život. Još dva pojma u svakodnevnoj upotrebi, koja označavaju blagodat i uspjeh, su perzijska riječ baht - sreća, nalazimo je u pojedinim ljubavnim basmama, te arapska riječ berićet (bereket) - napredak, blagostanje. Pored ovih u primjeni su, posebno u narodnom govoru, još neki oblici sličnog značenja poput hair, rizk, rahatluk, itd. Svi oni predstavljaju plodne i pozitivne događaje koji se kod čovjeka prezentiraju kroz osjećaj zadovoljstva, ushićenosti i optimizma. Psihološki uticaj manifestira se i u samoj težnji ka nafaci, čime se ona može uporediti sa stanjem nade, utjehe ili pritajene radosti. Sve to je evidentno u izjavama: "Nikad ne znaš gdje te tvoja nafaka čeka", "Novi dan - nova nafaka", itd. U nafaku se zbog toga vjeruje fatalistički ("Ne može tvoju nafaku niko oteti"), kao uostalom u sve ono što ima veze sa svetim i božanskim.
Definicija pojma nafaka je relativno široka i prema pojedinim rječnicima mogla bi se ukratko pojasniti sljedećim navodima:"ono što je čovjeku određeno da pojede na ovom svijetu". Kad hasta dugo živi, kaže se:" pribira (ili kupi) svoju nafaku" - kad neko pred smrt mnogo jede tojest hoće da pojede ono što je njegovo na ovome svijetu.
Prema mom mišljenju nafaka je termin koji najčešće u svakodnevnoj komunikaciji zamjenjuje pojam sreće ali i ljudske sudbine odnosno života. Možda bi bilo najprostije kazati kako nafaka označava sve ono što je čovjeku od Boga suđeno da dobije i proživi. U narodu se često čuje izjava kako "svako dijete nosi (iznese) svoju nafaku", čime su se nekada siromašni roditelji branili od kritike okoline zbog čega prave sirotinju od djece kad nemaju ni za jedno dovoljno hrane.
Propisana nafaka
Identifikacija ljudskog rođenja, življenja i smrti sažeta je u kolektivoj svijesti Bošnjaka u pojmu nafake; "Sa takvom se nafakom rodio", "Ko se rodi sa dobrom nafakom ne može mu niko ništa", "Takva mu je nafaka", "Nestalo mu nafake i umro". "Nafaka je najbolji junak" - prema vjerovanju u sudbinu, ako je nekome suđeno da živi, tojest nije mu nestalo nafake, može izbjeći pogibelj i postati junak. Prema kazivanju naroda čovjek živi tačno onoliko dugo koliko mu je od Boga propisano nafake, niti minut duže. Onog dana tojest trenutka kada čovjek potroši svoju nafaku on umire. Prema navedenom može se konstatirati kako narodna mudrost ne poznaje sretne i nesretne ljude već ih isključivo klasificira na one s manjom ili većom nafakom.
Vjerovanje u nafaku savršen je primjer koliko su pojedina vjerovanja duboko inkorporirana u tradicionalni život te kako ona stvaraju određenu predodžbu pojedinca prema društvu, ali i samom sebi. Iskonska želja i potreba svake ljudske jedinke je u dobroj mjeri određena postotkom sreće u njenom životu, jer kako to sugerira folklorno promišljanje, sretan čovjek je zdrav, uspješan i veseo. Zbog toga se svako od nas intimno identificira sa pojmom nafake. No, ipak, iz kazivanja starijih ljudi dalo se vrlo lako dokučiti da je percepcija nafake individualna i prvenstveno ovisi o postotku skromnosti, tojest onoliko koliko je pojedinac zadovoljan.
Porijeklo nafake se podudara sa narodnim vjerovanjem o ljudskom usudu. Još i danas se pripovijeda kako Allah svakom zametku u prvih 40 dana odredi njegovu sudbinu pa zato ružan oženi lijepu, glup se obogati i slično. Naravno, ima i suprotnih primjera ali svi su oni produkt manje ili veće nafake koju osoba nosi u sebi. Sjećam se razgovora sa rahmetli Bilkom, stravarkom iz Stijene (Cazin), prije skoro deceniju vremena, koja je pričajući o sebi i svom poslu rekla da" otkad znam za sebe uvijek sam bila sa nafakom, k'o da mi je vrila (izvirala) iz zemlje i padala sa neba!".
Na temelju predočenih informacija moglo bi se pretpostaviti kako je nafaka utkana u ljudsko biće, no da egzistira i u svemu oko nas zbog svog nadnaravnog, božanskog izvora.
U nekoj mjeri nafaka se može nazvati i božijom pravdom. - "Tvoju nafaku niko ti ne može oteti", kažu stariji ljudi kada žele objasniti fatalizam, ono što je nekome suđeno. Na primjer, dešavalo se da otac želi u nasljedstvo ostaviti najmlađem djetetu kuću, unatoč oštrom protivljenju drugih članova familije. Bez obzira što je raznim ucjenama i igrama porodica htjela osujetiti volju oca kuća je na kraju ipak postala vlasništvom najmlađeg djeteta. Također, bez halala nema ni nafake. Naime, u onom što se daje ili poklanja neće biti nafake ako se ne uruči "od srca" - ne halali. Zato su ukradene ili otete stvari nesretne jer nemaju božije milosti u sebi.
Nafaka je riječ koja stvara ugodu i radost te na istančan način pogoduje ljudskim čulima. Miluje njegove oči i uši, zavodi nos i preplavljuje sa užitkom nepce. Ako za vrijeme ručka ili ispijanja kahve dođe slučajni gost već mu se doslovno sa vrata govori: "Ti si sa nafakom, hajde bujrum!" Ili "Bujrum, nafaka ti je da sa nama ovo pojedeš (popiješ)!". Međutim, terminologija u ovom slučaju nikako ne može biti tako jednostavna niti se sažeti u ovako opskurnu formu. Naime, u narodnom govoru za jelo se često, čak i u današnje vrijeme, posebno u ruralnim sredinama, upotrebljava pojam "nimet", prvenstveno za somun ili pogaču, ali i općenito za hranu. Stoga je sasvim pogrešno izjednačiti pojam nafaka sa hranom, nego ga treba gledati kroz jednu širu prizmu, u kojoj se naslućuje mnogostruko značenje svega onoga što predstavlja ova arapska riječ.
Prizivanje nafake
Generalno, iako se smatra božijim darom milosti, odnosno nečim na što običan čovjek ne može uticati, jaka želja za njom u narodu je izrodila razne ritualne postupke prizivanja nafake. U njima dominira potreba za plemenitošću pošto milosrdan čin privlači dobro o čemu kazuje kladuška izreka:" Podijeli sadaku, produži nafaku". Slično tome, nene i didovi kad blagosiljaju mlade obično govore:" Allah ti dao gani nafaku!" Ili "Bog ti dao neviđenu nafaku!". Za "neviđenu nafaku" narod tvrdi da je bolja od "viđene" jer je obilnija i veća.
U Cazinskoj krajini se uvriježilo vjerovanje da se nafaka može prizvati, naime, kada se kupuje stoka ili nešto drugo obavezno se namjeni na onog člana familije koji se smatra da ima najviše nafake, da bi ovakvim aludiranjem kupljeno bilo nafakali odnosno napredno i sretno. Isto tako, kada se kupuje šporet na drva prvu vatru u njemu će opet zapaliti onaj član familije koji ima najviše nafake u životu, da bi dom i familija bili berićetni i sačuvani od zla.
U ovom dijelu Bosne poznat je ritual sa trahanom (tarahana) kojim se priziva odnosno stimulira nafaka. Ukoliko je neko nesretan, ne ide mu posao ili je sklon raznim pehovima, na mladi petak bi kuhao trahanu ali tako da je pusti da pokipi na vatri (šporetu). Dok se kipuća bijela pjena prelijeva iz posude ta osoba tri puta ponovi:
Bismilahir rahmanir rahim.
Kako ova trahana izvirala i kipila
na sve strane
tako moja nafaka izvirila i mene obasipala,
sa božijim emerom a mojim sepom veledalin amin.
Nakon što bi se skuhala trahana se nakon hlađenja konzumirala tokom tri dana. Neki informatori preporučuju da se čak sedam dana po malo jede trahana. Na taj način, vjeruje se, prizvaće se nafaka u život te osobe.
U ovom kontekstu ne smije se zaboraviti spomenuti niti halva - slastica koja među bosanskim narodom zauzima počasno mjesto. Tradicionalno se prži (pravi) uoči Ramazana, Lejletul Kadra i Bajrama jer njen miris pročišćuje cijelu kuću i privlači nafaku i berićet.
Biti nafakali ruke
Povezivanje hrane i nafake nije rjedak slučaj u folkloru našeg naroda a posebno je uočljiv u svadbenim običajima, u dijelu kada mladenka stigne pred muževu kuću, gdje je posipaju bombonima i novcem. Na kućnom pragu dočeka je siromašna žena, skida joj obuću sa nogu, a mlada je dariva. Malo dalje čeka je svekrva sa Kur'anom i pogačom u rukama i sa dva krčaga vode. Pogaču joj stavlja pod lijevo, a Kur'an pod desno pazuho, dva krčaga u obje ruke. Mlada ode do ognjišta, Kur'an daje ženama, vodu i pogaču stavlja na ognjište. Vjeruje se, da mladenka tom ritualnom gestom donosi nafaku u kuću. Također, bio je adet da mladenci "lome pogaču", ako, na primjer, u mladoženjinoj ruci ostane veći dio pogače vjerovalo se da će on imati veću nafaku i obratno.
U Velikoj Kladuši je u prošlosti bio običaj da prije nego li uđe u mladoženjinu kuću mlada prostre svoj rupčić na kućni prag i poljubi ga. U kuću zakorači desnom nogom i neko je od prisutnih izuje, pošto bi u njenim cipelama bilo skriveno nešto novca, kao dar onoj osobi koja joj skine obuću, te ide u pravcu ognjišta (odžaka). Tu klekne, razgrne mašicama žeravicu i potom u nju baci svoj rupčić (maramicu) da izgori - za nafaku.
Za određene poslove itekako je potrebno biti obdaren sa nafakom. Naime, za stravarku nadaleko poznatu po uspješnom salivanju strahe ili za hodžu, koji piše djelotvorne zapise i hamajlije, narod kaže da imaju "nafakali ruku". Ako dok saliva strahu vidi na dnu posude puno sitnih komadića olova stravaruša će prokomentarisati:"nafakali ti je!", odnosno bolesnik će ozdraviti.
Prije početka ogledanja faletarka ili gledalica klijentu govori da joj da novac kako bi ga tri puta obnijela u krug oko karata ili graha i pospremila sebi u džep, obrazlažući taj postupak "da je za nafaku!". Isto tako, ako se u falanju u grah pojavi devet hatmi (skupina po četiri zrna), takozvana hadžirli hatma, faletarka će zadovoljno izjaviti:"Grah ti je "pao" na veliku nafaku, pokrij crvenom krpom!".
Za kraj treba navesti sljedeće vjerovanje po kojem nije nikako dobro djeci davati imena umrlih članova familije jer" ko je umro taj nema više nafake".
ponedjeljak, 18. rujna 2017.
Falanje u grah
Bacanje graha, ogledanje u grah ili falanje u grah veoma je stara divinacijska metoda koja, prema antropolozima, vuče svoje porijeklo iz šamanističke prakse naših predaka Ilira koji su bacajući male ptičije kosti, prema rasporedu na zemlji, otkrivali sudbinske odgovore. A da je upravo tako dokazuje nam još uvijek prisutna praksa faladžinica, iako dosta rjetko u današnje vrijeme, kada gledalica držeći 41 zrno graha u desnoj ruci prouči iznad njega šapatom odgovarajuće molitve, namjeni pitanje i onda doslovno baci ga laganim pokretom na tlo ispred sebe. Zatim po formama koje su nastale pri padu graha na površinu tumači sudbinu.
Bosanski narod tradicionalno najviše vjeruje u "otvaranje zvijezde" i bacanje graha, kao dvije provjerene vještine pronicanja u sudbinu.
Falanjem u grah bave se oni koji to znaju i koji su nadareni jer bez toga trud im je uzaludan. Iako su postojali slučajevi kada su određene faladžije i faletarke umijeće falanja u grah "stekli" kroz san odnosno to im je "došlo na san" usljed intervencije nekog nadnaravnog bića, neophodno je konstatirati kako su to dosta rjetki slučajevi.
Bez lažne skromnosti unatoč tome što proricanje u grah postoji kod Turaka, Rumuna, Bugara, Rusa i Mađara bosanski metod je najcjelovitiji i najbolji. Naravno, u ozbiljno falanje u grah ne treba svrstavati ono površno djevojačko koje se sastoji od vrlo kratkih i krajnje neozbiljnih tumačenja zasnovanih na pravilu po kojem jedno zrno predstavlja glas ili vijest, dva zrna stope, tri zrna radost a četiri teret.
Profesionalna faletarka analizirajući položaj zrna, njihovu brojnu vrijednost, uticaj hatmi te ostale segmente uspješnog proricanja može "vidjeti" mnoge životne detalje i upozoriti klijenta na eventualne probleme.
Svijet falanja je mističan i u njemu vladaju šarolika pravila kojima se često više niti nazrijeva prava simbolika. No, ona opstaju unatoč svemu. Jedno od vrlo često spominjanih je
tabu kojeg se moraju pridržavati kako faladžija/faletarka tako i klijent. Naime, niti jedna strana ne smije drugima otkrivati ono što je rečeno u grahu jer se u protivnom neće ispuniti. Tu je riječ o uroku koji vječito preko ljubomore i zlih misli atakuje na ljudsku sreću i narušava čovjekovu sudbinu. Tek kada da odfalano ispuni o proricanom se smije pričati.
Lična iskustva
Često se me pitaju o tajni proricanja i uvijek odgovorim da je ona troslojna tojest sačinjava je intuicija, empirijsko znanje i senzibilnost. Jedno bez drugoga jednostavno ne ide. Ta vještina se ne smije siliti, forsirati, jer neće imati nikakvog učinka. Mnogo toga se vidi na licu čovjeka, njegovim očima i čelu. No, ipak, postoje stvari ili informacije koje se ne smiju otkriti klijentu jer njima bi se moglo direktno utjecati na cjelokupnu sudbinu i narušiti je a takvo što se nikako ne smije raditi. Grah uvijek pokaže ono bitno za čovjeka a sve drugo što dođe mimo toga nazvao bi "curenje" informacija koje nisu za otkriti.
Zbog toga u gatanju uvijek inzistiram na pitanjima, pošto se tako dobiju konkretni odgovori, a usput se može reći još ponešto što nije vezano za njih.
U tumačenju graha treba biti dobro upućen jer često i oni naoko pozitivni falovi poput 333 ili devet hatmi (četvorki) mogu biti nepovoljni. Sve ovisi o tome šta ih prati i na koji način su zrna okrenuta.
U tri reda graha odnosno u devet grupica takozvani falova postoji jedan koji otkriva za koliko sati, dana ili sedmica treba da dođe neka vijest ili se desi određeni događaj.
Analizom falova mogu se otkriti i pojedine tegobe poput bolesti crijeva ili želuca, srca, raka, itd. Grah isto tako otkriva uticaj crne magije, ukoliko je klijent njena žrtva.
Postoje dani kad se grah "otvara" i kada ne, tako da se mora koristiti neki drugi divinacijski rekvizit poput karata.
Bosanski narod tradicionalno najviše vjeruje u "otvaranje zvijezde" i bacanje graha, kao dvije provjerene vještine pronicanja u sudbinu.
Falanjem u grah bave se oni koji to znaju i koji su nadareni jer bez toga trud im je uzaludan. Iako su postojali slučajevi kada su određene faladžije i faletarke umijeće falanja u grah "stekli" kroz san odnosno to im je "došlo na san" usljed intervencije nekog nadnaravnog bića, neophodno je konstatirati kako su to dosta rjetki slučajevi.
Bez lažne skromnosti unatoč tome što proricanje u grah postoji kod Turaka, Rumuna, Bugara, Rusa i Mađara bosanski metod je najcjelovitiji i najbolji. Naravno, u ozbiljno falanje u grah ne treba svrstavati ono površno djevojačko koje se sastoji od vrlo kratkih i krajnje neozbiljnih tumačenja zasnovanih na pravilu po kojem jedno zrno predstavlja glas ili vijest, dva zrna stope, tri zrna radost a četiri teret.
Profesionalna faletarka analizirajući položaj zrna, njihovu brojnu vrijednost, uticaj hatmi te ostale segmente uspješnog proricanja može "vidjeti" mnoge životne detalje i upozoriti klijenta na eventualne probleme.
Svijet falanja je mističan i u njemu vladaju šarolika pravila kojima se često više niti nazrijeva prava simbolika. No, ona opstaju unatoč svemu. Jedno od vrlo često spominjanih je
tabu kojeg se moraju pridržavati kako faladžija/faletarka tako i klijent. Naime, niti jedna strana ne smije drugima otkrivati ono što je rečeno u grahu jer se u protivnom neće ispuniti. Tu je riječ o uroku koji vječito preko ljubomore i zlih misli atakuje na ljudsku sreću i narušava čovjekovu sudbinu. Tek kada da odfalano ispuni o proricanom se smije pričati.
Lična iskustva
Često se me pitaju o tajni proricanja i uvijek odgovorim da je ona troslojna tojest sačinjava je intuicija, empirijsko znanje i senzibilnost. Jedno bez drugoga jednostavno ne ide. Ta vještina se ne smije siliti, forsirati, jer neće imati nikakvog učinka. Mnogo toga se vidi na licu čovjeka, njegovim očima i čelu. No, ipak, postoje stvari ili informacije koje se ne smiju otkriti klijentu jer njima bi se moglo direktno utjecati na cjelokupnu sudbinu i narušiti je a takvo što se nikako ne smije raditi. Grah uvijek pokaže ono bitno za čovjeka a sve drugo što dođe mimo toga nazvao bi "curenje" informacija koje nisu za otkriti.
Zbog toga u gatanju uvijek inzistiram na pitanjima, pošto se tako dobiju konkretni odgovori, a usput se može reći još ponešto što nije vezano za njih.
U tumačenju graha treba biti dobro upućen jer često i oni naoko pozitivni falovi poput 333 ili devet hatmi (četvorki) mogu biti nepovoljni. Sve ovisi o tome šta ih prati i na koji način su zrna okrenuta.
U tri reda graha odnosno u devet grupica takozvani falova postoji jedan koji otkriva za koliko sati, dana ili sedmica treba da dođe neka vijest ili se desi određeni događaj.
Analizom falova mogu se otkriti i pojedine tegobe poput bolesti crijeva ili želuca, srca, raka, itd. Grah isto tako otkriva uticaj crne magije, ukoliko je klijent njena žrtva.
Postoje dani kad se grah "otvara" i kada ne, tako da se mora koristiti neki drugi divinacijski rekvizit poput karata.
utorak, 12. rujna 2017.
Skidanje crne magije
Prema mom ličnom iskustvu i radu u domeni skidanja crne magije, ali i svi drugih oblika negativne energije, najbolje rezultate, pored arapskih zapisa, pokazao je obred "učenja nad vodom" koji se kombinira zajedno sa salivanjem olova ili kako se to kaže u Bosni - salivanjem strahe. Njime se za relativno kratko vrijeme mogu anulirati i neki od najtežih oblika nadnaravnog djelovanja na neku osobu.
Olovo se salijeva prvenstveno radi detekcije stanja bolesnika odnosno da se sazna uzrok njegovih tegoba. Ovaj metal ima idealnu sposobnost da "uhvati" i najsitnije deformacije na ljudskoj auri nastale usred jačeg ili blaže agresije negativne energije i predoči ih u različim oblicima. Na kraju trećeg izlivanja pogasi se ugljen koji ima divinacijsko-iscjeliteljski učinak, i na taj način se mogu dobiti još neke informacije. Naime, dok se salijeva olovo u nastalim oblicima vidi se vrlo jasno od čega je tegoba bolesnika; što može biti urok, magija, nagaza, strah, bolest ili nešto drugo. Na kraju rituala ta se voda, ugljen i olovo pospremi u neku posudu kako bi se kasnije odnijela do raskršća.
Vodu od salijevanja olova bolesnik ne smije koristiti nego se ona, zajedno sa olovom i ugljenom, nosi proliti na široko razdvajanje puteva.
Time je prvi dio obreda liječenja završen. Potom se radi nova voda, ovaj put ona koju će bolesnik ponijeti sa sobom kući i konzumirati. Ona se priprema tako da se u flašu nalije čista voda, najbolje sa izvora, preko flaše se omota dio odjeće bolesnika i onda se šapatom i puhanjem izgovaraju potrebne molitve i basme.
Na novu vodu tojest iznad flaše se ne izgovaraju iste molitve i basme već svaki put repertoar je drugačiji ovisno o nazivu tegobe i njezinom intenzitetu. Jako bitan faktor je i vremenski period prisutnosti negativne energije. Tu vodu bolesnik pije između devet i dvadesetjedan dan.
Kada prođe navedeni period bolesnik ponovo dolazi da bi se ritual ponovio i kroz njega ustanovilo šta ovaj put olovo pokazuje. Uglavnom, ako se voda pije redovito, olovni oblici pokažu pomak na bolje ili izlječenje, mada, u najčešćem broju slučajeva ritual se ponavi tri puta.
Olovo se salijeva prvenstveno radi detekcije stanja bolesnika odnosno da se sazna uzrok njegovih tegoba. Ovaj metal ima idealnu sposobnost da "uhvati" i najsitnije deformacije na ljudskoj auri nastale usred jačeg ili blaže agresije negativne energije i predoči ih u različim oblicima. Na kraju trećeg izlivanja pogasi se ugljen koji ima divinacijsko-iscjeliteljski učinak, i na taj način se mogu dobiti još neke informacije. Naime, dok se salijeva olovo u nastalim oblicima vidi se vrlo jasno od čega je tegoba bolesnika; što može biti urok, magija, nagaza, strah, bolest ili nešto drugo. Na kraju rituala ta se voda, ugljen i olovo pospremi u neku posudu kako bi se kasnije odnijela do raskršća.
Vodu od salijevanja olova bolesnik ne smije koristiti nego se ona, zajedno sa olovom i ugljenom, nosi proliti na široko razdvajanje puteva.
Time je prvi dio obreda liječenja završen. Potom se radi nova voda, ovaj put ona koju će bolesnik ponijeti sa sobom kući i konzumirati. Ona se priprema tako da se u flašu nalije čista voda, najbolje sa izvora, preko flaše se omota dio odjeće bolesnika i onda se šapatom i puhanjem izgovaraju potrebne molitve i basme.
Na novu vodu tojest iznad flaše se ne izgovaraju iste molitve i basme već svaki put repertoar je drugačiji ovisno o nazivu tegobe i njezinom intenzitetu. Jako bitan faktor je i vremenski period prisutnosti negativne energije. Tu vodu bolesnik pije između devet i dvadesetjedan dan.
Kada prođe navedeni period bolesnik ponovo dolazi da bi se ritual ponovio i kroz njega ustanovilo šta ovaj put olovo pokazuje. Uglavnom, ako se voda pije redovito, olovni oblici pokažu pomak na bolje ili izlječenje, mada, u najčešćem broju slučajeva ritual se ponavi tri puta.
utorak, 5. rujna 2017.
Basme, bajanje i magija
U tradiciji bosanskog naroda oduvijek su bile poznate tekstualno kraće ili duže magijske zakletve poznate pod nazivom basme. Basme se rangiraju prema tome čemu služe da li odvraćanju neprijatelja, za berićet, očuvanju spolne snage i plodnosti ili nešto treće. Među njima su ipak najpoznatije takozvane ljubavne basme kojima su zaljubljene osobe htjele privući i stimulisati zainteresiranost potencijalnog partnera i tako ostvariti vezu ili brak. Bajući tojest ponavljajući određenu rimovanu zakletvu osoba bi izvodila prateću radnju bilo da gleda u zvijezde, Sunce, Mjesec, u pravcu voljene osobe ili da dodiruje strehu, cvijeće i slično.
No treba napomenuti kako je lingvistički ispravnije koristiti izraz ljubavna basma i basmenje, izgovor, nego li bajati pošto sam pojam bajanje dolazi od turske riječi baymak - liječiti sa čaranjem, i nema veze sa drugim oblicima magijskog angažmana. Sa druge strane pojam basma potječe od perzijske riječi baht - sreća, sudbina, i koristi se u formulama za prizivanje ljubavi poput :"grah grahti, bah bahti...". Znači, kada se žele skinuti uroci onda se baje, ali kada se izgovara ljubavna formula tada se basmi.
Oko samih basmi i njihove praktične upotrebe postoji mnogo neznanja, kontradiktornih mišljenja i svakako puno pretjerivanja. Basmenje, posebno ono ljubavno, nikako ne djeluje istog trena, čak niti u nekom kratkom vremenu, posebno ono u kojem nije prethodno već uspostavljena neka magijska veza. Prije svakog basmenja treba prvo provjeriti da li se na tu osobu može mađijati jer iskustvo je pokazalo da svaki pojedinac nije podložan tom čarobnom efektu. Naime, postoje osobe koje, recimo, uza se nose hamajliju, imaju neki znak na tijelu od rođenja (a koji ni oni ne mogu vidjeti jer im je primjerice na leđima ili skriven pod kosom), koje su "jače" krvi, itd. Tu i daljina igra presudan faktor kao i sama magijska naobrazba i vjera onoga ko basmi. Naime, ko sumnja u njeno djelovanje sigurno neće polučiti željeni efekat.
No treba napomenuti kako je lingvistički ispravnije koristiti izraz ljubavna basma i basmenje, izgovor, nego li bajati pošto sam pojam bajanje dolazi od turske riječi baymak - liječiti sa čaranjem, i nema veze sa drugim oblicima magijskog angažmana. Sa druge strane pojam basma potječe od perzijske riječi baht - sreća, sudbina, i koristi se u formulama za prizivanje ljubavi poput :"grah grahti, bah bahti...". Znači, kada se žele skinuti uroci onda se baje, ali kada se izgovara ljubavna formula tada se basmi.
Oko samih basmi i njihove praktične upotrebe postoji mnogo neznanja, kontradiktornih mišljenja i svakako puno pretjerivanja. Basmenje, posebno ono ljubavno, nikako ne djeluje istog trena, čak niti u nekom kratkom vremenu, posebno ono u kojem nije prethodno već uspostavljena neka magijska veza. Prije svakog basmenja treba prvo provjeriti da li se na tu osobu može mađijati jer iskustvo je pokazalo da svaki pojedinac nije podložan tom čarobnom efektu. Naime, postoje osobe koje, recimo, uza se nose hamajliju, imaju neki znak na tijelu od rođenja (a koji ni oni ne mogu vidjeti jer im je primjerice na leđima ili skriven pod kosom), koje su "jače" krvi, itd. Tu i daljina igra presudan faktor kao i sama magijska naobrazba i vjera onoga ko basmi. Naime, ko sumnja u njeno djelovanje sigurno neće polučiti željeni efekat.
Narodno pretjerivanje
U narodu se i danas mogu čuti priče kako su basme krojile čudnovate situacije, ponekad i komične, ali treba biti svjestan da su sve te narodne priče podložne preuveličavanju i pretjerivanju, jer svaki novi slušaoc doda nešto svoje i na kraju jedna anegdota postane sasvim drugačija priča. Treba biti realan pa se osvrnuti i na samo vrijeme tih priča.
Najveći dio storija vezan je za mladost današnjih staraca i starica, ono vrijeme kada nije bilo struje i kada su ljudi živjeli drugačijim načinom života. Mladi su doista proživljavali istinsku ljubav, čeznuli jedno za drugim, željni susreta a kamoli nevinog dodira sa suprotnim spolom. Tada su basme lako djelovale jer mladi su bili motivirani i puni želje, pa su basme bile i opravdanje za mladalačke nestašluke jer u konzervativnom društvu puno je lakše izjaviti, posebno za djevojke, da joj tamo neki muškarac basmi i mađija pa je ona, eto, jadna i naivna, pala pod uticaj tih čudnih sila. Zato treba konstatirati kako često nije bilo nikakvih ljubavnih magija niti basmi već samo želje, strasti i ljubavi. Ali, nečiji nestašluk i "grijeh" lakše je opravdati na takav način i dobiti prešutno razumijevanje okoline nego li priznati da si napravio grešku ili jednostavnije rečeno -
da si osoba koja želi voljeti i biti voljena.
U narodu se i danas mogu čuti priče kako su basme krojile čudnovate situacije, ponekad i komične, ali treba biti svjestan da su sve te narodne priče podložne preuveličavanju i pretjerivanju, jer svaki novi slušaoc doda nešto svoje i na kraju jedna anegdota postane sasvim drugačija priča. Treba biti realan pa se osvrnuti i na samo vrijeme tih priča.
Najveći dio storija vezan je za mladost današnjih staraca i starica, ono vrijeme kada nije bilo struje i kada su ljudi živjeli drugačijim načinom života. Mladi su doista proživljavali istinsku ljubav, čeznuli jedno za drugim, željni susreta a kamoli nevinog dodira sa suprotnim spolom. Tada su basme lako djelovale jer mladi su bili motivirani i puni želje, pa su basme bile i opravdanje za mladalačke nestašluke jer u konzervativnom društvu puno je lakše izjaviti, posebno za djevojke, da joj tamo neki muškarac basmi i mađija pa je ona, eto, jadna i naivna, pala pod uticaj tih čudnih sila. Zato treba konstatirati kako često nije bilo nikakvih ljubavnih magija niti basmi već samo želje, strasti i ljubavi. Ali, nečiji nestašluk i "grijeh" lakše je opravdati na takav način i dobiti prešutno razumijevanje okoline nego li priznati da si napravio grešku ili jednostavnije rečeno -
da si osoba koja želi voljeti i biti voljena.
Magija u malom procentu
Nešto slično se i danas dešava kada pojedinci svoje pogreške ili neuspjehe opravdavaju izjavom da im neko čara, radi magiju. Većina žena muževu nevjeru uglavnom objasni tako da je "ljubavnica mu napravila neku magiju pa je on lud za njom", zato što ne može ili ne želi priznati sebi da u njihovom braku odavno nešto ne štima, jer ne kaže mudri bosanski narod džaba" da iz dobra niko ne bježi!". I doista je tako! Ako u braku ili vezi sve funkcionira niti jedan partner nema potrebe da traži ono što već ima u nekoj drugoj osobi. Možda potezanje argumenta o magiji u početku daje neko prividno olakšanje i lažno oslobađa od krivice ali dugoročno radi veliku štetu i uzrokuje najčešće razlaz.
Magija postoji ali nije prisutna u tolikom intenzitetu kako se to želi prikazati. Na području bivše Jugoslavije vjerovatno ne postoji više od desetak osoba koje vladaju magijom, sve ostalo su obične varalice. Znači, na području koje danas broji nekih 17-18 miliona stanovnika samo desetak pojedinaca vladaju magijom. Neka vas to ne čudi. Magija niti je jednostavna niti laka, niti nadnaravne sile dozvoljavaju bilo kome upliv u njihov svijet. Vjerujte u radu sa ljudima najmanje je problema sa crnom magijom. Većina tegoba koje muče ljude, a misle da su u pitanju vradžbine, su nagaže, urokljive oči i strah. Od 1000 osoba možda jedna ili dvije su pod magijskim uticajem.
nedjelja, 27. kolovoza 2017.
Duhovna medicina - između paganskih bajalica i monoteističkih molitvi
Nakon vojne agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) i u poslijeratnom tranzicijskom periodu, koji je doslovno uništio i ono malo ekonomije koja je preostala iza strašnog rata, a koji je zapravo započeo, kao i svaki drugi, samo sa jednim ciljem - pljačkanjem, narod naše zemlje naglo je osiromašio. Takva atmosfera pogodovala je pojavi mnoštva šarlatana i prevaranata, koji su se pojavili, takoreći preko noći, vidjevši u ezoteriji način da steknu određenu materijalnu korist, ne libeći se kititi svakakvim nazivima i ispredajući fantastične priče kako su svoj "dar" dobili u snu od ovoga ili onoga sveca. Naravno, osim lažnog kićenja i predstavljanja, te zavlačenja, oni ništa drugo i ne znaju i prije ili kasnije budu prozreti. Ako u svom varanju imaju pomoć neke privatne televizije ili "žuti" novina onda taj cirkus potraje i duže vremena ali sa neminovnim krajem. No, do tada, njihove žrtve se broje na stotine, ostavljajući u tim ljudima povrijeđenost i gorčinu, ne toliko zbog novca koji im je izvučen, nego više zbog toga što su izvarani na jako podmukao način.
Takva gorčina rađa i opšte vjerovanje kako većina ljudi zapravo ne vjeruju u Boga nego da je njihova lažna religioznost ispunjenja čistim materijalizmom i lopovlukom, koji se licemjerno pokušava sakriti u predstavi onih koji su profesionalno javni vjernici tojest paradiraju da ih drugi vide i čuju. Nazivam ih religijskim ili nacionalističkim galamdžijama jer su oni upravo to - iskompleksirani i duboko frustrirani ljudi gladnih duša i stomaka. Veliki dio ih je došao u grad sa ruralnih područja, iz siromašnih familija, što je ostavilo duboke tragove na njima jer cio život se bore protiv sela u sebi. Galamdžije imaju jedan dobar psihološki pristup ljudima pošto svojim bezobrazlukom privlače pažnju i dominiraju, ciljajući na ljudske slabosti koje su prisutne u svakodnevnom životu. Sjetimo se samo kako su ti pojedinci-galamdžije krajem osamdesetih zauzeli sav medijski prostor okrećući naivan narod jedni protiv drugih a onda sa sigurne udaljenosti sa uživanjem posmatrali kako isti ti ljudi ginu, nestaju i siromaše. Da zlo bude još gore galamdžije nisu nikada nestale iz naših života, i dalje nas truju svojim prisustvom i bogate se na slabosti običnog naroda. Zbog tih galamdžija, koji su svakako u dobroj manjini u odnosu na narod, mi i dalje mislimo sve najgore jedni o drugima, iako smo duboko svjesni činjenice da živimo i da živjećemo i dalje vijekovima jedni sa drugima.
No, vratimo se temi ovoga teksta. O šarlatanima već dobro svi znamo sve i ne treba trošiti puno prostora na njih. Bolje je napisati štogod o onim pravim, ali izuzetno rjetkim, pojedincima koji nešto znaju, mogu i umiju. Za početak bi vam odmah napisao jednu jako bitnu činjenicu: žene ne mogu pisati hamajlije i zapise niti mogu liječiti rukjom (egzorcizam). Ovdje nije riječ o klasičnom monoteističkom podcjenjivanju ženskog spola nego u nekim drugim razlozima. A jedan od najvažniji je da žene zbog menstrualnih ciklusa nisu nikako pogodne za takvu vrstu okultnog rada. Također, džini ili zli duhovi skloni su se zaljubljivati u žene i stoga im one ne predstavljaju nikakav autoritet, za razliku od muškarca. Međutim, žene mogu salijevati strahu (olovo), bajati od uroka, liječiti strunu želuca, praviti čajeve, i slično.
Pravu moć liječenja iscjelitelj dobija kada napuni 40 godina života, čime se u bosanskoj tradiciji aludira na početak Božje Objave poslaniku Muhamedu. No, isto tako, u narodnoj tradiciji koja svoje izvorište ima i u bogumilskoj religiji naših predaka, broj 40 se smatra samim po sebi ljekovitim, pošto se većina lijekova koristi 40 ili 41 dan. Zanimljivo je kazati i kako u bosanskom krugu sudbine prvih 40 godina ljudskog života predstavlja prvi krug koji pojedinac pređe i kroz svih 12 znakova doživi transformaciju, kako fizičku tako i mentalnu, sazrije. Broj 40 je u BH mitologiji broj same Majke Zemlje jer se ona, kako se to tvrdi u narodu, svaki četrdeset godina „čisti“ kroz prirodne katastrofe.
Jedna od jako bitnih osobina koju iscjelitelj ili onaj koji piše zapise mora posjedovati jeste sevapli ruka. Taj termin u prijevodu znači da je osoba sretne ruke, darežljiv je i dobre duše, jer samo takvima i više sile žele pomoći. On ili ona, isto tako, mora posjedovati dar molitve - da se njegove molitve čuju kod uzvišenih sila i imaju efekta. Treba znati i to da bez upotrebe basmi ili egzorcističkih zakletvi nije moguće uspješno izvesti niti jedno iscjelivanje jer upravo basme imaju svrhu da kanališu pozitivnu energiju i protjeraju onu negativnu.
Iscjelitelj je obavezan da redovito čita (izgovara) molitve, ali i određene azimete (zazive), kako bi držao pod kontrolom kako dobre tako i zle duhove. U tom procesu on je zaštićen od svih oblika spiritualnih napada. Četiri sure (molitve) koje počinju sa Kul poznate su u spiritualnoj medicini i njih najčešće iscjelitelji upotrebljavaju za tretman manjih slučajeva oboljenja. koji se obično manifestiraju u obliku nemira, nedostatka apetita, sna, itd. U praksi takvog liječenja svaka se sura ponovi uzastopno po tri puta i puhne se na bolesnika, kojeg iscjelitelj treba također dodirivati dlanovima po tijelu, kako bi molitve imale još bolji iscjeljujući učinak. To se prati i posebnim pucketanjem prstima što u završnici ima za cilj da se kroz takve ritualne pokrete odstrani bolest i negativna energija. Naravno, ovo je samo mali djelić opisa prakse iscjelivanja pa ću se u nekim novim postovima posvetiti detaljnijem opisu.
Takva gorčina rađa i opšte vjerovanje kako većina ljudi zapravo ne vjeruju u Boga nego da je njihova lažna religioznost ispunjenja čistim materijalizmom i lopovlukom, koji se licemjerno pokušava sakriti u predstavi onih koji su profesionalno javni vjernici tojest paradiraju da ih drugi vide i čuju. Nazivam ih religijskim ili nacionalističkim galamdžijama jer su oni upravo to - iskompleksirani i duboko frustrirani ljudi gladnih duša i stomaka. Veliki dio ih je došao u grad sa ruralnih područja, iz siromašnih familija, što je ostavilo duboke tragove na njima jer cio život se bore protiv sela u sebi. Galamdžije imaju jedan dobar psihološki pristup ljudima pošto svojim bezobrazlukom privlače pažnju i dominiraju, ciljajući na ljudske slabosti koje su prisutne u svakodnevnom životu. Sjetimo se samo kako su ti pojedinci-galamdžije krajem osamdesetih zauzeli sav medijski prostor okrećući naivan narod jedni protiv drugih a onda sa sigurne udaljenosti sa uživanjem posmatrali kako isti ti ljudi ginu, nestaju i siromaše. Da zlo bude još gore galamdžije nisu nikada nestale iz naših života, i dalje nas truju svojim prisustvom i bogate se na slabosti običnog naroda. Zbog tih galamdžija, koji su svakako u dobroj manjini u odnosu na narod, mi i dalje mislimo sve najgore jedni o drugima, iako smo duboko svjesni činjenice da živimo i da živjećemo i dalje vijekovima jedni sa drugima.
No, vratimo se temi ovoga teksta. O šarlatanima već dobro svi znamo sve i ne treba trošiti puno prostora na njih. Bolje je napisati štogod o onim pravim, ali izuzetno rjetkim, pojedincima koji nešto znaju, mogu i umiju. Za početak bi vam odmah napisao jednu jako bitnu činjenicu: žene ne mogu pisati hamajlije i zapise niti mogu liječiti rukjom (egzorcizam). Ovdje nije riječ o klasičnom monoteističkom podcjenjivanju ženskog spola nego u nekim drugim razlozima. A jedan od najvažniji je da žene zbog menstrualnih ciklusa nisu nikako pogodne za takvu vrstu okultnog rada. Također, džini ili zli duhovi skloni su se zaljubljivati u žene i stoga im one ne predstavljaju nikakav autoritet, za razliku od muškarca. Međutim, žene mogu salijevati strahu (olovo), bajati od uroka, liječiti strunu želuca, praviti čajeve, i slično.
Pravu moć liječenja iscjelitelj dobija kada napuni 40 godina života, čime se u bosanskoj tradiciji aludira na početak Božje Objave poslaniku Muhamedu. No, isto tako, u narodnoj tradiciji koja svoje izvorište ima i u bogumilskoj religiji naših predaka, broj 40 se smatra samim po sebi ljekovitim, pošto se većina lijekova koristi 40 ili 41 dan. Zanimljivo je kazati i kako u bosanskom krugu sudbine prvih 40 godina ljudskog života predstavlja prvi krug koji pojedinac pređe i kroz svih 12 znakova doživi transformaciju, kako fizičku tako i mentalnu, sazrije. Broj 40 je u BH mitologiji broj same Majke Zemlje jer se ona, kako se to tvrdi u narodu, svaki četrdeset godina „čisti“ kroz prirodne katastrofe.
Iscjelitelj je obavezan da redovito čita (izgovara) molitve, ali i određene azimete (zazive), kako bi držao pod kontrolom kako dobre tako i zle duhove. U tom procesu on je zaštićen od svih oblika spiritualnih napada. Četiri sure (molitve) koje počinju sa Kul poznate su u spiritualnoj medicini i njih najčešće iscjelitelji upotrebljavaju za tretman manjih slučajeva oboljenja. koji se obično manifestiraju u obliku nemira, nedostatka apetita, sna, itd. U praksi takvog liječenja svaka se sura ponovi uzastopno po tri puta i puhne se na bolesnika, kojeg iscjelitelj treba također dodirivati dlanovima po tijelu, kako bi molitve imale još bolji iscjeljujući učinak. To se prati i posebnim pucketanjem prstima što u završnici ima za cilj da se kroz takve ritualne pokrete odstrani bolest i negativna energija. Naravno, ovo je samo mali djelić opisa prakse iscjelivanja pa ću se u nekim novim postovima posvetiti detaljnijem opisu.
subota, 26. kolovoza 2017.
Falanje u karte
Pored falanja u grah proricanje sa običnim kartama za igru je, po mom mišljenju, jedno od najboljih divinacijskih metoda. Ta vrsta gatanja poznata je još iz srednjeg vijeka i tokom vremena akumuliralo se jedno zavidno znanje o bacanju, redanju i tumačenju običnih karata.Uz pomoć njih se može otkriti da li je neko pod uticajem magije, uroka ili drugog oblika negativnog djelovanja. Pored toga, karte savršeno dobro otkrivaju poslovnu situaciju, ljubavnu ali i zdravstvenu.
Iskustvo je pokazalo da se faladžija ili proricatelj postaje onda kada učenik prevaziđe klasična tumačenja i kroz empirijsko iskustvo prožeto nadahnućem, stvori svoja lična tumačenja i spoznaje. NE POSTOJE VIDOVITE OSOBE ali može se kazati kako postoje osobe sa naglašenom intuicijom, šestim čulom, koje onda kroz određene rekvizite uspijevaju na najbolji mogući način osloboditi svoj potencijal i "zaviriti" u sudbinske tokove.
Kako je sve oko nas pod stalnim udarom promjene ne može se reći da je ljudska sudbina nešto što je uklesano u kamenu već je i ona poput svega drugog nestabilna, mjenja se, ovisno o nama, našem razmišljanju, ali i uticaju okoline. Po nekoj mojoj procjeni ljudska sudbina je podjeljenja na 50-50 odnosno pedeset posto je "od Boga" - nešto što se ne može izbjeći, a druga polovina je rezultat naših misli, odluka i djela.
Tumačenje karata
Bačene karte se "čitaju" na sljedeći način: prvo se analizira pitaoc, njegove karakterne crte, osobine i sklonosti a tek onda sudbina. Ukoliko faladžija (gledaoc) nije upućen u potencijale osobe kojoj ogleda sudbinu, onda nije ni u prilici da adekvatno procjeni njegovu sudbinu, posebno budućnost. Na takav način faladžija mjenja i značenje pojedinih karata i prilagođava njihovu interpretaciju onome kome "čita" sudbinu. Ništa u proricanju nije statično već zahtjeva prilagođavanje i izmjene, pošto smo svi različiti i drugačije reagujemo u situacijama.
Nagaže - najčešće zlo sa kojim se susrećemo
Priličan broj ljudi koji mi se unazad godinama obraćao za pomoć vjerujući da su pod uticajem crne magije iznenadio se kada sam im rekao da su u zabludi te da porijeklo njihovog zla vjerovatno nije u nečijem mađijanju nego da su slučajno nagazili i pokupili negativnu energiju sa sobom.
Šta je zapravo nagaza ili nagaža? Iako postoje i vradžbine koje se podmeću ispred ulaznih vrata, bacaju u dvorište ili po putu kojim će žrtva proći, u cilju da ovaj na njih nogom stane i tako se direktno izloži njihovom djelovanju, u mnogo većem procentu ljudi hodajući ulicom, prelazeći preko raskrižja ili kretajući se nekim neprimjerenim mjestima, u nezgodno vrijeme dana ili noći, dođu u dodir sa vrtlozima negativne energije i akumuliraju je u sebe. Treba odmah napomenuti kako je sve veće zagađenje smećem, koje se bezobzirno baca svuda naokolo, i kopiranje pomodarnog zapadnjačkog trenda držanja kućnih ljubimaca, pasa i mačaka, čiji vlasnici nikako i ne vode računa na kojem mjestu ovi obavljaju nuždu, stvaraju idealnu klimu za širenje zlih duhova koji preferiraju upravo obitavati na takvim nečistim mjestima.
U cilju izbjegavanja nagaže vrlo je bitno izbjegavati na ulici mjesta na kojima vidimo pseću mokraću, kapljice krvi, komade smeća, gdje se osjeća neugodan miris, a posebno je opasno prolaziti pored kontejnera u trenutku dok puše vjetar, jer upravo u tom momentu pojačano je djelovanje džina. Isto tako, u vrijeme akšama, zalaska Sunca, nije dobro prolaziti takvim mjestima pošto je upravo tada rizik od nagaze najveći. Mnogo manja opasnost je tokom dana, posebno za vrijeme sunčeve svjetlosti, no i tada, ako nogama stanemo po nečistom mjestu koje je na rubu svjetlosti i hlada može se desiti opsjednuće.
Ono što je najgore kod nagaže, posebno u urbanim područjima, jeste da osoba koja je nagazila na svojoj obući tu negativnu energiju unosi u kuću, a onda se ona nastavlja širiti po cijelom prostoru. Morate znati da od negativne energije ne pate samo ljudi i životinje već i stambeni prostori.Najočitiji znaci da smo nagazili su trnci po nozi ili nogama, iznenadna glavobolja, pojava nesanice ili ružnih snova, nagla temperatura, nemir, neobjašnjiv strah... Postoji još indikacija ali ove su najočitije.
Šta je zapravo nagaza ili nagaža? Iako postoje i vradžbine koje se podmeću ispred ulaznih vrata, bacaju u dvorište ili po putu kojim će žrtva proći, u cilju da ovaj na njih nogom stane i tako se direktno izloži njihovom djelovanju, u mnogo većem procentu ljudi hodajući ulicom, prelazeći preko raskrižja ili kretajući se nekim neprimjerenim mjestima, u nezgodno vrijeme dana ili noći, dođu u dodir sa vrtlozima negativne energije i akumuliraju je u sebe. Treba odmah napomenuti kako je sve veće zagađenje smećem, koje se bezobzirno baca svuda naokolo, i kopiranje pomodarnog zapadnjačkog trenda držanja kućnih ljubimaca, pasa i mačaka, čiji vlasnici nikako i ne vode računa na kojem mjestu ovi obavljaju nuždu, stvaraju idealnu klimu za širenje zlih duhova koji preferiraju upravo obitavati na takvim nečistim mjestima.
U cilju izbjegavanja nagaže vrlo je bitno izbjegavati na ulici mjesta na kojima vidimo pseću mokraću, kapljice krvi, komade smeća, gdje se osjeća neugodan miris, a posebno je opasno prolaziti pored kontejnera u trenutku dok puše vjetar, jer upravo u tom momentu pojačano je djelovanje džina. Isto tako, u vrijeme akšama, zalaska Sunca, nije dobro prolaziti takvim mjestima pošto je upravo tada rizik od nagaze najveći. Mnogo manja opasnost je tokom dana, posebno za vrijeme sunčeve svjetlosti, no i tada, ako nogama stanemo po nečistom mjestu koje je na rubu svjetlosti i hlada može se desiti opsjednuće.
Ono što je najgore kod nagaže, posebno u urbanim područjima, jeste da osoba koja je nagazila na svojoj obući tu negativnu energiju unosi u kuću, a onda se ona nastavlja širiti po cijelom prostoru. Morate znati da od negativne energije ne pate samo ljudi i životinje već i stambeni prostori.Najočitiji znaci da smo nagazili su trnci po nozi ili nogama, iznenadna glavobolja, pojava nesanice ili ružnih snova, nagla temperatura, nemir, neobjašnjiv strah... Postoji još indikacija ali ove su najočitije.
mjesta sa kapljicama krvi su posebno opasna zato ih izbjegavajte
petak, 25. kolovoza 2017.
Rad sa duhovima
Beneficije takvog znanja su ogromne, posebno mogućnost liječenja ljudi kroz ljekovite biljke nad kojima duhovna bića imaju ovlast. U afričkoj magiji biti iniciran u crtanje znakova duhova i njihovu simboliku najvažniji je segment uspješnog rada.
Znaci duhova se crtaju bijelom kredom po podu ali, naravno, postoje i drugi načini. Svaki znak pojedinačno u sebi sadrži mnoštvo različitih elemenata koji onda zajedno sačinjavaju jednu određenu poruku i simboliku. Sa tim znakom magičar stječe moć nad duhom koji ga reprezentatira. Znakovi duhova ne služe samo za okultni rad, već i za identifikaciju. Naime, svaki magičar ima vlastiti, sebi svojstven, znak koji ga predstavlja i moglo bi se reći služi kao identifikacijski simbol u svijetu magije i duhovnih bića. Oni ga po njemu prepoznaju i izražavaju poštovanje. Tradicionalno taj znak magičar si da tetovirati na kožu.
četvrtak, 24. kolovoza 2017.
PREPORUKA: Zapis protiv klevete
Vrijeme u kojem živimo stari bosanski proroci najavili su kao DOBA VELIKE LAŽI, kada će cijelim svijetom vladati laž a istine će tako malo biti da se neće moći niti prepoznati. I doista, svjedoci smo nagle promjene u ponašanju ljudi koji su takoreći od dojučerašnje kakve-takve kulture i obzirnosti postali obijesni, nemoralni, zavidni i - lažljivi. Klevete i laži postale su normalni dio svakodnevne komunikacije. Posebno se zavidi onima koji su uspješniji na bilo kojem životnom polju ali, isto tako, i oni uspješni i bogati ne libe se klevetati druge jer u njima buja oholost i podcjenjivanje onih koji su manje ili više uspješni od njih.Poznato je da i naš balkanski mentalitet nije sklon hvaliti druge, isticati nečije dobre kvalitete i trud, nego se svi nekako hranimo i tješimo oklevetavajući druge i rugajući se nesreći bližnjeg ili daljnjeg. Naravno, time samo odajemo koliko smo nesretni i jadni.
Stoga je dobro nositi tilsum zaštite od klevete i laži, kako bi stekli određeni imunitet pred napadom tog toliko raširenog zla današnjeg svijeta. On će nam dati mogućnost da izbjegnemo zle komentare i laži zavidnih osoba, koje nam žele pokvariti reputaciju, posao ili odnos sa nekim. I to je jedan od tilsuma koji preporučujem svakome.
Zapis se ispisuje na papiru, zamota selotejpom i nosi u novčaniku kako bi vas stalno čuvao.
Ljubavni zapis
Često mi se obraćaju ljudi koji žele uz pomoć tilsuma i magije privući interesovanje neke osobe. Iako su, iskreno govoreći, njihove želje često nerealne i krajnje sebične, vođenje požudom i egoizmom, one im se na kraju redovito same obiju od glavu. Tjerati ili prisiljavati nekog da vas zavoli je suludan cilj i sasvim jasan dokaz da se toj osobi ne sviđate, ne privlačite je i niste joj na kraju krajeva zanimljivi. Ukoliko imate imalo samopoštovanja i držite bar malo do sebe prepoznat ćete znakove odbijanja i odustati. No, tako je to kod razumnih ljudi. Ali, šta je sa onim usijanim glavama koje misle da se sve vrti oko njih i da su samo njihovi interesi važni? Njima obično tu i tamo preporučim neki jednostavan recept. Ne košta ih ništa pokušati, pa možda i uspiju :)
Ovog puta predstavljam vam slijedeći ljubavni zapis koji trebate iskopirati u sedam primjeraka. Svako večer, kada zađe Sunce, zapalit ćete po jedan zapis misleći na voljenu osobu.
Trebate imati na umu da svako igranje sa magijom može vam se obiti o glavu, stoga mudro razmišljajte i ne vodite se trenutnim emocijama koje su standardno nestabilne i promjenjive. Često puta je najbolje rješenje dati vremena onome što vas muči - jer dobro staro vrijeme zna najbolje šta je dobro za nas.
Ovog puta predstavljam vam slijedeći ljubavni zapis koji trebate iskopirati u sedam primjeraka. Svako večer, kada zađe Sunce, zapalit ćete po jedan zapis misleći na voljenu osobu.
Trebate imati na umu da svako igranje sa magijom može vam se obiti o glavu, stoga mudro razmišljajte i ne vodite se trenutnim emocijama koje su standardno nestabilne i promjenjive. Često puta je najbolje rješenje dati vremena onome što vas muči - jer dobro staro vrijeme zna najbolje šta je dobro za nas.
Kad džin/đavo opsjedne kuću
Od postanka ljudi naš vidljivi, zemaljski, svijet je u stalnoj interakciji sa onim nevidljivim, nadnaravnim, u kojem obitavaju spiritualna bića. Iako se ona prema pravilu ne mješaju u ljudske živote postoje određene situacije kada je njihov upliv moguć, naročito podsredstvom djelovanja nekog magičara, ili nekim drugim ljudskim radnjama, poput ubojstva čovjeka. Pored toga, mi sami možemo privući džine posebno spiritizmom, nečistoćom, drogiranjem, itd. No, kako bilo, spiritualni uljezi se moraju protjerati iz kuće jer u protivnom ukućani će doživljavati psihičke i fizičke probleme i tegobe.Djelovanje jednog ili više nadnaravnih bića unutar vašeg doma može se raspoznati u sljedećim znacima:
* ukućani imaju česte noćne more, ponekad samo jedan član a nekad svi zajedno.
* u kući vlada neka neprijatna atmosfera, a ukućanima ili je stalno vruće ili hladno.
* često se dešavaju bezrazložne svađe i prepirke.
* pojedini članovi familije vide svjetleće prikaze ili bljeskove svjetla.
* u kući, ili oko nje, osjeća se neki neugodan miris, koji se iznenada pojavi.
* čuju se čudni zvukovi ili kucanja na vrata.
* neko do članova obitelji često je bolestan ili boluje od čudne bolesti.
* u kući se pojavljuju crvi.
* ukoliko imate neki privatni posao u kući (radnji) on vam nikako ne ide, ma koliko se trudili.
* nedostatak pobožnosti kod ukućana ili ne vjerovanje u Boga.
Važno je znati da džini (zli duhovi) posebno vole naseljavati stare i napuštene kuće, ali imaju naviku doseliti se i u nečije dvorište, baštu ili dom, pa ih se mora protjerati sa tog mjesta, kako ne bi stvarali probleme onima koji tu žive. U cilju anuliranja njihove prisutnosti jako pouzdanim su se pokazali tilsumi (zapisi) koji se postavljaju na "opsjednuto" mjesto ili se zapale u vatri.
Kako funkcionira magija
Naime, bez zavidne teoretske naobrazbe i istraživanja ne treba ni pomišljati da se bilo ko upusti u bavljenje okultnim. Uvijek se mogu desiti samo dvije stvari: da se ne poluči nikakav efekat, što je pozitivan ishod, i drugi, koji je opasan, da naivna osoba privuče nesvjesno na sebe jednog od mnogobrojnih duhova koji će ga opsjednuti i upravljati njegovim životom. Ako vam se nakon isprobavanja nekog magičnog recepta počne pričinjavati da vidite neke brze siluete po kući, pa niste sigurni da li ste nešto vidjeli ili ne, gubite energiju i umorni ste, loše spavate i slično, vrlo je moguće da se neki od duhova "zakačio" na vas i crpi vam životnu energiju.
No, ono što je fascinatno u svijetu magije jeste nepobitna činjenica da njega zapravo štite od svih nepoželjnih osoba sva ta mnogobrojna praznovjerja i sujeverja, koja svakako nisu nastala slučajno. Njihova primarna misija je da odvuku ljude od magijskih kapija i zadovolje njihovu radoznalost, koja je površna i hrani se senzacionalizmom, te tako osiguraju duhovima da u dobroj mjeri egzistiraju na miru. Oni pojedinci čije su duše stare i čije je znanje ostalo memorisano prepoznat će te zamke i vješto ih izbjeći, te kada god požele, kročiti u svijet magije i duhova.
Zapravo želim kazati kako navedena besmislica o sjedanju na Kur'an ili kruh spada u tu vrstu obmane kako bi se napravila određena selekcija i onemogućilo površnim i glupim ljudima da zađu u okultne sfere i koriste se njihovom energijom. Istu stvar su napravili i drevni autori pišući knjige magije. Onima iskusnima neće sigurno promaći činjenica da su svi opisi rituala nepotpuni a sami tilsumi šifrirani, kako bi se i na taj način zaštitio svijet duhova pred ljudskom pohlepom i bešćutnosti.
Kako se sigurno ne postaje čarobnjakom
Tradicionalno se vjeruje kako onaj ko želi postati sihirbaz mora obožavati Iblisa, a to štovanje varira po svom intezitetu od nivoa na kom se mag nalazi ili želi postići. U skladu sa tim, što je nivo veći i postupci obožavanja su ozbiljniji. Smatra se da obožavanje kralja džina treba potrajati od 40 do 70 dana. Mag se moli Bogu bez uzimanja abdesta, znači u stadiju fizičke nečistoće. Svojim ponašanjem on stalno treba izrugivati se islamu. Pri pisanju kur'anskog teksta koristi menstrualnu ili bilo koju drugu krv. Izgovara redovito unazad sure Fatihu i Rahman. Žrtvuje životinje Iblisu, bludniči, itd. Sve navedene akcije se smatraju činom kufra (nevjerništva), no, one osim propagande nemaju stvarni učinak i svakako neće čovjeka učiniti čarobnjakom.
srijeda, 23. kolovoza 2017.
Sihiri spolnog vezivanja
Rabt ili sihiri spolnog vezanja su od davnina jako popularni među arapskim narodima. Njima se najčešće služe prevarene žene ili one koje se plaše toga da im voljeni ne oženi drugu. Uskraćivanjem odnosno zauzdavanjem muškarčeve spolne želje i sposobnosti osigurava se njegova vjernost i blokira bilo kakva potencijalna mogućnost mjenjanja sudbine. Upravo zbog toga rabt je vrlo popularan i danas diljem Bliskog istoka, Male Azije ali i Balkana.
Sihiri vezivanja nisu isključivo usmjereni samo ka muškom spolu već i prema ženskom. Vezanje žene da ne može postići seksualno uzbuđenje, začeće ili da joj se uzrokuje stalno krvarenje iz intimnog područja dosezi su rabta kojima se ispunjavaju osnovni ciljevi da se određena žena onesposobi za normalan odnos ili brak.
No, statistički gledano udaru te opasne čarolije više su izloženi muškarci. Još zanimljivije od toga jesu mnogobrojni načini kako se samo čaranje izvodi. Obično se vežu čvorovi kojima se na ljudskom tijelu stvara tegoba od koje čovjek može da se razboli ili čak umre. U arapskoj magiji impotencija se postiže različitim oblicima čaranja čemu svjedoči sljedeća zakletva sa kojom se poništava učinak: "neka bude oslobođen od svakog čvora, koji je svezan od svile, vune, olova, bakra, kamena, noža, čvora svezanog u vodi, čvora na koji je nešto dodano, čvora od tijesta, čvora svezanog u džamiji, od svakog čvora svezanog malim nožem, od svakog čvora u mokraći, od svakog čvora u koncu, zlatu, srebru, papiru, u drveću, u jastuku..."
Kada arapski sihirbaz želi po nečijoj narudžbi spolno onesposobiti nekog muškarca on prvo čeka idealno astrološko vrijeme za početak svog rada. Mjesec u Ribama ili Jarcu savršen je momenat za rabt. Sa sedam raznobojnih konaca formira se jedna nit nad kojom se sveže sedam čvorova ponavljajući pri tom riječi čarolije: " Ne vežem ovaj čvor već vežem penis od N.N. sa vaginom od N.N.". Zavezana nit se potom stavi u koziji rog koji se zatvori sa katranom i potom se on zakopa u zaboravljeni grob, koji niko ne posjećuje.
U vrlo kratkom vremenu muškarac kojeg je sihirbaz "vezao" postaje impotentan kod imenovane žene i ne može obaviti snošaj. Svaki put kada to pokuša ud mu naglo omlahovi a njega obuzme tjelesna nemoć i oblije znoj. Ponekad muškarac pri pokušaju vođenja ljubavi osjeti iznenadan i oštar smrad za koji mu se učini da dolazi od žene i to ga u potpunosti "ohladi" i izgubi želju za seksom. Ono što je posebno zanimljivo jeste podatak kako za ovu čaroliju osim imena i prezimena žrtve, te njenih roditelja, čarobnjaku nisu potrebne nikakve druge informacije niti supstance, poput sperme ili donjeg veša, što samo po sebi rabt čini jednom od najopasnijih poznatih magija.
Da se "razbiju" ovakvi sihiri poduzimaju se razni magijski postupci od pisanja zapisa i hamajlija do mokrenja "zavezanog" muškarca po oštrici sjekire prethodno usijanoj na vatri, i tako dalje. Naravno, rabt je poznat i kao magija koja se vrlo teško skida, neutralizira, pa je potrebno biti vješt i uporan da se uspije u tome. Naime, čvorovi zavezani uz zakletvu i u pogodno astrološko vrijeme, te dovedeni u neposredni kontakt sa svijetom mrtvih, stvaraju razne mentalne i fizičke blokade u čovjeku koje se moraju otkloniti na specifičan način. Zabilježeni su i slučajevi kada je to bio uzaludan posao te da su pojedini zavezani muškarci doživotno gubili potenciju.
tilsum se piše na gaće impotentnog muškarca
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Detection of illness through card arrangement
The card Hasum is generally considered by Bosnian fortune-tellers to be a card of illness, because “illness is a man’s greatest enemy,” as...
-
Zasigurno dvije najbolje magije su arapska i afrička, prvenstveno zbog toga što na direktan način otvaraju mogućnost za rad sa duhovima to... -
Mlin - The Mill - Le Moulin - Il Mulino - Die Mühle - El Molino Ovo je karta rada, produktivnosti, pa zato označava posao, radno mjesto i ... -
Od dolaska Osmanlija na naše prostore prisutne su razne šamanističke prakse koje su ti okupatori donijeli i koje su se kroz vijekove udoma...
